Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 30.06.2007.

Mitologija Kelta

Keltska božanstva

In Dagda (Dobri bog – po Athumanunhu) irski je bog keltske mitologije što je možda prije naslov nego ime. Ponekad se pojavljuje u mitološkim pričama i kao Eochaidh Oll athair (Sve otac – po Athumanunhu) kada nagovještava božanskog pretka, ali to nikako nije otac keltskih bogova. Nosi toljagu kao zaštitnik i posjeduje čarobni kotao kao opskrbnik. Veliki je uživatelj u hrani i spolnom životu, vođa je naroda Tuatha De Danann i nadzire druidsku čaroliju tijekom bitke bogova i Fomora kod Mag Tuireda.

petak, 29.06.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi odlaze – otočje Avalon (Hy Breasail)

Jedino u keltskoj mitologiji smrtnicima je pošlo za rukom da poraze bogove što predstavlja jedinstven i neponovljiv slučaj koji nije zapisan ni u jednoj drugoj Athumanunhu poznatoj mitologiji. No, pobijeđeni narod božice Danu, božanski narod Tuatha De Danann, tim porazom nije izgubio svoje božanske osobine i dalje je štovan od naroda Kelta. Lišeni svojeg obitavališta u dotadašnjoj zemlji koju sada napućiše smrtnici, bogovi su morali potražiti novi dom. Tako nakon dužeg vijećanja bogovi odluče da se presele na nepoznati i smrtnicima neznan otok na zapadu. Mitologija je to ovako zapisala: '… bila je to otočna dolina Avalon, gdje tuča, kiša i snijeg nikada ne padaju, ni vjetar snažno ne puše. Tamo na Zapadu počiva duboka dolina, sretna i lijepa, čije su zelene hladovite udoline okrunjene morem modrim i ljetnim, a čuvaju je redovi ratnika božanskih …' Ta zemlja vječne ugode opisivana je u mitologiji Kelta na izuzetno mnogo načina i nazivana bezbrojnim imenima poput 'Tir Taingire' (Obećana zemlja – po Athumanunhu), 'Mag Mell' (Dolina sreće – po Athumanunhu), 'Tir nam beo' (Zemlja življenja – po Athumanunhu), 'Tir nam og' (Zemlja mladosti – po Athumanunhu), ili Hy Breasail (Bresalov otok - – po Athumanunhu). Upravo ova posljednja narečena najbrojnija je u spominjanju i u pričama mitologije Kelta. Mistična je to zemlja divljenja i čuđenja, a priče o njoj još ni danas nisu izblijedile. Na starim je pomorskim zemljovidima čak prikazivana i kao stvarna što pak je možda, po Athumanunhu, navelo španjolske mornare koji su se iskrcali na nepoznatoj obali, a za koju su pomislili da je to Hy Breasail i nazvali je Brazil koji i mi danas prepoznajemo na kontinentu Južne Amerike. Doista, drevni su Kelti bili uvjereni, da ako se pozorno motre određene Zvijezde s najzapadnijih obala današnje Irske, a isto tako i današnje Škotske, na trenutak se može uhvatiti bljesak zalaska Sunca u tamnopurpurne sfere mora mističnog Avalona.

ponedjeljak, 25.06.2007.

Mitologija Kelta

Keltska božanstva

Ogmios galski je bog mrtvih, naoružan je toljagom i u prikazima, te opisivanju drevnih keltskih mitoloških priča, Athumanunha je silno podsjetio na grčkog Herakla. Ponekad ga keltski mitološki prikazi prikazuju u obličju starca kojeg prate sretni i nasmijani sljedbenici čije su uši povezane lancem. U tom obličju Gali prikazuju Ogmiosa kao 'vodiča mrtvih'. Athumanunh ga ovdje dovodi u svezu sa irskim bogom Ogma.

Ogma koji je božanski ratnik prvak među irskim bogovima i predstavlja 'furor Celticus' (ratnička žestina keltskih ratnika koje se plaše i nepobjedive rimske legije – po Athumanunhu). Bog Ogma nadzirao je ratničku odvažnost božanskih ratnika tijekom bitke kod Mag Tuireda. Mitološke priče drevnih Kelta pripisuju mu i da je izumio Ogam gdje se tijekom pisanja rabi rez i potez i najvjerojatnije je imalo neko mistično značenje, možda poput runa.

nedjelja, 24.06.2007.

Mitologija Kelta

Keltska božanstva

Nantosuelta (nant – potok, velški drevni dijalekt – po Athumanunhu) galska je božica rijeka i potoka družica je boga Sucellusa (dobar toljagaš – po Athumanunhu), a po simbolu obličja (gavran) lako se može dovesti u vezu s irskom božicom rata Morrigan.

Morrigan (velika kraljica – po Athumanunhu koji je još raspoznaje i kao 'kraljicu prikaza ratnih') uobličuje tri božice rata drevnih Kelta Badb (vrana pepeljasta – po Athumanunhu), te Nemain (ratna mahnitost, bijes, srdžba – po Athumanunhu). Dakle Morrigan, Badb i Nemain javljaju se kao tri gavrana zlosretnika koji su loš predznak ako ih se vidi prije bitke (prema mitologiji Kelta – po Athumanunhu). Morrigan je bogovima predskazala ishod bitke tako što je onima koji će pasti u bitki oprala opremu. U toj mitološkoj priči, drevnih Kelta, Morigan se javlja u obličju mlade djevojke pralje na gazu, preko kojeg bogovi trebaju priječi rijeku da bi započeli bitku s Fomorima.

subota, 23.06.2007.

Mitologija Kelta

Uspon boga Sunca – Lugh dalekometni strijelac

E, sada će Athumanunh malo zakomplicirati na samo sebi svojstven način. Bogovi Kelta zapravo su ispremiješana Galska, Irska i Velška mitološka božanstva, pa bi možda to neke moglo i zbuniti, no, potrebito je samo pozorno pratiti Athumanunhova objašnjena i neće biti zabune. Hajdemo onda nekim redom samo Athumanunhu svojstvenom i razumljivom. Usprkos svrgnuću Bressa, Fomori još uvijek traže da im bogovi plaćaju danak koji su svake godine dobivali na brdu nazvanom 'Balorovo brdo'. Jednom tako kada su Fomori čekali da im bogovi (Tuatha De Danann – po Athumanunhu) dođu izraziti svoju pokornost, naklonost i poslušnost, ugledaše oni kako im se približava mlađahan bog na konju Manannana (Sjajna griva – po Athumanunhu) Bog je na sebi nosio štitnik i oklop kroz koji niti jedno oružje prolazilo nije, a bio je naoružan mačem, sjajnim štitom i otrovnim strijelama. Poput sunca zalazećeg, barem tako priča mitološka priča, bijaše sjajan izgled njegova lica i čela njegovog. Fomori ga nisu mogli pogledati u lice poradi snage njegova sjaja. Dakako, bio je to Lugh Dalekometni (Svijetleći, onaj koji je Samildanach – vješt mnogim umijećima kazao bi Athumanunh, božanski izumitelj, a kasnije će postati zapovjednik Božanske vojske Pravednika naroda Tuatha De Danann. Sjuri se tako Lugh među Fomore, rastjera i pobi ih mnogo. Bio je to povod za rat koji će izbiti između Fomora i Bogova. Vojsku Fomora činile su grozne izgledom vojske koje su okupili i doveli Elathan, Tethra, Indech, (ovo su zapravo kraljevi Fomora – po Athumanunhu), zatim sam Bress, Balor, Cethlenn (Krivi zub - po Athumanunhu), žena Balorova i njegovih dvanaest bijeloustih sinova. Bilo je tu na okupu mnoštvo fomorskih ratnika i druida. Na drugoj strani Lugh je okupljao ratnike Tuatha De Danann, te su započele priprave za rat koje potrajaše punih sedam godina. Tako, bilo bi to dosta za uvod, pa sada Athumanunh može ispisati i pojasniti Tuatha De Danann, odnosno bogove Kelta.

petak, 22.06.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi dolaze – drevni božanski preci Kelta

Na početku, u mitologiji Kelta postojalo je, a mnogo prije dolaska božanstava Tuatha De Danann, drevno i maglovito kraljevstvo drevnih žitelja. Tako mitologija Kelta prepoznaje dvije božanske nebeske dinastije ljudi koje su prethodile dolasku Naroda božice Danann. Prva dinastija sebe je nazivala 'Rasa Partholon' i predstavljala je dvadeset i četiri muškaraca i dvadeset i četiri žena, a pojavljuje se na dan koji je po našem kalendaru jednak 1. svibnju, a posvećen je bogu Bileu – bogu smrti. Ubrzo se narod Partholon, s prvotnih 48, povećao na 5000 žitelja. Rasa Partholon također je ratovala s Fomorima i to izgleda vrlo uspješno. U mitološkoj dolini Ith, Partholonci su nanijeli odlučujući poraz Fomorima kojima je tada zapovijedao demon naziva Cichol Beznogi. Porazom fomroske izobličene i monstruozne vojske nastupio je mir koji je potrajao čitavih 300 godina, a onda je opet na 1. svibanj zavladala nepoznata epidemija koja je pokosila i desetkovala Partholonce, te prvotne mitske pravednike. Epidemija je potrajala tjedan dana, a kada su Partholonci shvatili da će ih ona potpuno izbrisati s lica Zemlje svi preostali okupili su se u prostranoj ravnici koja je nosila ime Senmag (Stara ravnica – po Athumanunhu) u namjeri da se olakša živima pokapanje mrtvih. Mjesto na kojem su pokopani posljednji preživjeli Partholonci postoji još i danas pored grada Dablina u Irskoj, a to je brdo naziva Tallaght. Dakako, Partholonci su ga nazvali Tamlech Muintre Partholain (Grob Naroda Parholonskog – po Athumanunhu). Nakon 'Rase Partholon' pojavljuje se druga nebeska dinastija nazvana 'Rasa Nemed'. Baš poput svojih prethodnika i narod Nemed tukao je četiri uzastopne bitke s groznim Fomorima. No, nakon tih bitaka umire prvak Nemed i Fomori pod vodstvom svojih kraljeva Morca sina Delovog i Conanna sina Febarovog potiskuju Nemede, te grade toranj na otoku Tory, glavnom fomorskom uporištu. Narod Nemeda morao je Fomorima plaćati strašan danak svakog dana Samhaina i to u vidu dvije trećine djece rođene na taj dan. (Ovdje keltska mitologija pomalo počinje sličiti grčkoj i to onoj o Minotauru gdje Teba mora plaćati danak u mladićima i djevojkama koji kasnije posluže kao objed strašnom čudovištu Minotauru, dok to napokon ne prekine junak Tezej – po Athumanunhu) Očajnički Narod Nemeda napada fomorsko uporište i zauzima ga, ali platili su visoku cijenu. Od njih 16 000 koji su napali uporište Fomora, preživjelo ih je svega 30, a na kraju i oni nestaju u mitološkim maglovitim misterijima i tajnama. Neposredno pred dolazak bogova Kelta zemlju nastanjuje misteriozan narod tamne puti i izrazito kovrčave kose, a kako Kelti sebe smatraju 'djecom Svijetla', oni su te narode koji su živjeli prije dolaska njihovih bogova nazvali 'djecom mraka'. Doista, nazivi plemena tih tamnoputih prethodnika Kelta imaju imena koja tomu govore u prilog. Tako raspoznajemo slijedeća plemena: Corca Oidce (Ljudi mraka – po Athumanunhu), pa Corca Duibhne (Ljudi noći – Po Athumanunhu), nadalje ti 'sinovi tame' svoju zemlju nazivaju Hi Dorchaide (Zemlja noći – po Athumanunhu). Bilo kako da bilo keltske mitološke priče pričaju da su njihovi bogovi stigli s Neba, ali kasnije verzije kazuju pak o dolasku keltskih bogova sa sjevernih i južnih otoka Svijeta. Bogovi Tuatha De Danann, keltska mitološka božanstva, žive u četiri mitološka grada naziva Findias, Gorias, Murias i Falias, a u tim gradovima oni uče magiju. Četiri su glavna misteriozna predmeta moći tih božanstava, a to su Nuadin mač kojemu nitko nikada nije pobjegao, a niti se od njegovog udarca oporavio. Mač je izrađen u mitološkom božanskom gradu Findiasu. Iz mitološkog grada Goriasa dolazi užasna omča boga Lugha, iz Muriasa strašan kotao božice Dagde, a iz Faliasa tajnoviti kamen boga Fala (kamen Sudbine – po Athumanunhu). Uf, nastavim sutra.

četvrtak, 21.06.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi Kelta – stanovnici Prošlosti daleke i ponora Vremena

Kao i u drugim božanskim panteonima (nebeskoj hijerarhiji – po Athumanunhu) drugih i inih drevnih naroda, tako je i u mitologiji Kelta, baš onako kako je to Athumanunh i očekivao kada je na 'brdu na kojem plaču ptice' prvi put u ruke uzeo prašnjavu knjigu što toliko tajni Kelta znade. Naime, mitološki likovi, božanstva i njihovi protivnici zakleti (Dobro i Zlo – po Athumanunhu) također su zorno i strogo podijeljeni i odijeljeni u dva oduvijek i zauvijek suprotstavljena tabora. Baš onako kako se Olimpljani bore s Titanima, onako kako se bore Deve s Asurama, tako i kod mitologije Kelta postoji Božanska vojska pravednika koju snažno ustrojiše bogovi Dana, Svijetla, Života, Plodnosti, Mudrosti i Dobra, a na drugoj su strani zakleti im protivnici i ljuti neprijatelji Demonski ratnici Noći, Tame, Mraka, Smrti, Neplodnosti i Zla. Prvi su potomci božice Danu i po njoj nose ime zajedničko – Tuatha De Danann, a ako Vam Athumanunh prevede bilo bi to ' Narod božice Danu'. Drugi su okupljeni oko još jedne drevne božice imena Domnu i po njoj nose zajedničko ime – Fo Mori Domnuu, pa ako Vam Athumanunh opet prevede bilo bi to 'Stanovnici dubokog morskog Ponora'. Ove druge , dakle zločeste bogove demone Athumanunh naziva jednostavno – Fomori. Davno, jako, jako davno prije iz zagrljaja Kaosa i Stare Noći rođeni su Fomori koji bijahu ogromni i deformiranih obličja. (Athumanunh ih ponekad voli prikazivati kao kombinaciju grčkih Kiklopa i Meduze.) Fomori su dakle stariji od Bogova Tuatha De Danann, ali davno je prije bilo zapisano i predodređeno da će oni na kraju pasti u strašni Bezdan – Ponor Vremena kako to navodi Athumanunh. No, Vrijeme kao strašni i neumoljivi sudac koji nikoga ne štedi iznjedrilo je doba Beltaine i doba Samhain u kojima dolaze bogovi mitski pravednici. Dakle da Athumanunh zaključi – Kelti štuju solarna božanstva, no, ipak božanstva Kelta pojavljuju se u drugom dobu Vremena, pa tako Kelti zapravo veće značenje daju ekvinocijima nego solsticijima. Tako je i Beltaine – proljetni ekvinocij koji označava početak ljeta, a Samhain – jesenski ekvinocij pak označava kraj ljeta predivnoga. Eto tako, negdje daleko u najdubljim mitološkim zapisima koje zapisa Athumanunh još davno prije, drevni Kelti upravo noćas, točnije ove izuzetno vruće i sparne Noći, slave dolazak svojih bogova koji će započeti tešku bitku sa strašnim stanovnicima mora dubokog …

nedjelja, 17.06.2007.

Modroliki i bjelobradi – tajna imele

Drevne ih mitološke priče opisuju kao izuzetno visoke, svjetlokose, sivih ili plavih očiju, širokog čela, kao one koji izuzetno vole modru boju. Pojavljuju se iznenada među zbunjenim rimskim nepobjedivim legijama vozeći se bjesomučno u svojim kolima, ili pak brzo veslaju u svojim čamcima od pletenog šiblja koje je presvučeno kožom. Njihovi tajnoviti druidi, s dugim bijelim bradama, u dugim bijelim tunikama, zlatnim srpovima režu, sa tisućugodišnjih hrastova, u ono misteriozno i tajnovito doba punog Mjeseca, modrozelene imele, ili pak žrtvuju lomače od zarobljenika zatvorenih u ogromne kipove načinjene od isprepletenog pruća vrbinih šiba. Govore da oni pripadaju 'arijevskoj' obitelji naroda, a jezik im je istodobno sličan latinskom, grčkom, teutonskom, slavenskom, perzijskom zendu, indijskom sanskrtu … Govore da su došli iz nekog tajnovitog područja drevne Srednje Europe, negdje uzvodno od lijepog plavog Dunava, ili pak možda s predivnih visokih Alpi. Svoje pokojnike pokapali su u okrugle grobove, ili pak su u njih polagali njihov pepeo i potpuno se razlikuju od drugih grobova tih davno prije zaboravljenih ljudskih rasa.
Ako već niste pogodili, onda će Vam Athumanunh pomoći – radi se o drevnim Keltima, a tijekom slijedećih dana Athumanunh će napisati nekoliko mitoloških priča o 'Dea quaedam phantastica' – misteriji u kojoj je tajnovita božica odvela smrtno ranjenog mitskog kralja Artura u mirne doline Avalona, ili možda 'Morte Darthur' o kobnoj romanci prvoga viteza okruglog stola i njegove kraljice, ili pak možda o tajni koju skriva planina 'Bettws y loeda' (keltski Olimp – po Athumanunhu), možda o Sir Kayu, Tristremu, odvažnom Sir Bediveru, moguće o mitskom heroju Tain Bo Chuailgneu, mitskoj smeđoj kravi, ili pak o mitskoj bitci Moyture, vođenoj između irskih bogova i njihovih zakletih protivnika, stanovnika tajnovitih morskih dubina, još tajnovitijih Fomora … No, dobro, Athumanunh će već odlučiti na samo sebi svojstven i razumljiv način i sve to Vama, koje će to zanimati, lijepo napisati, opisati, objasniti i otkriti …

subota, 09.06.2007.

Grčka/Rimljanska mitologija

Had ili Pluton – da li je Pluton grčki ili rimski bog

Athumanunh će odgovoriti na ovo pitanje, naravno, na samo sebi svojstven način, pa odgovor glasi: Platon je grčki bog sin Demetrin, a kako je poistovjećen s Hadom i kao takav postao rimski sinonim za Hada, Athumanunh će pokušati razjasniti. Dakle, Rimljani prihvaćaju mitologiju od Grka katkad izravno preuzimajući njihova božanstva, a katkad ih spajaju sa svojim šumskim duhovima i nižim božanstvima sve do onog trenutka kada i posljednji rimski bog ne postane gotovo sukladan grčkom bogu. Naime, putena strana Demetrina, probudila se i proključala na vjenčanju Kadma i Harmonije. Tu se Demetra zagledala u titana Jasiona, iskrala se s njim sa svečanosti, te s njim u izoranom polju vodila ljubav. Naravno, Zeus je primijetio kratak izostanak svoje sestre, pa je, kad su se Demetra i Jasion vratili, munjom usmrtio Jasiona. Nakon toga Demetra je rodila sina iz te burne veze s titanom Jasionom. Sin je dobio ime Pluton (na grčkom to znači bogatstvo – po Athumanunhu) koji je izrastao u dobroga boga koji je putovao Svijetom i ljudima poklanjao bogatstvo. Kako su ljudi postajali sve imućniji sve su manje prinosili žrtve ostalim bogovima, a sve više Plutonu. Zato Zeus odluči oslijepiti Plutona, nećaka svojeg, kako ovaj ne bi mogao bogatstvo poklanjati po zaslugama. Upravo poradi takve Zeusove odluke ljudi još i danas imaju teške probleme, jer čak i pokvareni mogu nagomilati bogatstvo, a dobri mogu postati siromašni. Na kraju, ljudi su se toliko bojali izgovarati ime strašnoga Hada, pa su umjesto njega zazivali Plutona misleći pri tomu da je on odgovoran i za bogatstva koja se nalaze ispod zemlje (zlato, srebro, drago kamenje … - po Athumanunhu) Eto tako, netko od Rimljana mora da je u tom zazivanju Plutona poistovjetio s Hadom, jer Hadova su temeljna obilježja rog obilja, kruna i žezlo što doista predstavlja bogatstvo.

petak, 08.06.2007.

Maya mitologija

Ticciztecatl i Nanautzin - kako je nastalo 'Peto sunce'

Tezcatlipoca, vrhovni bog, okupi sve ostale bogove i već pomalo ljut što ljudi nikako da shvate božanski red i slogu, zapovjedi bogovima da konačno stvore naraštaj ljudi koji će to napokon shvatiti. Nakon dužeg vijećanja, bogovi odluče da se dvojica od njih moraju žrtvovati kako bi stvorili ljudima Sunce (Athumanunh skreće pozornost na veliko slovo, dakle 'Peto sunce' nazvano je 'Sunčano sunce') koje će ih napokon podučiti redu i božanskoj slozi. No, tko će se od bogova žrtvovati za ljude? Izbor padne na Ticciztecatl, bogatog boga, boga blagostanja i sreće, te na Nanautzina, siromašnog i unakaženog boga, koji je trebao po potrebi mijenjati Ticciztecatla. Tako ova dva boga donesu svoje žrtve na posvećeni oltar žrtvenik. Ticciztecatl žrtvuje zlato, drago kamenje i raznobojno perje rajskih ptica, a Nanautzin prinese sijeno, trnje, trstiku i dvije krvave kraste sa svog unakaženog tijela. Nakon četiri dana bogovi zapale lomaču nad žrtvenikom, a Tezcatlipoca zapovjedi Ticciztecatlu i Nanautzinu da skoče u vatru i konačno zauzmu svoja mjesta na ljudskom Nebu. No, Ticciztecatl je oklijevao i nije baš bio spreman na ovakvu žrtvu. Nanautzin pak bez ikakvog oklijevanja skoči u vatru i postane sjajno Sunce na ljudskome Nebu. Posramljen Ticciztecatl skoči za njim, te postane blijedi Mjesec na ljudskome Nebu. No, ljudski rod nije se pojavio, Sunce i Mjesec izmjenjivali su se, ali ljudi nije bilo, a tada na scenu stupa dobri bog Quetzalcoatl koji se uputi u Svijet mrtvih gdje od svoga oca ishodi da mu ustupi kosti mrtvih ljudi iz prvih četiriju sunaca. Quetzalcoatl donese kosti božici Zemlje Cihuacoatl koja ih samlje, te taj prah pomiješa s krvlju (možda sa sjemenom tekućinom muških bogova – po Athumanunhu, koji je ovdje u nedoumici, jer nikako ne uspijeva prevesti tu zagonetnu riječ koja označava ono s čime je božica Cihuacoatl miješala samljevene kosti) muških bogova. Iz te tajnovite smjese božice Cihuacoatl nastane peti, današnji, naraštaj ljudi koje stvore bogovi sebi nalik, ali naraštaj koji je opterećen grijesima prvih četiri naraštaja (jer nastane iz kosti njihovih – po Athumanunhu), taj naraštaj koji neprekidno ratuje međusobno, ruši, uništava i međusobno si nanosi bol, a što će činiti tako dugo dok se napokon ne ispuni još jedno strašno prokletstvo – da će 'peti naraštaj ljudski' sam sebe uništiti u svoj svojoj bahatosti i oholosti. No, dobri bog Quetzalcoatl svojom vlastitom žrtvom ublažio je to prokletstvo i obećao da će se u tom sudbonosnom trenutku vratiti među ljude i spasiti ih. Ovdje opet mitološke priče poprimaju zajedničku nit – po opasnost za ljude pojavljuju se božanski pravednici koji će ih spasiti (poput Quetzalcoatla, kralja Artura, Isusa Krista …)

četvrtak, 07.06.2007.

Maya mitologija

Pet ljudskih sunaca – Quetzalcoatl prastvoritelj i zaštitnik ljudi

Jednom, a sada već davno prije, Athumanunh je opisao opsjednutost i strah drevnih Maya, što će se to dogoditi nakon njihovog kalendarskog ciklusa od 52 godine (Athumanunhu još i danas iznenađujućeg i točnog misterioznog ciklusa tog davno prije tajnovitog naroda Maya). Nakon Mayanskih pet sunaca (Athumanunh namjerno ovdje sunce piše malim slovom, jer pod pojmom sunca on ovdje ne podrazumijeva niti božanstvo, niti nebesko tijelo, jednostavno, sunce mu tu označava jedan eon, a eon je opet po Athumanunhu odsjek vremena, odnosno vječnost koja se javlja u mitološkim pričama Athumanunhu toliko zanimljivim i dragim) Maye su misteriozno nestale, a njihovi veliki štovatelji, odnosno nasljednici na 'pozornici Vremena' Asteci, doživjeli su nakon dvije tisuća godine najavljivanja, u godini Trstike (po našem računanju Vremena to je godina 1519. – po Athumanunhu), strašno prokletstvo. Naime, te godine trebao se vratiti dobri bog Quetzalcoatl (Pernata zmija), a zapravo došao je krvi i zlata žedan konkvistador Hernando Cortes. U nekoliko je godina divljanja Cortesovih konkvistadora civilizacija Asteka, koji su brojili oko 25 milijuna ljudi, svedena na samo milijun žitelja. No, potomci Asteka još uvijek čekali su dobrog boga Quetzalcoatla, a on je doista dolazio među njih u obličju Emiliana Zapate, Diega Rivere, Jose Clement Orzoca, Ernesta Cardenala … barem je tako vjerovao taj napaćeni i izmučeni narod, pa Athumanunh nema razloga da i on u to ne povjeruje, a Vama napiše tko je zapravo bio taj dobri bog Quetzalcoatl, te gdje je i kada nestalo tih pet sunaca (dvije tisuće godina) Maya, Mysteca, Asteca …
Dobro onda, Athumanunh će pisati: 'U dvije tisuće godina bog Quetzalcoatl, za dobrobit ljudi, obnašao je mnoge uloge koje su ostale zapisane u mitološkim pričama tih drevnih naroda. Dakle, bio je on Kukalcan (Mayama), Gugumatz (Quiche Mayama), Deveti Vjetar (Mystecima) … bio je on bog bilja, bog planete Venere (Quetzalcoatl je među Myama živio 52 godine, a onda je jednog jutra tajnovito nestao, a tog jutra Maye su na jutarnjem nebu ugledale predivnu Jutarnju Zvijezdu, odnosno planetu Veneru – po Athumanunhu), otkrivač glazbe toliko ugodne uhu ljudskome, medicine, knjiga i kalendara, bio je on prastvoritelj ljudske vrste koju je volio, branio i uvijek štitio. Jedini je on od svih bogova koji je umjesto ljudskih žrtava tražio leptire, ptice i zmije. Začudo Maye ga opisuju kao bradatog čovjeka, (mayanski muškarci nemaju čekinje po licu, nikada nisu imali bradu – po Athumanunhu) a koža mu je bijele boje. Na glavi nosi drevnu toltečku ratničku željeznu kacigu, a u rukama mu spavaju gromovi. (Athumanunh ne može povjerovati, ali Maye su zapravo opisivali šapnjolskog konvistadora dvije tisuće godina prije nego se on pojavio među Astecima) Brada, bijela koža, čelična kaciga i arkebuza to su glavna obilježja nemilosrdnih konkvistadora. No, Quetzalcoatla je otjerao zločesti bog Tezcatilpoca, ali je Quetzalcoatl obećao da će se jednom ipak vratiti među ljude. Nadalje, 'Prvo sunce' kojeg mayanski svećenici nazvaše 'Zemaljsko sunce' trajalo je 676 godina (Athumanunh odmah računa – Ako mayanski kalendar ima 13 dana, a godina 20 mjeseci to je 260 dana, a kalendaru Tzolkinu treba 13 okretaja da bi se ispunila godina, dakle 13 opetovanja okretaja kalendara, 676 : 13 iznosi 52, a to je ta misteriozna brojka Maya). Nakon toga jaguari su u krvoločnim napadima, koji opet traju 13 godina, rastrgali ljude. Tada dolazi 'Drugo mayansko sunce' nazvano 'Zračno sunce' koje je izdržalo 364 godine (Athumanunh računa 364 : 52 što iznosi 7), a tada opet nastupa kataklizma u obličju uragana koji je poharao Zemlju, a ljude pretvorio u majmune. Slijedi 'Treće sunce' nazvano 'Vatreno sunce' koje je izdržalo 312 godina (Athumanunhova računica opet je 312 : 52 što iznosi 6), a tada počinju padati vatrene kiše koje su spalile Zemlju, a ljude pretvorile u Pipile (purane). Slijedi 'Četvrto sunce' nazvano 'Vodeno sunce' koje opet traje 676 godina, pa Athumanunh opet računa (676 : 52 što iznosi 13), a potom padaju kiše koje izazivaju poplave, a ljude pretvaraju u ribe. No, ovdje se pokušava umiješati vrhovni bog Tezcatlipoca (Athumanunh ga ponekad nazove i Titlacahuan), pa odluči, na nagovor predivne božice Chalchiuhtlicue, spasiti jedan ljudski par (ženu i muškarca). Stavlja ih u veliko deblo i daje ima svakom po klip kukuruza. Kada su oni pojeli i posljednje zrno, vode potopa su se povukle, a muškarac i žena silno gladni love ribu i peku je na vatri. Tezcatlipoca je ljut što ljudi nisu sačuvali kukuruz i posadili ga, nego ubijaju druge stvorove da bi jeli, pa ih opet kažnjava pretvarajući ih u pse. Sada na kraju nastupa 'Peto sunce' posljednje sunce nakon kojeg se opet po isteku 52 godine treba dogoditi kataklizma koja će doista i stići u obličju konkvistadora. (Dakle, 52 x 13 što iznosi 676, te Athumanunhu preostaje još samo da izračuna sve to zajedno: 'Prvo sunce' 13, 'Drugo' plus 'Treće' 13, 'Četvrto' 13, 'Peto' opet 13. Sve zajedno 13 x 4 što iznosi opet 52, tu misterioznu brojku Maya) No, dobro, Athumanunh je možda malo previše uključio slučajnost brojki, ali morate priznati da je misteriozno, tajnovito i po Athumanunhu, na samo njemu svojstven način, zanimljivo. Slijedeći put Athumanunh Vam napiše kako je nastalo 'Peto mayansko sunce'.

nedjelja, 03.06.2007.

Mitološki varalice

Eshu – dijete Oshuino

U samim počecima stvaranja dio bogova naroda Yoruba sišla je na Zemlju kako bi tu posložili stvari i uredili život među živim bićima. No, kako su yorubanska božanstva uglavnom muška, oni su tako zaboravili sa sobom povesti jedinu božicu među njima, božicu Oshun, božicu ljubavi. Završivši posao i uvevši skladan život i red na Zemlji, bogovi se vrate u svoja božanska obitavališta kako bi izvijestili Stvoritelja, najvišeg među njima. No, on ih prekori što su iz stvaranja isključili jedinu božicu među njima. Bogovi se posrame i pokušaju silnom pažnjom i mnogim darovima, te naklonošću, ishoditi oprost kod Oshun. Na kraju Oshun rodi sina, božića Eshu, koji je poradi silne naklonosti starijih bogova postao razmažen i pretvorio se u varalicu i pakosnika. Dugo je tako vladao red i božanski zakon među ljudima, ali onda je Eshu odrastao, pa je u početku pomagao ljudima noseći njihove žrtve bogovima. No, Eshu se ubrzo to ne svidi, pa se odluči malo našaliti s ljudima i bogovima, te raditi manje sitne nepodopštine koje kasnije izazovu velike nevolje. Jednom tako Eshu odluči prekinuti dugogodišnje prijateljstvo između dva čovjeka zemljoradnika čiji su posjedi međusobno graničili. Stavi tako Eshu na glavu šešir koji je s jedne strane bio crn, a s druge strane bijel. Prođe on tako samom međnom crtom, te upita seljake koje je boje njegov šešir. Dok je jedan tvrdio da je bijele boje, drugi je bio sasvim siguran da je crne boje. Malo pomalo dugogodišnji se prijatelji toliko posvađaju i zavade, da u svoje svađe umiješaju sela, te na kraju cijeli narod. Ubrzo postane opasnost da izbije rat između Yoruba. No, to se sada više nikako ne dopadne Stvoritelju, pa on pošalje svoje poslanike da uhvate Eshua i primjerno ga kazne. No, Eshu je bio vrlo mlad, spretan i okretan, pa je trčeći izuzetno brzo pobjegao svojim progoniteljima, a da bi još više napakostio, usput je palio kuće ljudima koji su radili u poljima. Ljudi su u velikoj žurbi iznosili najvrjednije što su imali. Ljudi su se morali vratiti radu u poljima, ali sada više nisu imali gdje ostaviti svoje stvari. Naravno, Eshu im se ponudi da će im on čuvati stvari dok budu radili. Ljudi su ga poznavali kao svog dobročinitelja, koji je s njihovim žrtvama udobrovoljavao njihove bogove, pa su pomislili da mu mogu vjerovati. No, Eshu im ispremiješa stvari i napravi čitavu zbrku s njima, te ubrzo nastane prava pomutnja i izbiju nove svađe oko vlasništva. Na Zemlji nastane kaos, koji se još i danas može ogledati u iznenadnoj svađi dugogodišnjih dobrih susjeda oko međe.

subota, 02.06.2007.

Mitološki varalice

Loki – varalica Asgarda

U Nordijskoj mitologiji također postoji varalica i smutljivac koji voli svoj nos zabadati svugdje i pakostiti bogovima čiji je i on sam pripadnik. Loki doista živi u Asgardu, u domu nordijskih bogova, ovi ga stoički podnose, ali jednoga dana on je toliko pretjerao u svojim nepodopštinama da je čak i besmrtne bogove načinio smrtnima. Od toga dana božanska besmrtnost nordijskih je bogova toliko krhka i ugrožena, a u zoru Ragnaroka, opet poradi Lokia bogovi su se u teškoj bitci međusobno pobili. Sudbonosnu bitku bogova kao i nestanak Iduinih jabuka iz Asgarda Athumanunh Vam je već prije opisao, a sada će Vam to sve još malo i pojasniti. Naime, poznato Vam je iz prethodnih Athumanunhovih priča kako su Odin, Hoenir i Loki tražili pomoć od diva Thjazia da im pomogne upaliti vatru kako bi oni ispekli meso. Isto tako poznato Vam je i da je Thjazi od njih tražio dio mesa na što su oni i pristali, ali kako je Thjazi uzeo najbolji dio bogovima se to nije nimalo dopalo, pa su istukli Thjazia, a u sve je prednjačio Loki. Poznato Vam je i kako je Thjazi uhvatio Lokia i podigao ga u nebeske visine, te mu zaprijetio da će ga ispustiti, a onda su sklopili pakostan savez, opet na ponudu Lokia koji je time želio napakostiti bogovima Asgarda. Jasno Vam je i to da se radilo o Iduinim jabukama koje su bogove činile besmrtnim, a kako je Loki namamio naivnu božicu Idunu u ralje Thjazia također Vam je već prije napisao Athumanunh. No, Odinu se nimalo nije dopalo da postane smrtan, pa je on Lokiu silno zaprijetio ako ne vrati Idunu natrag u Asgard. Opet, kako je to varalica Loki učinio Athumanunh je već prije ispričao, ali smrt Thjazija silno je naljutila njegovu kćer nižu božicu zime koja je od Odina zatražila pravo na zadovoljštinu. Opet se ponudio nitko drugi nego Loki da prevari Skadi. Opet je neoprezni Odin pristao na Lokievu ponudu. Naime, loki je savjetovao Odina da kao zadovoljštinu ponudi Skadi da izabere muža među njima, ali pod uvjetom da ga izabere vidjevši mu samo stopala. Skadi je dakako pristala na to, jer je bila uvjerena da će izabrati najljepšeg među bogovima Asgarda, predivnog Baldura. Tako su se bogovi poredali iza zastora, a vidjela su im se samo stopala. Naravno, Skadi je tražila najljepša stopala, jer je bila sasvim sigurna da ona moraju pripadati najljepšem među muškim bogovima, Balduru. No, prevarila se, jer je najljepša stopala imao zapravo bog Njord, bog mora. Dakako, dogovor je dogovor i Njord i Skadi su postali supružnici, ali javili su se novi problemi. Skadi nije nikako mogla zaspati od kliktaja morskih galebova, a Njord pak nikako nije mogao spavati od zavijanja snježnih polarnih vukova. Na kraju su se oni morali razići i Skadi je poslije pronašla nižeg boga skijanja imena Ullr s kojim je živjela sretna i zadovoljna. Na kraju ravnoteža je ipak ponovno uspostavljena, ali je Loki pokazao da i bogovi mogu biti smrtni i ranjivi, što će se kasnije završiti po zlu u zoru Ragnaroka.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...