Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 09.06.2007.

Grčka/Rimljanska mitologija

Had ili Pluton – da li je Pluton grčki ili rimski bog

Athumanunh će odgovoriti na ovo pitanje, naravno, na samo sebi svojstven način, pa odgovor glasi: Platon je grčki bog sin Demetrin, a kako je poistovjećen s Hadom i kao takav postao rimski sinonim za Hada, Athumanunh će pokušati razjasniti. Dakle, Rimljani prihvaćaju mitologiju od Grka katkad izravno preuzimajući njihova božanstva, a katkad ih spajaju sa svojim šumskim duhovima i nižim božanstvima sve do onog trenutka kada i posljednji rimski bog ne postane gotovo sukladan grčkom bogu. Naime, putena strana Demetrina, probudila se i proključala na vjenčanju Kadma i Harmonije. Tu se Demetra zagledala u titana Jasiona, iskrala se s njim sa svečanosti, te s njim u izoranom polju vodila ljubav. Naravno, Zeus je primijetio kratak izostanak svoje sestre, pa je, kad su se Demetra i Jasion vratili, munjom usmrtio Jasiona. Nakon toga Demetra je rodila sina iz te burne veze s titanom Jasionom. Sin je dobio ime Pluton (na grčkom to znači bogatstvo – po Athumanunhu) koji je izrastao u dobroga boga koji je putovao Svijetom i ljudima poklanjao bogatstvo. Kako su ljudi postajali sve imućniji sve su manje prinosili žrtve ostalim bogovima, a sve više Plutonu. Zato Zeus odluči oslijepiti Plutona, nećaka svojeg, kako ovaj ne bi mogao bogatstvo poklanjati po zaslugama. Upravo poradi takve Zeusove odluke ljudi još i danas imaju teške probleme, jer čak i pokvareni mogu nagomilati bogatstvo, a dobri mogu postati siromašni. Na kraju, ljudi su se toliko bojali izgovarati ime strašnoga Hada, pa su umjesto njega zazivali Plutona misleći pri tomu da je on odgovoran i za bogatstva koja se nalaze ispod zemlje (zlato, srebro, drago kamenje … - po Athumanunhu) Eto tako, netko od Rimljana mora da je u tom zazivanju Plutona poistovjetio s Hadom, jer Hadova su temeljna obilježja rog obilja, kruna i žezlo što doista predstavlja bogatstvo.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...