Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

četvrtak, 07.06.2007.

Maya mitologija

Pet ljudskih sunaca – Quetzalcoatl prastvoritelj i zaštitnik ljudi

Jednom, a sada već davno prije, Athumanunh je opisao opsjednutost i strah drevnih Maya, što će se to dogoditi nakon njihovog kalendarskog ciklusa od 52 godine (Athumanunhu još i danas iznenađujućeg i točnog misterioznog ciklusa tog davno prije tajnovitog naroda Maya). Nakon Mayanskih pet sunaca (Athumanunh namjerno ovdje sunce piše malim slovom, jer pod pojmom sunca on ovdje ne podrazumijeva niti božanstvo, niti nebesko tijelo, jednostavno, sunce mu tu označava jedan eon, a eon je opet po Athumanunhu odsjek vremena, odnosno vječnost koja se javlja u mitološkim pričama Athumanunhu toliko zanimljivim i dragim) Maye su misteriozno nestale, a njihovi veliki štovatelji, odnosno nasljednici na 'pozornici Vremena' Asteci, doživjeli su nakon dvije tisuća godine najavljivanja, u godini Trstike (po našem računanju Vremena to je godina 1519. – po Athumanunhu), strašno prokletstvo. Naime, te godine trebao se vratiti dobri bog Quetzalcoatl (Pernata zmija), a zapravo došao je krvi i zlata žedan konkvistador Hernando Cortes. U nekoliko je godina divljanja Cortesovih konkvistadora civilizacija Asteka, koji su brojili oko 25 milijuna ljudi, svedena na samo milijun žitelja. No, potomci Asteka još uvijek čekali su dobrog boga Quetzalcoatla, a on je doista dolazio među njih u obličju Emiliana Zapate, Diega Rivere, Jose Clement Orzoca, Ernesta Cardenala … barem je tako vjerovao taj napaćeni i izmučeni narod, pa Athumanunh nema razloga da i on u to ne povjeruje, a Vama napiše tko je zapravo bio taj dobri bog Quetzalcoatl, te gdje je i kada nestalo tih pet sunaca (dvije tisuće godina) Maya, Mysteca, Asteca …
Dobro onda, Athumanunh će pisati: 'U dvije tisuće godina bog Quetzalcoatl, za dobrobit ljudi, obnašao je mnoge uloge koje su ostale zapisane u mitološkim pričama tih drevnih naroda. Dakle, bio je on Kukalcan (Mayama), Gugumatz (Quiche Mayama), Deveti Vjetar (Mystecima) … bio je on bog bilja, bog planete Venere (Quetzalcoatl je među Myama živio 52 godine, a onda je jednog jutra tajnovito nestao, a tog jutra Maye su na jutarnjem nebu ugledale predivnu Jutarnju Zvijezdu, odnosno planetu Veneru – po Athumanunhu), otkrivač glazbe toliko ugodne uhu ljudskome, medicine, knjiga i kalendara, bio je on prastvoritelj ljudske vrste koju je volio, branio i uvijek štitio. Jedini je on od svih bogova koji je umjesto ljudskih žrtava tražio leptire, ptice i zmije. Začudo Maye ga opisuju kao bradatog čovjeka, (mayanski muškarci nemaju čekinje po licu, nikada nisu imali bradu – po Athumanunhu) a koža mu je bijele boje. Na glavi nosi drevnu toltečku ratničku željeznu kacigu, a u rukama mu spavaju gromovi. (Athumanunh ne može povjerovati, ali Maye su zapravo opisivali šapnjolskog konvistadora dvije tisuće godina prije nego se on pojavio među Astecima) Brada, bijela koža, čelična kaciga i arkebuza to su glavna obilježja nemilosrdnih konkvistadora. No, Quetzalcoatla je otjerao zločesti bog Tezcatilpoca, ali je Quetzalcoatl obećao da će se jednom ipak vratiti među ljude. Nadalje, 'Prvo sunce' kojeg mayanski svećenici nazvaše 'Zemaljsko sunce' trajalo je 676 godina (Athumanunh odmah računa – Ako mayanski kalendar ima 13 dana, a godina 20 mjeseci to je 260 dana, a kalendaru Tzolkinu treba 13 okretaja da bi se ispunila godina, dakle 13 opetovanja okretaja kalendara, 676 : 13 iznosi 52, a to je ta misteriozna brojka Maya). Nakon toga jaguari su u krvoločnim napadima, koji opet traju 13 godina, rastrgali ljude. Tada dolazi 'Drugo mayansko sunce' nazvano 'Zračno sunce' koje je izdržalo 364 godine (Athumanunh računa 364 : 52 što iznosi 7), a tada opet nastupa kataklizma u obličju uragana koji je poharao Zemlju, a ljude pretvorio u majmune. Slijedi 'Treće sunce' nazvano 'Vatreno sunce' koje je izdržalo 312 godina (Athumanunhova računica opet je 312 : 52 što iznosi 6), a tada počinju padati vatrene kiše koje su spalile Zemlju, a ljude pretvorile u Pipile (purane). Slijedi 'Četvrto sunce' nazvano 'Vodeno sunce' koje opet traje 676 godina, pa Athumanunh opet računa (676 : 52 što iznosi 13), a potom padaju kiše koje izazivaju poplave, a ljude pretvaraju u ribe. No, ovdje se pokušava umiješati vrhovni bog Tezcatlipoca (Athumanunh ga ponekad nazove i Titlacahuan), pa odluči, na nagovor predivne božice Chalchiuhtlicue, spasiti jedan ljudski par (ženu i muškarca). Stavlja ih u veliko deblo i daje ima svakom po klip kukuruza. Kada su oni pojeli i posljednje zrno, vode potopa su se povukle, a muškarac i žena silno gladni love ribu i peku je na vatri. Tezcatlipoca je ljut što ljudi nisu sačuvali kukuruz i posadili ga, nego ubijaju druge stvorove da bi jeli, pa ih opet kažnjava pretvarajući ih u pse. Sada na kraju nastupa 'Peto sunce' posljednje sunce nakon kojeg se opet po isteku 52 godine treba dogoditi kataklizma koja će doista i stići u obličju konkvistadora. (Dakle, 52 x 13 što iznosi 676, te Athumanunhu preostaje još samo da izračuna sve to zajedno: 'Prvo sunce' 13, 'Drugo' plus 'Treće' 13, 'Četvrto' 13, 'Peto' opet 13. Sve zajedno 13 x 4 što iznosi opet 52, tu misterioznu brojku Maya) No, dobro, Athumanunh je možda malo previše uključio slučajnost brojki, ali morate priznati da je misteriozno, tajnovito i po Athumanunhu, na samo njemu svojstven način, zanimljivo. Slijedeći put Athumanunh Vam napiše kako je nastalo 'Peto mayansko sunce'.

<	lipanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
				1	2	3
4	5	6	7	8	9	10
11	12	13	14	15	16	17
18	19	20	21	22	23	24
25	26	27	28	29	30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...