Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 29.06.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi odlaze – otočje Avalon (Hy Breasail)

Jedino u keltskoj mitologiji smrtnicima je pošlo za rukom da poraze bogove što predstavlja jedinstven i neponovljiv slučaj koji nije zapisan ni u jednoj drugoj Athumanunhu poznatoj mitologiji. No, pobijeđeni narod božice Danu, božanski narod Tuatha De Danann, tim porazom nije izgubio svoje božanske osobine i dalje je štovan od naroda Kelta. Lišeni svojeg obitavališta u dotadašnjoj zemlji koju sada napućiše smrtnici, bogovi su morali potražiti novi dom. Tako nakon dužeg vijećanja bogovi odluče da se presele na nepoznati i smrtnicima neznan otok na zapadu. Mitologija je to ovako zapisala: '… bila je to otočna dolina Avalon, gdje tuča, kiša i snijeg nikada ne padaju, ni vjetar snažno ne puše. Tamo na Zapadu počiva duboka dolina, sretna i lijepa, čije su zelene hladovite udoline okrunjene morem modrim i ljetnim, a čuvaju je redovi ratnika božanskih …' Ta zemlja vječne ugode opisivana je u mitologiji Kelta na izuzetno mnogo načina i nazivana bezbrojnim imenima poput 'Tir Taingire' (Obećana zemlja – po Athumanunhu), 'Mag Mell' (Dolina sreće – po Athumanunhu), 'Tir nam beo' (Zemlja življenja – po Athumanunhu), 'Tir nam og' (Zemlja mladosti – po Athumanunhu), ili Hy Breasail (Bresalov otok - – po Athumanunhu). Upravo ova posljednja narečena najbrojnija je u spominjanju i u pričama mitologije Kelta. Mistična je to zemlja divljenja i čuđenja, a priče o njoj još ni danas nisu izblijedile. Na starim je pomorskim zemljovidima čak prikazivana i kao stvarna što pak je možda, po Athumanunhu, navelo španjolske mornare koji su se iskrcali na nepoznatoj obali, a za koju su pomislili da je to Hy Breasail i nazvali je Brazil koji i mi danas prepoznajemo na kontinentu Južne Amerike. Doista, drevni su Kelti bili uvjereni, da ako se pozorno motre određene Zvijezde s najzapadnijih obala današnje Irske, a isto tako i današnje Škotske, na trenutak se može uhvatiti bljesak zalaska Sunca u tamnopurpurne sfere mora mističnog Avalona.

29.06.2007. u 22:33 • 1 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

< lipanj, 2007 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...