Bogovi odlaze – otočje Avalon (Hy Breasail)
Jedino u keltskoj mitologiji smrtnicima je pošlo za rukom da poraze bogove što predstavlja jedinstven i neponovljiv slučaj koji nije zapisan ni u jednoj drugoj Athumanunhu poznatoj mitologiji. No, pobijeđeni narod božice Danu, božanski narod Tuatha De Danann, tim porazom nije izgubio svoje božanske osobine i dalje je štovan od naroda Kelta. Lišeni svojeg obitavališta u dotadašnjoj zemlji koju sada napućiše smrtnici, bogovi su morali potražiti novi dom. Tako nakon dužeg vijećanja bogovi odluče da se presele na nepoznati i smrtnicima neznan otok na zapadu. Mitologija je to ovako zapisala: '… bila je to otočna dolina Avalon, gdje tuča, kiša i snijeg nikada ne padaju, ni vjetar snažno ne puše. Tamo na Zapadu počiva duboka dolina, sretna i lijepa, čije su zelene hladovite udoline okrunjene morem modrim i ljetnim, a čuvaju je redovi ratnika božanskih …' Ta zemlja vječne ugode opisivana je u mitologiji Kelta na izuzetno mnogo načina i nazivana bezbrojnim imenima poput 'Tir Taingire' (Obećana zemlja – po Athumanunhu), 'Mag Mell' (Dolina sreće – po Athumanunhu), 'Tir nam beo' (Zemlja življenja – po Athumanunhu), 'Tir nam og' (Zemlja mladosti – po Athumanunhu), ili Hy Breasail (Bresalov otok - – po Athumanunhu). Upravo ova posljednja narečena najbrojnija je u spominjanju i u pričama mitologije Kelta. Mistična je to zemlja divljenja i čuđenja, a priče o njoj još ni danas nisu izblijedile. Na starim je pomorskim zemljovidima čak prikazivana i kao stvarna što pak je možda, po Athumanunhu, navelo španjolske mornare koji su se iskrcali na nepoznatoj obali, a za koju su pomislili da je to Hy Breasail i nazvali je Brazil koji i mi danas prepoznajemo na kontinentu Južne Amerike. Doista, drevni su Kelti bili uvjereni, da ako se pozorno motre određene Zvijezde s najzapadnijih obala današnje Irske, a isto tako i današnje Škotske, na trenutak se može uhvatiti bljesak zalaska Sunca u tamnopurpurne sfere mora mističnog Avalona.
Post je objavljen 29.06.2007. u 22:33 sati.