Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 22.06.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi dolaze – drevni božanski preci Kelta

Na početku, u mitologiji Kelta postojalo je, a mnogo prije dolaska božanstava Tuatha De Danann, drevno i maglovito kraljevstvo drevnih žitelja. Tako mitologija Kelta prepoznaje dvije božanske nebeske dinastije ljudi koje su prethodile dolasku Naroda božice Danann. Prva dinastija sebe je nazivala 'Rasa Partholon' i predstavljala je dvadeset i četiri muškaraca i dvadeset i četiri žena, a pojavljuje se na dan koji je po našem kalendaru jednak 1. svibnju, a posvećen je bogu Bileu – bogu smrti. Ubrzo se narod Partholon, s prvotnih 48, povećao na 5000 žitelja. Rasa Partholon također je ratovala s Fomorima i to izgleda vrlo uspješno. U mitološkoj dolini Ith, Partholonci su nanijeli odlučujući poraz Fomorima kojima je tada zapovijedao demon naziva Cichol Beznogi. Porazom fomroske izobličene i monstruozne vojske nastupio je mir koji je potrajao čitavih 300 godina, a onda je opet na 1. svibanj zavladala nepoznata epidemija koja je pokosila i desetkovala Partholonce, te prvotne mitske pravednike. Epidemija je potrajala tjedan dana, a kada su Partholonci shvatili da će ih ona potpuno izbrisati s lica Zemlje svi preostali okupili su se u prostranoj ravnici koja je nosila ime Senmag (Stara ravnica – po Athumanunhu) u namjeri da se olakša živima pokapanje mrtvih. Mjesto na kojem su pokopani posljednji preživjeli Partholonci postoji još i danas pored grada Dablina u Irskoj, a to je brdo naziva Tallaght. Dakako, Partholonci su ga nazvali Tamlech Muintre Partholain (Grob Naroda Parholonskog – po Athumanunhu). Nakon 'Rase Partholon' pojavljuje se druga nebeska dinastija nazvana 'Rasa Nemed'. Baš poput svojih prethodnika i narod Nemed tukao je četiri uzastopne bitke s groznim Fomorima. No, nakon tih bitaka umire prvak Nemed i Fomori pod vodstvom svojih kraljeva Morca sina Delovog i Conanna sina Febarovog potiskuju Nemede, te grade toranj na otoku Tory, glavnom fomorskom uporištu. Narod Nemeda morao je Fomorima plaćati strašan danak svakog dana Samhaina i to u vidu dvije trećine djece rođene na taj dan. (Ovdje keltska mitologija pomalo počinje sličiti grčkoj i to onoj o Minotauru gdje Teba mora plaćati danak u mladićima i djevojkama koji kasnije posluže kao objed strašnom čudovištu Minotauru, dok to napokon ne prekine junak Tezej – po Athumanunhu) Očajnički Narod Nemeda napada fomorsko uporište i zauzima ga, ali platili su visoku cijenu. Od njih 16 000 koji su napali uporište Fomora, preživjelo ih je svega 30, a na kraju i oni nestaju u mitološkim maglovitim misterijima i tajnama. Neposredno pred dolazak bogova Kelta zemlju nastanjuje misteriozan narod tamne puti i izrazito kovrčave kose, a kako Kelti sebe smatraju 'djecom Svijetla', oni su te narode koji su živjeli prije dolaska njihovih bogova nazvali 'djecom mraka'. Doista, nazivi plemena tih tamnoputih prethodnika Kelta imaju imena koja tomu govore u prilog. Tako raspoznajemo slijedeća plemena: Corca Oidce (Ljudi mraka – po Athumanunhu), pa Corca Duibhne (Ljudi noći – Po Athumanunhu), nadalje ti 'sinovi tame' svoju zemlju nazivaju Hi Dorchaide (Zemlja noći – po Athumanunhu). Bilo kako da bilo keltske mitološke priče pričaju da su njihovi bogovi stigli s Neba, ali kasnije verzije kazuju pak o dolasku keltskih bogova sa sjevernih i južnih otoka Svijeta. Bogovi Tuatha De Danann, keltska mitološka božanstva, žive u četiri mitološka grada naziva Findias, Gorias, Murias i Falias, a u tim gradovima oni uče magiju. Četiri su glavna misteriozna predmeta moći tih božanstava, a to su Nuadin mač kojemu nitko nikada nije pobjegao, a niti se od njegovog udarca oporavio. Mač je izrađen u mitološkom božanskom gradu Findiasu. Iz mitološkog grada Goriasa dolazi užasna omča boga Lugha, iz Muriasa strašan kotao božice Dagde, a iz Faliasa tajnoviti kamen boga Fala (kamen Sudbine – po Athumanunhu). Uf, nastavim sutra.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...