Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 03.06.2007.

Mitološki varalice

Eshu – dijete Oshuino

U samim počecima stvaranja dio bogova naroda Yoruba sišla je na Zemlju kako bi tu posložili stvari i uredili život među živim bićima. No, kako su yorubanska božanstva uglavnom muška, oni su tako zaboravili sa sobom povesti jedinu božicu među njima, božicu Oshun, božicu ljubavi. Završivši posao i uvevši skladan život i red na Zemlji, bogovi se vrate u svoja božanska obitavališta kako bi izvijestili Stvoritelja, najvišeg među njima. No, on ih prekori što su iz stvaranja isključili jedinu božicu među njima. Bogovi se posrame i pokušaju silnom pažnjom i mnogim darovima, te naklonošću, ishoditi oprost kod Oshun. Na kraju Oshun rodi sina, božića Eshu, koji je poradi silne naklonosti starijih bogova postao razmažen i pretvorio se u varalicu i pakosnika. Dugo je tako vladao red i božanski zakon među ljudima, ali onda je Eshu odrastao, pa je u početku pomagao ljudima noseći njihove žrtve bogovima. No, Eshu se ubrzo to ne svidi, pa se odluči malo našaliti s ljudima i bogovima, te raditi manje sitne nepodopštine koje kasnije izazovu velike nevolje. Jednom tako Eshu odluči prekinuti dugogodišnje prijateljstvo između dva čovjeka zemljoradnika čiji su posjedi međusobno graničili. Stavi tako Eshu na glavu šešir koji je s jedne strane bio crn, a s druge strane bijel. Prođe on tako samom međnom crtom, te upita seljake koje je boje njegov šešir. Dok je jedan tvrdio da je bijele boje, drugi je bio sasvim siguran da je crne boje. Malo pomalo dugogodišnji se prijatelji toliko posvađaju i zavade, da u svoje svađe umiješaju sela, te na kraju cijeli narod. Ubrzo postane opasnost da izbije rat između Yoruba. No, to se sada više nikako ne dopadne Stvoritelju, pa on pošalje svoje poslanike da uhvate Eshua i primjerno ga kazne. No, Eshu je bio vrlo mlad, spretan i okretan, pa je trčeći izuzetno brzo pobjegao svojim progoniteljima, a da bi još više napakostio, usput je palio kuće ljudima koji su radili u poljima. Ljudi su u velikoj žurbi iznosili najvrjednije što su imali. Ljudi su se morali vratiti radu u poljima, ali sada više nisu imali gdje ostaviti svoje stvari. Naravno, Eshu im se ponudi da će im on čuvati stvari dok budu radili. Ljudi su ga poznavali kao svog dobročinitelja, koji je s njihovim žrtvama udobrovoljavao njihove bogove, pa su pomislili da mu mogu vjerovati. No, Eshu im ispremiješa stvari i napravi čitavu zbrku s njima, te ubrzo nastane prava pomutnja i izbiju nove svađe oko vlasništva. Na Zemlji nastane kaos, koji se još i danas može ogledati u iznenadnoj svađi dugogodišnjih dobrih susjeda oko međe.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...