Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
subota, 23.06.2007.
Mitologija Kelta
Uspon boga Sunca – Lugh dalekometni strijelac
E, sada će Athumanunh malo zakomplicirati na samo sebi svojstven način. Bogovi Kelta zapravo su ispremiješana Galska, Irska i Velška mitološka božanstva, pa bi možda to neke moglo i zbuniti, no, potrebito je samo pozorno pratiti Athumanunhova objašnjena i neće biti zabune. Hajdemo onda nekim redom samo Athumanunhu svojstvenom i razumljivom. Usprkos svrgnuću Bressa, Fomori još uvijek traže da im bogovi plaćaju danak koji su svake godine dobivali na brdu nazvanom 'Balorovo brdo'. Jednom tako kada su Fomori čekali da im bogovi (Tuatha De Danann – po Athumanunhu) dođu izraziti svoju pokornost, naklonost i poslušnost, ugledaše oni kako im se približava mlađahan bog na konju Manannana (Sjajna griva – po Athumanunhu) Bog je na sebi nosio štitnik i oklop kroz koji niti jedno oružje prolazilo nije, a bio je naoružan mačem, sjajnim štitom i otrovnim strijelama. Poput sunca zalazećeg, barem tako priča mitološka priča, bijaše sjajan izgled njegova lica i čela njegovog. Fomori ga nisu mogli pogledati u lice poradi snage njegova sjaja. Dakako, bio je to Lugh Dalekometni (Svijetleći, onaj koji je Samildanach – vješt mnogim umijećima kazao bi Athumanunh, božanski izumitelj, a kasnije će postati zapovjednik Božanske vojske Pravednika naroda Tuatha De Danann. Sjuri se tako Lugh među Fomore, rastjera i pobi ih mnogo. Bio je to povod za rat koji će izbiti između Fomora i Bogova. Vojsku Fomora činile su grozne izgledom vojske koje su okupili i doveli Elathan, Tethra, Indech, (ovo su zapravo kraljevi Fomora – po Athumanunhu), zatim sam Bress, Balor, Cethlenn (Krivi zub - po Athumanunhu), žena Balorova i njegovih dvanaest bijeloustih sinova. Bilo je tu na okupu mnoštvo fomorskih ratnika i druida. Na drugoj strani Lugh je okupljao ratnike Tuatha De Danann, te su započele priprave za rat koje potrajaše punih sedam godina. Tako, bilo bi to dosta za uvod, pa sada Athumanunh može ispisati i pojasniti Tuatha De Danann, odnosno bogove Kelta.
| < | lipanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...