Pakiram kufere i letim via Hrvatska obala veceras u osam. Pratim prognoze zadnjih nekoliko dana, najavljuju taj neki toplotni udar..ma nek me udari, bilo bi vrime.
Jedini toplotni udar u zadnje dvi godine je ovaj od malog elektricnog grijaca koji guta struju ko lud, a ugasis ga na 5 minuta i poija vuk magarca -rekla bi moja mater. Meni i dalje ledeno.
Reci cu goodbye kiso, vidimo se za deset dana da zivce malo odmorim od tebe.

Jedino me brine kako ce mi toplotni udar prezivjeti Viking. Nije njegova nordijska njuska navikla na temperature iznad nistice. Zato valjda i jesmo pustili korijene ovde na pola puta, inace ja bi se smrzla tamo na sjeveru, a on bi se ispekao dolje na jugu.

Anyway bez obzira na temperaturu nadam se opustajucem odmoru, ono doslovno, jer svaki put kad ja inace odem na 'odmor' vise se umorim nego odmorim. Mater javi susjedstvu da mala stize, pa glas putuje dalje, pa zove tetka, zove baba, zove kuma susjede s prvog kata, zovu prijateljice. Svi bi na kave, svi bi na cakulu, a ja jos nisam skontala sistem dubioze vlastitih cestica u svrhu samokloniranja tako da sam ja jedna, njih je tisucu i ne stignem svima udovoljiti.

Ovaj put niko ne zna kad dolazim, cak ni mater. Od nje uglavnom sve i krene. Rekla san joj da dolazim ovih dana, a to more bit kad ja ocu.
Unajmili smo neki apartmancic uz more, dalje od grada, dalje od svih poznatih. Idem se i ja malo pretvarat da san turist. Cak san i sobu rezervirala na Vikingovo ime, i odbijam do daljnjega komunicirat na materinjem jeziku s bilo kim koga ne poznajem. No hablo croato... ni Inglese... Ocu mir, more i pijesak medju noznim prstima, dragoga pod rukom i to je vise nego dovoljno.

Jedinih par sati stresa priustit cemo si za obiteljski rucak (inace nepoznanica u mojoj obitelji). Ovaj put u svrhu polozene burazove mature (i to s odlicnim), i upoznavanja uze mi familije s buducim zetom.

Viking se stiso ko grlica, provodi dane na YouTubeu u potrazi za hrvatskim frazama i izrazima a onda papagajski ponavlja ono sto cuje.
Kad mu viknem sa strane da se zaje.o, perfektno me posalje u p... m... a onda nastavlja laprdati na kvazi-hrvatskom.
Inace njegovo umijece psovanja mogu zahvaliti Dinu, njegovom bosanskm frendu s kojim je prakticki odrastao. Nazalost to hvale vrijedno znanje nece smjeti primijeniti pred 'strasnim sudom' zvani caca i mater.
Rekla san mu da se malo opusti, moji su starci i suvise easy going da bi se itko stiso pred njima.

Kako god to ispalo, bar cu se nasmijat posteno, i napravit djir po najdrazim mi ulicama, naisti se dobre hrane, okupat se u cistom moru i napunit baterije za iducih nekoliko mjeseci u tmurnoj zemlji na zapadu.