Kako smo pokušale naæi utjehu, osvetu i zaborav

Nakon nekoliko dana oèaja i depresije Ž se odjednom prešaltala u neko zastrašujuæe bijesno stanje duha i uma, što je opet bolje nego da nam cvili u stanu i po cijelu noæ gleda televiziju.
Tako mi je odala i svoju dobro skrivanu tajnu, i odluèila kln klinom izbiti... Pa smo odluèile svratiti do Opatije.

Tajna ima jako seksi ime, markantnu pojavu, i živi u Rijeci. Ž i Tajna su bili najbolji frendovi na faksu, ona vrsta frendova izmeðu kojih vjeèno ima nešto što nikako da se realizira, jer jedna strana uvijek ima nekog drugog deèka ili curu u vrijeme kad je ona druga strana solo, i tako...
Ž i Tajna su nakon diplome izgubili kontakt; on se vratio doma u Rijeku a Ž se zaposlila, zatim upoznala Mužiæa, pa onda udala... Ponovo su se sreli na nekakvoj godišnjici ekipe s faksa prije dvije godine i obnovili prijateljstvo. Niti jedan Tajnin poslovni dolazak u Zagreb nije prošao da se ne naðu na nekakvoj kavici, i uskoro je Tajna poèeo diskretno pokazivati želju da bi se to njihovo druženje moglo pretvori u nešto više... Samo što mojoj Ž, tako beznadno zaljubljenoj u svog Mužiæa, to ni u ludilu nije padalo na pamet. Ali sviðalo joj se da ima simpatiju, tj. da se nekome sviða i da je neko želi...

Ok, nije baš da smo mi njeni prijatelji toliko blesavi da nismo primjetili da je strašno napeta tom svom prijatelju s kojim se viða bar jednom u dva tjedna, ali naravno da smo znali da ona nikad ne bi... Napokon, zar ona i Mužiæ nisu bili par iz bajke?

Ali Ž je sada povrijeðena, pokazalo se da je brak iz snova bio samo iluzija, i tako je moja draga prijateljica odluèila da bi baš nekako mogla vratiti Mužiæu milo za drago.

Naravno, nije imala hrabrosti iæi sama, a kako sam ja jedina raspoloživa i s gomilom vremena za bacanje, tako me je dopalo da je pratim u bludni pohod.
Malo nezgodno, doduše, jer je B u Zagrebu i odraðuje neke intervjue za fensi-šmensi lifestyle èasopis i politièko-zabavni tjednik, a traži i novi uredski prostor u centru, pa sam mu baš jako potrebna. Ali kad smo sjeli u troje i kad smo mu objasnile o èemu se radi dobio je napad bijesa i mržnje prema Mužiæu, i odmah mi darovao èak dva slobodna dana, uz želju da i ja pronaðem sebi nekakvu zabavu.
Èak nam je pomogao i da se udobno smjestimo. Ž je, naime, planirala da ostanemo kod njene bake u Rijeci, ali B je nazvao prijatelja koji ima stan u centru Opatije pa smo dobile kljuèeve i blagoslov za blud. I juèer rano ujutro se zaputile prema moru.

Osobno nisam neki ljubitelj Primorja ni Istre, i cijelog tog dijela obale. Kao dalmatinki, nije mi baš ugodno da kraj uz more ima toliko zelenila i bude toliko uljuðen. Naroèito me frustrira Istra. Smatram da je neprirodno da bude toliko zelena. Pa svi znamo da uz more mora bit kamen! I malo kamenite zagore! Ono, bijelo, sivo, bijelo, i onda plavo... Zato mi u Dalmaciji i na otocima problem suvišnog i neprirodnog zelenila riješimo tako da svako ljeto tu i tamo zapalimo ono malo viška, pa sve bude u redu.
Split mi je ok po južini, to je moj grad i na njega sam navikla, ali nedomaæi krajevi uz obalu po ovakvom vremenu znaju biti prava frustracija.
A pogotovo kad moje društvo ima pametnijeg posla.

Kako smo krenule rano ujutro, u Opatiji smo bile veæ oko 10, a Tajna je bio zauzet do nekih 3-4 sata popodne, pa smo uputile u šetnjicu. Koju nam je pokvarila kiša, tako da smo na kraju tri sata odsjedile u Monokiniju, svaka sa savojim laptopom u krilu, zabavljene Facebookom i poslom, a zatim otišle u Istranku obžderavati se maneštrom s bobiæima i paštom. Ja sam izabrala verziju s predivnim divljim šparogama, Ž se odluèila za tartufe. Koje ja nikako ne volim, jer mi imaju okus i miris po spermi (valjda ih zato i smatraju afrodizijakom...).
Popodne i veèer su Ž i Tajna morali provesti zajedno. I ja sam, kad sam se veæ zatekla u Opatiji, imala neke planove, posjetiti roðake i prijateljicu koja predaje na turistièkom managementu na primjer, ali kiša je u meni ubila svaku želju za druženjem. Taksijem sam se odvukla do Tower centra u Rijeci, slinila neko vrijeme nad nekim cipelama, kupila shea maslac u L'Occitaneu, i vratila se u dražesni opatijski stan taman na vrijeme da Ž napravim frizuru i da odaberemo outfit za veèeru.

Unatoè tome što su proveli skupa nekoliko sati u ugodnom druženju i što mu je na diskretan ali jasan naèin dala do znanja što vrlo ozbiljno namjerava s njim iste veèeri, i što se osjeæala puno bolje i samopouzdanje joj je bilo totalno do plafona, mislim da je Ž više bila zabavljena samom pomisli da se odluèila na preljub nego što je zapravo bila uopæe oduševljena idejom da taj preljub stvarno i poèini.
Ali poslala sam je na tu veèeru stvarno lijepu. Okupanu, namirisanu, propisno idepiliranu, omekšanu peelingom, nafriziranu, diskretno našminkanu, odjevenu casual ali elegantno i tako da svi njeni atributi (a ima ih kolko oæeš) budu istaknuti na pravi naèin, a zatim sam uzela One Fifth Avenue, upalila televiziju, i èekala...

Nisam baš jako dugo èekala.
Ž se vratila negdje oko ponoæi, sva u suzama i cijela nikakva.
Jednostavno nije bila u stanju dozvoliti ni da je ovaj poljubi.
Toliko o njenoj odluènosti da gadu od Mužiæa uzvrati milo za drago.
Ž jednostavno nije tip osobe koja bi se, unatoè odreðenoj privlaènosti koja postoji, mogla upustiti u casual seks s jednim muškarcem dok umire od ljubavi za drugim, što je meni koja strogo dijelim dublje emocije od seksualne privlaènosti totalno neshvatljivo... Ali, eto, ona ne može.

Ali zato je sinoæ Ž poèela malo trijeznije gledati na svoju situaciju.
Zapravo, uopæe razmišljati o tome što æe sada.
Jer ovo u èemu se našla nije obièna noga u dupe u vezi u kojoj je dvoje ljudi živjelo zajedno.
Ovo je prekid braka u kojem, osim nekretnina i imovine zajednièki steèene postoji i troje komada male djece, žena koja veæ 6 godina ne radi, i život èetvero ljudi koji se mora reorganizirati i ponovo postaviti na nekakve temelje.
Ok, Mužiæ se odselio. Najavio je preko zajednièkih prijatelja da æe joj se javiti vezano uz razvod. I nije èak ni pokazao želju da vidi djecu (samo je pitao za njih svoje roditelje).
Djeca su trenutaèno s bakom i djedom i ništa ne slute. Dapaèe, dvoje starijih su sretni jer ne trebaju iæi u vrtiæ.
Umjesto da se bavi glupim idejama dokone kuæanice o tome kako da preljubniku vrati milo za drago, treba prvo smisliti kako što bezbolnije objasniti djeci novonastalu situaciju, i zašto tata, mada je odsutan, ne nazove svaku veèer da ih pita kako su proveli dan i da im kaže da ih puno voli i što žele da im donese s puta.

Sreæom, moju Ž je oduvijek krasila velika kolièina zdravog razuma, snalažljivosti i praktiènosti.
Jutros smo se vratile iz Opatije i ona je pokupila stvari iz našeg stana, vratila se u svoju kuæu i prionula na terapijsko pospremanje. Usput je skinula maksimalnu moguæu kolièinu gotovine s obiteljskog Americana i Dinersa, poèistila zajednièki tekuæi raèun do krajnjih granica dozvoljenog minusa, ispraznila zajednièku štednju i sve stavila na svoj tajni rezervni tekuæi.
Budala od Mužiæa, zaslijepljena èarima svoje nove ljubavne akvizicije, nije poduzela još ništa po pitanju novaca... Ali zato Ž jest, hehehe... Itekako jest!
Krediti koje imaju su ionako na njemu i njegovom tekuæem raèunu.
A kuæa je na njenim roditeljima, koji su je svom jedinom djetetu kupili od svoje prodane zemlje, i nekako cijelo vrijeme iz praktiènih razloga zaboravljali prebaciti vlasništvo na nju...
Nazvala je i strica koji ima firmu da je privremeno zaposli kao administratora dok ne naðe neki posao koji više odgovara njenom obrazovanju i radnom iskustvu koje je imala prije braka.
Mislim da u ovom trenutku traži savjet od moje rodice struènjakinje za brakorazvode, ili provodi terapiju ribanjem stana i pranjem zavjesa...
Ali štogod da radi, sretna sam što je nakon jako kratkog vremena uspjela uhvatiti uzde u svoje ruke. Jer u ovakvim situacijama ženi obièno treba puno više od 6 dana da izroni iz kaljuže depresije, samosažalijevanja, samookrivljavanja, proklinjanja sudbine i obžderavanja/gladovanja.

U meðuvremenu sam se napokon èula s Malim. Juèer popodne, dok mi je bilo dosadno.
I provela dobra dva sata u casual blebetanju s njim.
Joj, da bar nema curu...

A i da nema, što bi ja s njim?
Deèko je još uvijek u godinama kad nema pojma što bi sa sobom van posla, a ja sam baba koja, iskreno, svakog muškarca koji joj uplovi u život promatra kao potencijalnog oca svoje buduæe djece...
Osim toga, deèko je previše dobar da bih ja sama dopustila da spetlja s promašenim sluèajem poput mene. Dapaèe, toliko dobar da nemam pojma kako mi se svidio.
Nešto kao moj Tugaljivi, uz male razlike.
Na primjer, za razliku od Tugaljivog, Mali mi je jako privlaèan. Mada je Tugaljivi jako lijep muškarac, i fizièki totalno komad.
Ono što mi se kod Tugaljivog èinilo dosadnim i bezveze, na primjer plava kosa, blijedoputost, naoèale i nošenje sakoa èak i na traperice, kod Malog mi je odjednom tako slatko...
Èak mi ni èinjenica da je fini dobri deèko iz uzorne obitelji nije odbojna.

A tu je i taj prokleti Oženjeni koji me veæ mjesecima proganja u snovima i kojeg se trudim izbjeæi na sve moguæe naèine, dok istovremeno umirem od želje za njim. Zloèesti švaler koji tako prokleto dobro izgleda i tako prokleto dobro ševi, i koji se tako prokleto dobro zna uvuæi ženi pod kožu... I koji ipak nije 7 godina mlaði od mene (dapaèe, meðu nama je samo 6 mjeseci razlike - u njegovu korist, a i horoskopski si savršeno odgovaramo). I koji je toliko pun života, duha i šarma, da bi ga trebalo zakonom zabraniti...

01.04.2009. u 15:52 sati | 22 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.