ŽIVČANA, BIJESNA I NADASVE GLADNA LJUBAVNICA!!! Ili mala crtica o preživljavanju divljih zvijeri iz divljine u kriznim uvjetima

Nakon točno mjesec dana misteriozne odsutnosti Oženjeni se javio. Za Sv. Stipana, što je dan iza Božića. Dražesnom, nježnom, skoro pa stidljivom božićnom čestitkicom na Facebooku. I od onda se naša naprasno prekinuta romansa bjesomučno nastavlja. U epistolarnom obliku doduše, ali zato divljim tempom. Ja sa svoje strane Hrvatske, on sa svoje, ali ne bi muško bilo muško da se ne raspomami za privremeno nedostupnom i naoko (ali definitivno totalno lažno) ne baš pretjerano zainteresiranom ženom...
Mada je dotična žena u intimi svog laptopa sve samo ne nezainteresirana...

I tako je ova žena odlučila spojiti ugodno s korisnim. Kako je gotovo s terenskim dijelom posla koji radim za frenda, i kako je do daljnjeg savršeno svejedno na kojoj geografskoj koordinati nastavim sa zadatkom, a i nekako su za ovu fazu projekta u planu česta putovanja za Zagreb, odlučila sam ponovo premjestiti dupe u Metropolu...

U Splitu mi je ionako užasno dosadno, a i stalno nalijećem na iste neke ljude koje mi se ne da viđati i objašnjavati im naširoko što to tako zanimljivo novo ima u mome životu... Jer nema apsolutno ništa.
Uostalom, dosljedna svom immageu it-djevojke kojoj se uvijek događaju samo totalno fantastične stvari i kojoj u životu sve ide od ruke, i koja usput uspjeva održati nužnu dozu glamurozne misterioznosti, moram se malo povući u trenutku kad mi je postalo čak pomalo i teško uspješno održavati cool fasadu...
Priča o tome kako mi je bilo baš napeto tjedan dana voditi ludilo seoski život s jednostavnim i dragim ljudima ionako i meni samoj sve više zvuči totalno neuvjerljivo. Kao i to da sam baš izgarala od želje da Novu godinu dočekam u jedva punoljetnom društvu i odjeći u kojoj sam izgledala ništa manje trash od predebele verzije Paris Hilton samo zato jer sam upravo tako i htjela (a ne zato jer nisam sebi mogla priuštit nešto skuplje... ali to ne mora znati baš svaka tuka koja pije kavu u Egoista!).
Tako da je jednostavno nastupilo krajnje vrijeme za bijeg.

Uostalom, bijeg je ok. Ne smatram to nimalo kukavičkim potezom. Ako nemaš ništa pametno za reć – šutiš i s visine se smješkaš. Ako ne možeš kupit nove ljubičaste pletene Uggsice jer si one kupljene u rujnu poderala silazeći sa frendove Yamahe – pobjegneš negdje gdje ti nitko neće zlim okom skenirati jedva primjetno krpljenje. I da, ne smatram ovo bijegom. Nego taktičkim povlačenjem.
I zvijeri ližu rane u osami, prije veličanstvenog povratka...
A ako već moram biti zvijer, onda je vrijeme da se ovaj mali divlji nerc povuče u pričuvnu jazbinu na Vrbanima...

Naravno, da mi nije došao poziv od Najbolje da je stan do daljnjega prazan a klime sasvim dovoljne da u slučaju nestanka plina dobro zagriju stan, i da Oženjeni sve više ne gubi inspiraciju za metaforične rečenice i sve više otvoreno zahtjeva druženje u stvarnom vremenu i prostoru, ne bi se ja tako brzo odlučila na bijeg.

Ali avaj!
Imam vrlo vidljiv i opipljiv problem!
Nabuhtila sam tijekom blagdana...
Grozomorno nabuhtila!

Prvo su me u depresiju bacile slike s novogodišnje razvaljotke. Sve žene oko mene na njima izgledaju ko nježne vile! Naspram njih ja sam golemi slom! U sivom! Onaj indijski (afrički su mi tako dražesni i zapravo su dosta vitki, a imaju i one duge tanke noge i baš nekako jako brzo trče...).

Zatim me u depresiju bacio pokušaj šopinga.
U nemogućnosti da obrijem police Sportininih brandova ( i pritom mislim na Max Maru, Pennyblack, Dolce i ekipu, ne i na Tom Tailor i slične), a Zara i Mango mi se čine nekako prebrzo očišćeni od komada koji stvarno nešto vrijede (sve zanimljivo što je bilo u njima sam već odavno kupila, a nova kolekcija je u ovom trenutku van moje platežne moći, jer bit rasprodaja nije u kvaliteti nego u KVANTITETI!!!), skoncentrirala sam se na TopShop. Jer tamo ima sva sila vješalica sa topićima i puloverima od 99,00 do 199,00 kuna... S naglaskom na one od 99,00! Što više to bolje, to je moj siječanjski moto!
Dakle, ušla sam u taj hram jeftinog poliestera, psihodeličnih boja, živčane glazbe, krojeva za zakržljala poprsja i mikroskopske guzove, u kojem sam se nekad rado odijevala, opustošila vješalice, ušla u kabinu... i doživila instant slom živaca!!! Ekspresno sam došla u Titanik-stanje (ne, ne mislim na svoje dimenzije, nego na to da su mi sve iluzije o vlastitoj privlačnosti odmah potonule)! Jer one dvije goleme mortadele koje su mi mahale iz magenta satenskog topa tamo gdje bi trebale bit moje ruke... Te dvije mortadele su zapravo i bile MOJE ruke!!!

Odjednom sam zamislila sebe u naručju Oženjenog, na vrhuncu strasti, sebe pod njim, sebe nad njim ... i njegov izraz lica dok se guši pod golemom Michelinovom maskotom... i sve tako do doggyja, u kojem moj Apolon zamišlja da pred sobom gura oveći motokultivator po vinogradu ili tapše junicu prije uprezanja u plug... Brrrrr...
A kako ja definitivno nisam žena koja bi se zadovoljila misionarcem u mraku, tako nisam ni žena koja bi odbila vrhunski višestruki seks sa bogom ševe samo zato jer se ne osjeća dovoljno privlačno. Ego mi je ipak daleko veći od dupeta...

Krizne strateške odluke su oduvijek bile moja specijalnost! Dok je neonom okupani morž u žarkoružičastom iz zrcala cvilio od poniženja, žena kojoj je odraz pripadao je donijela odluku da je krajnje vrijeme za drastičan režim.
Ok, mogla sam se pomirit sa trenutačnim stanjem, bilo je tu i odjeće u većim brojevima od onog za koji sam bila uvjerena da je moj, ali ovaj divlji nerc još neće postat žrtva lovaca na krzno!

U mom slučaju ne vrijedi ona PAZI ŠTO JEDEŠ; PROMIJENI ŽIVOTNE NAVIKE; PUUUUNO VJEŽBAJ... Ni aerobik ni teretana me nisu vidjeli skoro dvije godine. Zakržljala sam do očaja. Sama sebi uopće više ne izgledam kao bivša sportašica takmičarka, koja se svako jutro (bez obzira do koliko tulumarila večer prije) budila u 6 i trčala od Trstenika do Duilova i nazad, odrađivala kardio-uzbrdicu iznad Lučice, istim tempom se vraćala doma, istezala na stubištu, natrpala se smećem od ugljikohidrata i ponovo padala u krevet, odrađivala trening do dva svakodnevno (uz sve ostale obaveze), i pritom fantastično kombinirala svakodnevne pizze, ćevape, krafne i tople sendviče s prigodnim estetskim povraćanjem (sve one gluposti o zdravoj sportskoj prehrani radi postizanja što boljih rezultata su upravo to – gluposti!). Niti na onu mladu ženu iz faze poslije, koja je ispuštala dušu (a ponekad i bučicu na nožne prste) na divljačkom aerobiku 4 do 5 puta tjedno. I koja je imala kameno dupe, bogovske batake, biceps boginje, samostojeće četvorke i ispod njih dasku od trbuha... Doduše, sve to još uvijek stoji čvrsto, boguhvala, ali ono što se ovilo oko te čvrstoće... nije nimalo laskavo.

A ja sam se tako lako prešaltala na mentalni sklop usaljene haremske djeve koja stalno leži i u čestim intervalima ubaci nešto strahovito glukozno u kljun...

Dakle, radi se o tome da sam kronično nedisciplinirana, sklona varanju (pa tako i varanju same sebe), pohlepna, neumjerena, ovisna o ugljikohidratima i masnoćama (najbolje u skladnoj kombinaciji), i da za mene promjena životnih navika i postepeni razumni gubitak kila jednostavno ne dolazi u obzir!
A potrebni su mi i vidljivi rezultati ODMAH!

Kako su rezultati potrebni i mojoj susjedi, koja trenutačno ide na akupunkturu kombiniranu s totalnim gladovanjem (mora skinuti nekih 30-40 kila za operaciju želuca, da bi mogla skinuti još 50-ak), tako sam samo prepisala režim od nje...

Na žalost, bez onih spasonosnih iglica prilijepljenih za njeno uho, koje može u trenutku krize pritisnuti na akupresurnu točku za ubijanje gladi. Mada je to ionako čisti placebo.

Dakle, prvih 8 dana ne jedem ništa. Samo gutam dvaput dnevno tu grozomornu juhu od povrća u kojoj je još i smiksano povrće koje se kuhalo u vodurini, jer je žvakanje zabranjeno.
Ujutro pijem sokić od voća. Popodnevni međuobrok je sokić od povrća.
Bljak! Rig!
Nakon osam dana mogu dodati neko kuhano povrće i voće, čak neće više bit potrebno miksanje onih užasa iz juhe.
Nakon nekog vremena dodat ćemo i povremeni kuhani krumpirić (i ne, termička obrada krumpira na ulju nije kuhanje, kuhanje je samo termička obrada u vodi, znam, i sigurna sam da to neće isparit iz mog mozga dok budem gladovala!), pokoje jadno pleće peradi s grill tavice...
Uh! Joj!
Dijeta obećava čarobnu desetku u prvih mjesec dana.
Nakon toga počinjem s vježbanjem.
Mislim, kad se naviknem na vrtoglavice.

A vrti mi se već treći dan. Od prvog sata dijete.

Doduše, nije to baš tako loš osjećaj. Sva sam sebi nekako lagašna ko kašmirić, sve mi je paperjasto i mekano, sve oko mene je nekako blago, a danas su mi, negdje između juhe za ručak i bljutavog sokića od cikle za marendu, čak i boje bile nekako baš blage i ugodne...
Sve oko mene je milo.
Osim mene.
Ja nikako nisam mila!
Ja sam ljuta, živčana, bijesna, gladna i manje-više cijelo vrijeme mrzim cijeli svijet!
Danas sam imala krizu pa sam ugurala pola paketa Bimbo žvaka u usta i manijački cuclala šećer i ukusne hranjive aditive iz njih. Čak sam i zarežala na rodicu kad mi ih je pokušala oduzeti dok su njena djeca prestravljeno tulila (žvake su, naime, bile njihove).
I popila bar 10 kava s jako puno toplog mlijeka i Natreenom. Njam. Dijeta dozvoljava kavu. Nije precizirano da u kavi ne smije biti mlijeka.
Ali prvi dani su ionako najgori...

Malo mi smeta i što stalno piškim.
Svrha ovih prvih 8 dana je isprazniti tekućinu. U meni je, bogme, ima.
A i juha je teški diuretik, od korjena selena i još nekih užasa.

Ali sama sebi se već nekako činim blago usukana. To je ok.
Prvi tjedan je udarni, izgubi se 3 do 5 kila tekućine. Nakon toga bi trebalo ići polakše, a i ja planiram u dijetu unijeti još neke nutrijente po svom guštu, npr. crno vino (ne, nema žeste, žesta jako deblja, ali vino je jako zdravo. Za srce i krvne žile. A i trebat će mi ga jako malo da budem pijana...), pečene jabuke punjene suhim voćem (sve jako prirodno i zdravo, bez masnoća i dodanih šećera, to sam našla u UN dijeti, a jako je ukusno), grillane banane (ali bez kikiriki maslaca. Čak ni malo onog s komadićima kikirikija!), voćne salate sa samo malo maraschina za okus, i neku finu tamnu čokoladu...
Mmmmmm... jedva čekam taj treći i četvrti tjedan...

U međuvremenu, već sam spakirala kofere za Zagreb. Na vrlo razuman i promišljen način – dok mi mozak još nije otkazao od gladi. Jer kad počnem halucinirati burek, teško će mi biti pojesti isti kad znam da sam sa sobom ponijela samo jaaaako tijesnu odjeću u koju moram vrlo brzo ući jer mi preostaje tek jedna-dvije kombinacije koje mogu navući na sebe sa ovom količinom masnih naslaga.

A Oženjenog za svaki slučaj nemam namjeru pripustiti u svoju blizinu bar do utorka. I centimetra manje za obujmit oko struka.


08.01.2009. u 22:33 sati | 16 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2009 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)