Ivano Balić u čokoladnoj fontani i brakolomna razvratnica u pohodu na besprijekorno glatku kožu

Noćas sam, u iščekivanju Seksa i Grada na Novoj šaltala po kanalima, kad na Drugom HTV-u naletih na svoju facu! Naime, par sati prije bila sam u Hypo centru na dodijeli nagrada najboljim rukometašima, rukometnim trenerima i sucima, iz razloga što je firma od Najbolje jedan od sponzora a dojavljen je i menu od cateringa, pa se išlo. Ugurale smo se pozerski u drugi red, odakle je trebalo samo malo okrenuti glavu ulijevo i uživati u prizoru Ivana Balića, tako prelijepog i preslatkog... A koja žena bi propustila priliku da se napoji na čokoladnoj fontani s pogledom na Ivana Balića???
Pogotovo ako je cijeli dan pojela samo dvopek ujutro. I bananu. A vozi je PMS i tijelo vrišti čokolade...
Dakle, nisam bila zadovoljna što su me usnimili. Kamera širi, zato je izbjegavam. Glava mi je sva nekako okrugla, unatoč prisilnoj dijeti, i imam obraščiće ko moj hrčak kad se našopa svog omiljenog sezama.
Čudi me kako su uspjeli uhvatiti trenutak kad je moja ekipa bila ozbiljna, budući da uopće nismo bili ozbiljni ni na trenutak - koliko se ja sjećam.

Naime...ja, najbolja, njen kolega s posla i neki gospon u crnom odijelu s brkom smo se cijelo vrijeme klebesili ko sumanuti.
Prvo smo se smijali Miji Šlogar u ulozi suvoditeljice, koja je bila toliko uzvišena i puna sebe ko da se u najmanju ruku upravo udaje za princa Williama. Onda smo se zaista od srca smijali maskotama Ruksijima, koje su bile dvije. Jedan je Ruksi cijelo vrijeme nastojao bit u centru pažnje, na štetu drugog Ruksija koji je jadan ostao skoro nezamijećen. Ovaj prvi je valjda bio toliko ponosan na svoju ulogu da je pokušavao uporno privući pažnju prisutnih u publici svojim scenskim pokretom. Pa smo stvarno cenili na Sandija Cenova, koji je otpjevao nekakav polusentiš na playback, cijelo vrijeme plesuckajući u r'n'r ritmu ko spazmatični cvrčak (ritam i veselje koji nemaju veze s tempom i tematikom pjesme), a tu su nas već ljudi nemilo pogledavali strogim okom. Mogli su baš i poštedit prisutne Sandijeve pojave, kad je ionako pjevao na playback, i umjesto toga pustit cd. Ili ga uopće preskočit, ne bi se ni primjetilo.
Zatim nam je bilo smiješno kako i zašto je Lino Červar dobio nagradu za trenera godine, i kako se prisutni reprezentativci nekako baš i ne raduju tome... pa kako je Ivano Balić (suuuunce maaaalo slaaaatko) tako nevjerovatno, jelte, rječit i logoroičan...
Ona dva suca su bila simpatična :).

Zatim - hrana!
Naravno, nisam se htjela ponašati kao izgladnjelo prase, poput nekih prisutnih, pa sam navalila na vino. Nije bio baš neki izbor, po kušanju mislim Graševina i Chardonnay (ono što sam pila), i jednim okom škicala Balića a drugim čokoladnu fontanu, dok su me davili neki kolege i frendovi od Najbolje, sve starci u odijelima za sprovode... A Ivano na dohvat ruke...
I onda smo napokon odlučile nešto i pojest. To je problem s Najboljom - ona jede ko ptičica i živi od zraka, ljubavi i potrebe da ostane vječni konfekcijski 36, a ja sam mali žderonja i to kod mene jednostavno ne ide!
Pa smo krenule sa slanim. U naivnoj nadi da je napad na predjelo tek početak, nakon kojeg nas čekaju konkretni zalogajčići od tjesteninice i rižotića, a onda šećer za kraj - minjoni i ananasić u fontani od čokse, ja ko ptičica prebirala po plati sa sirevima. S pogledom na Balića! U onoj svojoj ružnoj majci i predobrom jeansu, i kosom kojoj ne bi škodilo neko sredstvo za razmašćivanje i volumen, ali bar nije imao najlonku oko čela, pa ajde...
Sve je obećavalo ugodnih sat vremena minglanja i obožavanja sveženskog idola, kad...

Najboljoj je palo na pamet da je nekidan snimila crveni kauč u Mercatoneu i kako joj baš fali još jedan za u dnevni (istina!) i da bi bilo super da ga baš idemo sad kupit!
Ne!
Dakle, nije mi preostalo ništa drugo nego da u trku skupim par minjona, bacim još jedan pogled na neoskrvnjenu fontanu (a bila sam spremna, u slučaju da niko ne gleda, srkati ravno iz nje...), neprimjetno ukradem još dvije kesice sa darovima (majce na Svjetsko rukometno prvenstvo i Ruksija, kemijske, privjesak na Balićev dres... a privjesak je idealan darak za curke doma u Splitu) koje je neko neoprezno odložio sa strane, i nevoljko i supijano otkasam za Najboljom.
Koja je bila toliko pripita i umorna da je kupila još i jednu lampu za plafon, i fulala cestu pa smo izašle na autocestu na Lučkom i okretale se za Zagreb u Jaski...

U međuvremenu, ja sam dogovorila dejt za večeras.
Naime, otkako smo se ja i Oženjeni iz Upravnog upoznali ovo ljeto na sastanku poslovne prirode, naša druženja su se odvijala isključivo na ručkovima u Splitu ili Zagrebu. Ne zato što on to ne bi htio nego zato jer sam ja odolijevala večernjim susretima iz straha od svoje slabosti na preseksi muškarce poput njega, njega općenito i svega onoga što večernji dejt može podrazumijevati.
Ali... On je počeo beskompromisno navoditi vodu na taj mlin. I tako smo dogovorili večerašnju degustaciju rijetkog alkohola. Kod njega. Doma.
Naravno, ja sam moralna i poštena dama. Ali, just in case da se dogodi ono čemu ću ja postojano odolijevati do kraja, treba dovesti tijelo u red.
I tako sam cijelo jutro i prijepodne provela u ritualima ljepote, pretvorivši kupaonicu u home hamam, namakajući se, ribajući, rašpajući, koseći i čupajući sve u 16.
Naime, moj seksualni život već par mjeseci (točnije dva) stagnira, a nisam ništa ni imala u planu, pa smo ovaj mjesec preskočili depilaciju (zahvaljujući čarapama od 60 do 100 dena, crnim, neprozirnim), i običnu i onu intimnu, a u nedostatku novaca nismo bili ni u solarij, ni na masaže, ni na ostale spa pizdarije koje život znače.
Započela sam, dakle, sa standardnom depilacijom nogu, nakon nekoliko pilates i yoga pokušaja, u nadi da će mi ekspresno izravnati stomak i učvrstiti dupe. Listove sam uspješno počupala aparatićem, ali bedra sam odlučila riješiti depilacijskom kremom. Koja nije polučila željene rezultate. Pa sam ostatke obradila britvicom. Kao i bikini zonu. Jer u nedostatku brazilca trokut treba svesti u neke razumne, po mogućnosti Playboyevske mjere.
One intimnije djelove sredila sam škarama i hladnim voskom, uz razumnu količinu bola i vrištanja (mada se bojim da će terijerčić neko vrijeme biti pod traumom od mog urlanja i psovanja), a one granične ponovo aparatićem, radi ljepšeg definiranja rubova... I dobro mi je išlo, dok u trenutku nepažnje Silk 'Epil nije zahvatio diskovima u žbunčić! E, to ja zovem stvarno užasavajuće iskustvo! Naime, kad stručna kozmetičarka obrađuje vrt šećernom pastom obično ležim raskrečena na stolu i misli odvraćam čitanjem žutog tiska. Ovaj put sam, u vlastitoj produkciji, umjesto Starsa pred očima vidjela zvijezde! Prave! Veću količinu!

Nakon pretpljene traume i manje štete, ali s vizualno efektnim rezultatom i zadovoljna stupnjem glatkoće, pristupila sam idućoj fazi: kako od kornjačinog oklopa naraviti baršunastu površinu ugodnu za dodire.
Nakon namakanja u kadi pripremila sam nepogriješiv bakin beauty peeling od kuhinjske soli i domaćeg maslinovog ulja. I krenula trljati. Zaboravljajući pritom na onu o dodavanju soli na ranu, i značenje iste. Naime, nakon nekoliko sekundi moja je britvom, voskom, mini-kosilicom na struju i kemijom tretirana koža tijela počela davat znakove za uzbunu! Jebemu, pa sol nagriza! Dok sam vrišteći ispirala inače blagotvorno i smirujuće sredstvo za ljepotu sa tijela pokrivenog tamnocrvenim flekama priredila sam sirotom psiću još jednu dozu traume, tako da je zbrisao iz kupaonice na balkon.
J#$@!!?$"@B%!!!!!!! Grom i pakao!
Nadam se da će se iritacija povući do popodne, kad me očekuje još temeljita obrada stopala i fasadni radovi, te zahvati na frizuri.
A dolazi i crveni kauč.

Mislim, sve je ovo just in case, just in case... U slučaju da nekako ne uspijem odolit.
A odolit ću sigurno.

I da, sinoć sam sanjala Ivana Balića. U kombinaciji s čokoladnom fontanom. Radio je u Kraševoj čokolateriji u Ilici, u kojoj je bila modna revija Galebovog rublja za starije osobe i SimBexovih pelena za inkontinenciju (????). Pitam se kakvu mi čudnu poruku svemir ovim snom želi poslati?
Jer ja sam totalno clueless...


25.11.2008. u 13:16 sati | 29 Komentara | Print | Link | On/Off | Na vrh

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< studeni, 2008 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ožujak 2015 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Prosinac 2011 (1)
Rujan 2011 (2)
Kolovoz 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Ožujak 2011 (1)
Veljača 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (6)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (7)
Studeni 2009 (7)
Listopad 2009 (1)
Rujan 2009 (2)
Kolovoz 2009 (1)
Lipanj 2009 (3)
Svibanj 2009 (2)
Travanj 2009 (7)
Ožujak 2009 (8)
Veljača 2009 (8)
Siječanj 2009 (14)
Prosinac 2008 (12)
Studeni 2008 (8)
Listopad 2008 (8)
Rujan 2008 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Opis bloga

Službeni web dnevnik kaotične, hiperaktivne, lijene, zbunjene, infantilne, poročne, ćudljive tridesetineštogodišnjakinje, izgubljene u svijetu dateinga, veza, shoppinga, poništenih kreditnih kartica, poslova koje ne voli, ambicija koje joj se ne da ostvarivati, frajera koji su uvijek pogrešan izbor ali zapne za njih ko pijan za plot... (jel se to tako kaže?)



Spamove, prljave seksi forwarduše, Viagra-mailove i lance sreće šaljite na:

elle.woods.blog@gmail.com

Na Fejsbuku me najdete pod imenom

Elle Woods Gone Brunette

Čitam & komentiram...

Koji
Missilusion

Perez Hilton

Londra
Dijanin vodič...
Shimi
Brineta - Još jedna
Sebastian Wright



I još... korisni blogovi za bonkulovićku kakva san ja

Kolači par exellance...
Kuketa :)