Mind mapping

-Što reći? Uživo su još više fantastični.

Anđeo, (grč. "poslanik, vjesnik", je naziv za vječna bića prisutna u mnogim religijama, čija je dužnost da služe Bogu ili bogovima. Anđeli su vrlo važni u tri abrahamske religije.
(izvor: Wikipedia naša svagdašnja)

I am so high. I can hear heaven

Koliko suluda fiksacija uma na nešto nepoznato može biti? Striktno, nedvosmisleno. Instinkt, nema sumnje, kao onaj za preživljavanje. Imaginacijom spajamo slike i riječi u čvrstu, no ipak fiktivnu sliku. Dozvoliš si da ti oduzme zadnju misao prije spavanja, prioriteti, prioriteti, prioriteti!!!
Kao da svaki put vodi onamo, no ti ne nalaziš načina. Možda ga stvarno niti nema.

Angel,
Put sad wings around me now
Protect me from this world of sin

Koliko jako? Savršeno producirano. Koliko jaka mora biti težnja? Kristalno jasna slika. Kada se skriva u svakom treptaju. Bistar i čist zvuk. Uvijek isti obris. Perfekcija u svakom pogledu.
No što možeš kada ovaj svijet svojim blatom guši svaku perfekciju? Kako pobjeći od nametnutih i ograničenih stajališta? Zašto uopće sanjamo kada sanjamo uzalud?

Oh but heaven, no heaven don't hear me.

U hladnoći vlastitih misli, duboko ispod moje vjere i logike koju si utvaram svakoga dana, čujem zvuk njegovih krila.
Anđele čuvaru mili ...gdje si danju ako te se sjetim samo prije spavanja?
Zar se predajem? Kada bi postojali heroji, koliko bi zaista mogli pomoći? Borim se protiv te nestvarne utopije. Nebo je ogromno. Toliko ljudi leti, a samo rijetki to žele. Još manje njih stvarno zaslužuje krila.

Lagano padamo
Gubim tlo, al' ne dotičem dno
Kao dim letimo
Ja i ti, nošeni
Na krilima utopije
Sanjamo da imamo
Neke bolje opcije

Hodaš asfaltom, govoriš zidovima. Nekako ništa ti nije bitno. Dok ne kažeš: "Oprosti, ja imam samo riječi." -Zaista, nemam ništa više. Vidiš, ne tratim ih na laži. One mi omogućuju da letim i padam, volim i mrzim, kažem i šutim. Da, riječi mi omogućuju da šutim. Ali to više neću prakticirati. Šutnja je možda spasila mnogo života, ali šutnja me ne vodi onamo gdje ja idem.

I'll hold onto the wings of the eagles.
Let me fly like and eagle... to the sea
Fly like an eagle let that spirit carry me, I wanna
Fly right into the future

Anđeo čuvar, perfektno biće sa najgorom misijom na svijetu. Mržnja je savršena i gotovo bez mane. Kako samo nadvladati uzrok i posljedicu? Tama uzrokovana smrću ulične svjetiljke skriva istinu. Nema smisla bježati od nekih stvari kad nemaš kamo. S vremenom osjetiš da si imao samo riječi, i da nisu dovoljne. To te pojede. Zar je to budućnost koju gradiš? Kako će ta budućnost biti divna prošlost ako će i tada snovi biti uzalud, a vrijeme umjesto lijeka jedan okrutan žrvanj koji melje sve što je nekoć vrijedilo?

There is so much a man can tell you
So much he can say.

Prošlo je podne, a ja sam već poslovično pospan. Pokušavam izbjeći lokve dok ponavljam istu melodiju u glavi. Monotonija zadire u svaku poru ovoga svijeta, osjećam je zraku, isprane boje i tako žarka siva boja. Susrećem se sa toliko nepoznatih lica. Izduženi, izobličeni izrazi, prazni pogledi nasred puta bez kraja. Samo me ona melodija tjera da zaboravim kako mi je kosa posve mokra. Stvarno ne volim nositi kišobran. Zaobilazim komad mokrog papira nasukanog na rub poveće lokve i zaista su mi svi krivi. Zbog takvih situacija se poželiš isključiti. Zbog ovakvih dana ti se život čini neobično dugim. Bavim se nekim bezveznim mislima u glavi i odjednom, ŠOK!

Zamisli samo..
Nalazim se usred ove nagužvane pustoši i odjednom vidim neku nasumičnu žensku kako hoda nasmješena bez nekog očitog razloga! Pomislim: -koji k... ?
200 ljudi, nasmješenih čak 1. Koja bljutava i ogavna statistika.

You remain.

Riječi nije lako izbjeći, prazne moju bateriju. No odjednom i ja pronalazim osmijeh. Gotovo hipnotizirajući šum kiše me fokusira, posjeća me. Sjećam se, kako je lijepo letjeti. Nisam stvarno već dugo, već me bilo strah da sam se opametio. Katkad sam čak i pokisnuo s razlogom. Samo zbog jedne slike u ogromnom albumu sjećanja, ili zbog samo jedne misli koja kao da je imala boju, okus i miris. Čudno je to, i baš poput droge, svaki puta je sve bolje.

My power, my pleasure, my pain!

Kompleksnost, nezamisliva zamršenost petlje između dva kraja istog užeta. Koliko će se samo puta ti krajevi blisko suresti dok se petlja ne riješi? Možda je samo pitanje vremena, no i okolnosti. Samo zrno te jasnoće, samo malo svježeg zraka. Poput trenutka kada metalna žica na aukustičnoj gitari oživi. To nema cijenu.

If you want to believe in better life..

Nema straha, iako se katkad osjećamo tako mali, nema straha. Svi mi tražimo nešto. Oni koji vide, oni i vjeruju, jer nema mjesta za sumnju. Vrijeme ide, riječi gube i dobivaju na težini, ali dani će proći. Svatko od nas će zaboraviti ovu rečenicu, no to uopće nije poanta. Sve te opcije i bezbroj solucija. Jednoga dana će nam biti žao za sve što smo propustili, ako već i nije...
Kako nam samo polazi za rukom?

If stand in front of you
I'll take the force of the blow
Protection

Ova kiša ne posustaje, stvara se taj ciklus, oluja divlja. Sporadični sudari unutarnjeg nemira i površinske smirenosti, kontradikcija uživanja u kiši i nekog negativnog psihološkog utjecaja koji loše vrijeme ostavlja na nama. Svaka zraka svjetla reže sjenu briljantnom oštrinom, kako intenzivno. Život je tako intenzivno iskustvo.