utorak, 25.06.2013.

Burn

Nevjerojatno je koliko gluposti čovjek može napraviti kada ne raspolaže ispravnim informacijama. Danas su informacije i podaci ono što upravlja našim postupcima u svijetu ekstrema, svijetu lišenom svake neučinkovitosti. Stvorili smo novi okoliš za sebe, on secira naše osobnosti, otvara uvid u vlastitu izopačenost samoprozvanog intelekta. Virtualno gradimo i palimo toteme koje smo digli sami sebi, borimo se sa neprijateljima koje smo sami izmislili dok istovremeno zaboravljamo odakle dolazimo.
Sanjao sam nepoznatog stranca kako likuje poput najstarijeg neprijatelja. Dobio je sve čemu sam težio, ma kako to minorno bilo. Svejedno, niti u snovima nije imao obraza obratiti se licem u lice, već putem ekrana. To smo mi, naše vrijednosti su nestale. U vatrenoj stihiji koja guta iskonske osobine, tehnofili poput nas gore.
Zašto podsvjesno želimo rekreirati stvari iz fikcije? Zar je to posljednja forma života s kojom se želimo poistovjetiti? U budućnosti koja je potpuna nepoznanica, voljni smo uzimati scenarije, jer i loš scenarij je bolji od nepostojećeg. Ali odabiri su redom pogrešni, čak i oni učinjeni u najboljoj namjeri su zatrovani neadekvatnim informacijama. Riječi odzvanjaju poput binarne jeke koja jednom ipak dođe do mene, digitalni otisci našeg postojanja. Zaboravio sam na tren samosvijest i licemjerje kada sam kritički gledao na nas u svijetu tehnologije, jednostavno me nije briga.

-Ironično, jer gotovo i ne znam pisati bez tipkovnice.

Da barem znam(o) cijeniti vlastito vrijeme, odnosno njegovu limitiranu preostalu količinu, možda bi neke stvari izgubile na cijeni. Bilo bi svejedno da ulozi nisu tako visoki. Zaboravimo na hedonizam, želiš li zbilja svaki dan tretirati kao da ti je posljednji? Pa tko može podnijeti toliku dozu paranoje?
Faktori na kojima temeljimo naše odluke su tako relativni. Oni peru razum od svakog rezona, jer naši postupci ne počivaju na principu sudbine, mi jednostavno ne znamo drukčije. Zato i postoje poznati stranci i propali pisci. Međutim, tko se ima pravo žaliti na tuđu subjektivnost kada je subjektivnost jedina istinska logika koju znamo primijeniti.
Koliko nezdrave naše spoznaje mogu biti da smo naučili uzimati stvari zdravo za gotovo. U principu, ne možeš biti bolji ako znaš da ne moraš. Zato smo bolji kada smo ospravani, a svaki rezultat koji imamo moramo zahvaliti našoj konkurenciji. Boljitak i i ciljevi su podređeni našim plitkim interesima, a utopije su došle na zao glas jer ih mi jednostavno nismo u stanju stvoriti. Goruća želja postoji samo kada svijet ekstrema upućuje da se ona treba ugasiti.

Sve je dobro dok se osjećaš dobro, zar ne? Zdrava percepcija izgara uslijed oslobađanja biokemijskih spojeva unutar naših umova. Zato će pojam sreće biti limitiran na osjećaj stabilnosti koja ionako počiva na dekapitiranim idealima. To je začaran krug rase ovisnika o endorfinu koji će trajati koliko i rasa sama. Usred užarenog kruga se nalazimo mi, poznati stranci, zapetljani u mrežama naših odluka. Analogno digitalnom svijetu koji smo si stvorili, naš konačni izbor je binaran. Ne postoje ispravan i pogrešan način, jednostavno kažeš to. Nakon toga je gotovo, uglavnom.

Autodestruktivnost ili spontano izgaranje? Mislim da ljudi nemaju riječ za to.


13:54 | Komentari (12) | Print | ^ |

  • Kada je Focht pokušao odgovoriti na pitanje Zašto postoji nešto a ne ništa došao je do zaključka da čovjek,odnosno biće samo po sebi sumnja u sve što misli i radi.On je univerzalni skeptik i sumnja u sve je njegov identitet i da ne bi protuslovio sam sebi,naravno mora nastaviti njegovati svoju sumnju prema svemu.Apsurdno stanje,a kažu da je čovjek razumno biće i da je njegovo savršenstvo upravo u razumnosti.
    I zato čovjek nikad neće znati dobro iskoristiti limitirano vrijeme ni kad je stopostotni hedonist.Stvorili smo analogno digitalni svijet da bi opravdali svoje postupke nečega na tom produljenom putu prema ničemu (Nisa 25.06.2013. 15:03)
  • Cijenili svoje vrijeme, ne cijenili, ono neumitno prolazi i kad god kraj da dođe, došao je prerano. Mnogi, pred kojima je bilo još puno vremena, otišli su prije, a mnogi koji su se bojali kraja, još uvijek ga se boje. Zato ne treba paničariti, već jednostavno opušteno živjeti, bez previše analiziranja i filozofiranja. Svatko je na ovom svijetu samo turist, kojem je poklonjen točno određeni broj dana putovanja, a na svu sreću nitko od nas ne zna koliko je to točno dana. Zato, kao i na svakom turističkom putovanju, treba se opustiti i uživati u predivnom pogledu! (lion queen 25.06.2013. 15:55)
  • podsjetio si me na onu scenu iz Za šaku dolara kad Gianmaria Volonte ubije boga u Clintu Eastwoodu koji jedini zna gdje je blago. onako sav razjeban i plav, Clint tone polako u san i kaže Volonteu:

    -ja ću spavati bezbrižno jer znam da me čuva moj najveći neprijatelj. (blogdogg 25.06.2013. 20:44)
  • Ti si onaj koji uglavnom "samo" postavlja pitanja, Ede, remember?
    A ovaj tekst ti vrvi odgovorima... :)
    Sjećam se jedne zadaće iz hrvatskog jezika gdje smo trebali napisati dva osvrta na istu stvar (po izboru, ja sam odabrala jednu radio-emisiju). Jedan osvrt je trebao biti subjektivan, drugi objektivan. Naravno da sam emisiju odabrala po subjektivnom kriteriju (ajmoreći sviđanja) pa mi je subjektivni osvrt bilo napisati relativno lako. Ovaj drugi, objektivni, bio mi je najteži mogući zadatak. Jedva sam nabirkala par rečenica... Nisam bila sretna ni dok sam ga pisala, a isto tako ni samim rezultatom - bio je štur, kratak, dosadan - po mojim subjektivnim kriterijima. Ipak sam dobila sam dvije petice oduševljene profesorice (oduševio je subjektivni osvrt), uz prigovor da sam objektivni dio ipak mogla malo bolje napisati, dati više detalja, više informacija... Ali, i dan danas znam da nisam; jer ako pišeš o stvarima koje voliš, o kojima promišljaš, koje te obuzmu, u koje daš dobar dio sebe (cijelog sebe) - proces ide lakše, rezultat je bolji.
    Biti objektivan - tko to može, zaista? Tko može iskočiti iz svoje kože i biti iznad sebe, iznad drugih, iznad svih? Tko može znati sve i biti - objektivan?
    A što se tiče virtuale, i ona je realna, makar ima neke svoje zakonitosti... Ipak, biram da mi ne bude na prvom mjestu... Iz sasvim subjektivnih razloga. (marionetta 26.06.2013. 08:53)
  • Puno gluposti čovjek može učiniti kada raspolaže sa ispravnim informacijama, a koliko li tek, kada ne raspolaže…
    No, čovjek se sve više oslanja na tehniku, zaboravio se služiti svojom intuicijiom… Ali razvoj tehnike ne prati intelektualno emocionalni razvoj čovjeka i tu se stvorio prostor za manipulaciju. To što su danas informacije dostupnije nego ikada, nije doprinijelo donošenju ispravnijih odluka, jer ljudi manje razmišljaju svojom glavom, ljudi ne kuže da im se ispire mozak i ugrađuju stavovi. Mi se nalazimo u tehnokratskoj diktaturi, porobljeni smo od nekolicine bogatih vladara koji potenciraju i financiraju vrtoglavi razvoj tehnike sa konačnim ciljem potpunog porobljavanja čovječanstva.… (Teobaldin teatar 26.06.2013. 09:29)
  • Zaboravimo na hedonizam, želiš li zbilja svaki dan tretirati kao da ti je posljednji? Pa tko može podnijeti toliku dozu paranoje? --definitivno govori sve!! Pozdrav :) (Split u šalici kave 26.06.2013. 10:02)
  • nitko ne cijeni vrijeme danas,... često pustim da samo prođe.. don't know why...

    p.s. bloger si dana! čestitam! :) piše na blog.hr , barem je pisalo prije sat vremena! :D

    Zaboravimo na hedonizam, želiš li zbilja svaki dan tretirati kao da ti je posljednji? Pa tko može podnijeti toliku dozu paranoje?
    -ja nikada nisam imala to neko razmišljanje da se kao svaki dan treba proživjeti kao da je posljednji... previše je to stresa in my opinion! :/ (anime freak 26.06.2013. 21:43)
  • Rekli su mi da će mi blog postati čitan ako budem ostavljao komentare na popularnim blogovima... Hmmm... Baš me zanima. ;) (B-612 26.06.2013. 21:44)
  • Ne tretiram svaki dan kao da je posljednji. Istina, s vremenom bi se možda razvila određena doza paranoje. Nekada je dobro dopustiti samome sebi da jedan dan ne radimo ništa. Mislim da u jednom danu ne bismo mogli proživjeti sve što želimo kada bismo saznali da je taj dan posljednji u našem životu. A iskreno, jedan od mojih najvećih strahova je ne učiniti barem pola onoga što sam zamislila :)

    Čitam te i dalje :) (Zaljubljena u knjige :) 28.06.2013. 21:48)
  • Hmm.. dovelo me do razmisljanja i moram ti reci da nisam u stanju cak dati odgovore na sve sto si upitao... Kasno je... Imas ljepi dizajn btw.

    imam novi post.
    navrati:)
    (Norra Šahini 29.06.2013. 01:18)
  • svatko ima pravo na svoje vrijeme
    a to vrijeme hoće li provesti u ničemu ili svačemu opet ovisi samo o njemu
    a čovjek što manje zna lakše živi
    boli ga ona stvar za Planetu i vulkanske erupcije
    treba iskoristi svaki dan za nešto novo, ipak

    puno pozdrava
    sfd (songfordead 29.06.2013. 14:17)
  • Ma sve je u biti relativno ... To je jedina istina (Emmet 02.07.2013. 11:56)
  • ponedjeljak, 10.06.2013.

    ...koji jesi na nebesima?

    U početku bješe misao. Dobro, prilično hrabra i diskutabilna izjava. Ukoliko je čovjek misaono biće, onda je u ranim počecima morao postaviti neke temelje na kojima bi mogao graditi svoju budućnost. Daleko od činjenica postojala je potreba, iz te potrebe se rodila ideja.. Osobno, krivim famozni 'božji modul'. Ta ideja je ostala poput parazita, nekima je postala oslonac, drugima pak kamen spoticanja, mnogi su našli mirodiju života bez koje ljudska egzistencija gotovo da i nema smisla –korist.
    Naši umovi su stvorili našeg Stvoritelja, vjerojatno zato što mi više trebamo njega no što on treba nas. Apsolutno sve mora imati smisao, jer nedostatak smisla vodi do kratkog spoja u računalu koje još nije naučilo prebrojati sve zvijezde na nebu. Svemir je indiferentan prema nama, pogrešno dodana lopta i nuklearni holokaust svemiru znače jednako, odnosno ne znače apsolutno ništa.
    Svaki pojedinac od nas 7 milijardi može imati svoju viziju boga, i apsolutno svaki će biti u krivu. Čak i oni koji tvrde da Stvoritelj ne postoji nemaju 100% pravo tvrditi to.
    Zašto trošiti vrijeme na stvari koje nemaju nikakvu konekciju s onim što je bitno, no što ako ništa zapravo i nije bitno? Pojma nemam o životu, čak i za ljudske standarde. Međutim, sa sprdnjom gledam na jadnike koji tvrde da znaju nešto, da pritom ne govorim o onima koji misle da znaju sve.

    Utvaram si da smo inteligentna bića, a inteligentna bića imaju namjeru opisati svaku pojavu, svaku silu prirode. Pitam se postoji li sila koju tumačimo pogrešno, odnosno, u okviru našeg poimanja? Jesmo li mi poput mrava koje nosi bujica, samo u nešto većem mjerilu? Ono što mi zovemo stvarnost ovisi o našoj percepciji, a ona je tako subjektivna. Pitam se, postoji li uopće stvarnost, da li je naš svijet uopće linearan? Naše znanje možda počiva na trulim fundamentima, da li je to blagoslovljeno neznanje o kojem govorimo? Stanje kristalne jasnoće možda nije ništa drugo nego zurenje kroz mulj uvjerenja.
    Zašto pola svojih rečenica započinjem sa 'možda', a drugu polovicu završavam upitnikom? Možda iz razloga što se teško mirim sa drevnim lažima koje danas tretiramo kao da su istina. Možda na ovo pitanje i ne postoji pravi odgovor, ali za većinu pitanja odgovor postoji, samo ga mi ne znamo. Ovo nije bio pokušaj gravitiranja između teizma i ateizma, ne...
    Jednostavno je previše praznina za koje će nam trebati čitava vječnost da ih popunimo. Zapravo, ne vidiš stvarne limite ljudske vrste dok ne shvatiš da za neke stvari niti vječnost nije dovoljna.

    Čemu onda sve ovo pripisati, sudbini ili nasumičnoj slučajnosti? Postoje stvari koje činimo zastrašujućim, gotovo tehnogenim automatizmom. Naša tijela nisu ništa drugo no biološki strojevi sa nezavisnim centrima upravljanja. Možda je Stvoritelj najtalentiraniji bio-inžinjer kojeg je svijet ikad vidio. Zar je puka šansa konfigurirala tvoj DNK na način da te prepoznam u trenutku kad sam te prvi put vidio? Neki su dobili žuljeve od krunica moleći se za stvari koje nikad neće dobiti. Možda im nije suđeno. Kakvi se procesi odvijaju iza kulise, a tako drastično utječu na stanje kozmičke vage? Toliko toga je besmisleno, ali svrha nije rijetka pojava, samo teško pronicljiva.

    Jesmo li mi 'dizajnirani' sa svrhom na umu?


    07:13 | Komentari (21) | Print | ^ |

  • Sve što znamo su teorije. One koje su privaćene su "potkrijepljene" dokazima. Ako ćemo iskreno, mislim da nemamo pojma o ničemu, ali volimo misliti da neki k znamo. Nešto intelektualno superiornije se gadno sprda s nama. (Ivan 10.06.2013. 14:14)
  • jedno vrijeme sam razmisljala kako sam mozda dio bubrega jednog kolosa... to me je jako dugo drzalo - taj makro i mikro fuck. A onda sam shvatila da treba uzeti stvari onako kako dolaze, pokusati ih rijesiti u svoju korist a ne nauditi drugome i ... ja sam sretno stvorenje. Nema puno dubine u toj filozofiji... ali ima srece i zivota. A priznaj on je jedan... nas... i kratak je. Pozdrav i hvala na posjeti. (brigita3 10.06.2013. 15:01)
  • problem je što inteligentna bića sama sebi mjere inteligenciju (pametni zub 10.06.2013. 15:53)
  • Kad sam započeo s "filozofskim" pitanjima, "dubina" mi je uskraćena - "to je jednostavno tako i nikako drugačije ne može biti"!!!!!!!
    E je''ga pomislih i povukoh se u svoj mali svijet, skriven od zaključaka! (sewen 10.06.2013. 18:51)
  • kada sam u osnovnoj školi pitao nastavnika matematike da mi objasni kako je moguće da je pravac vječan, rekao mi je neka zamislim tako kao da ga se vječno može produživati. kada smo kod dijaloga o vjerovanju i usvajanju božijega pojma, sjetim se predavanja o energijama i njihovim tijekovima: stavi u crkvu bolesnika i dovedi 200 ljudi koji će predano se moliti za njegovo ozdravljenje-energija koja se pritom kod tih 200 ljudi oslobađa jest usmjerena ka bolesniku i nekakvog učinka mora biti. mislim da se oko toga crkva i nauka čak i slažu. uffff ed ,otvorio si tolika pitanja da sam dezorjentiran ko pretili klinac u šarenoj slastičarni-ne znam šta bih prije čvaknuo... (blogdogg 10.06.2013. 20:06)
  • Mozak u kadi...?
    Ako sam dobro shvatila paradoksalno je to da vjerujemo smo "stvoreni" sa svrhom, i da je naš životni put odavno precizno predodređen, a onda u molitvama tražimo da se nešto promijeni u našu korist...
    Nemam odgovore, naravno...samo se smješkam :) (marionetta 10.06.2013. 21:45)
  • slijedim snagu tvog traga ostavljenog u mom univerzumu... čitam... uživam u tvom štivu... osjećam pročitano... i tihujem...

    do ponovnog čitanja

    carpe diem...! (Dinaja 10.06.2013. 22:03)
  • Ono što mi zovemo stvarnost ovisi o našoj percepciji, a ona je tako subjektivna. Pitam se, postoji li uopće stvarnost, da li je naš svijet uopće linearan?
    Postoji itekako samo je pitanje kako ona izgleda obzirom da je mi možemo doživjeti samo svojim osjetilima i spoznavati temeljem toga svojim umom. Da smo sazdani kao gama zračenja stvarnost bi za nas izgledala sasvim drugačije ali ona bi ipak postojala takva kakva postoji i sada.
    Eto, toliko iako svaka tvoja rečenica poziva i vapi da se je analizira i onda donose neki zaključak. Inspirativan tekst. (semper_contra 10.06.2013. 22:28)
  • galapagos se zvao roman koji me osjećam najviše približio biti iako ga je napisao amer i još pijanac, pokoj mu duši (NF 10.06.2013. 23:00)
  • Nema tacnih odgovora na pogresno formulisana pitanja, pogotovo ako se svjesno i namjerno levitira izmedju nepomirljivih suprotnosti; teizam - ateizam, dogma i znanost... Bilo bi daleko manje upitnika i tih 'mozda' ako se malo poblize upoznaju principi pristupa pitanjima te dvije 'suprostavljene' strane. Ili konkretno; 7 milijardi ljudi (s tendencijom beskonacnog razmnozavanja) na opustosenoj planeti za koju je jasno i nedvosmisleno utvrdjeno da ima kapacitet za najvise cetvrtinu tog broja. Savladati makar osnove zakona termodinamike, entropije, exponencijalne funkcije i sl. ili makar suvislo koristiti google. Na pr.; sta znaci podatak o nedavnom prekoracenju 400ppm sa Mauna Loa opservatorije, iako smo davno upozoreni da nesmijemo dozvoliti da se CO2 primakne ni blizu toga? Istina, 'vjerovati' je neuporedivo lakse nego nauciti provjeravati, tim prije jer je sumnjati bogohulno.
    PS; Na onu Ajnstajnovu da je ljudska glupost beskonacna, dodao bih da je prakticiranje iste limitirano. Upravo svjedocimo dosezanju tog limita. Nije nuzno dopisivati poglavlje "Kroz kontejnere do raja". (skydiver 11.06.2013. 03:46)
  • Možemo li ikada znati sve? Naravno da ne možemo. Ako je svijet (svemir) beskonačan, koliko god da toga spoznamo, opet se otvaraju novi vidici i nova pitanja... Ja sam tako riješila to pitanje za sebe i više si ga ne postavljam... za sada, hehe.
    Ja sam uvjerena da smo dizajnirani sa svrhom, tj da smo programirani i da smo samo biološki strojevi. Koja je svrha našega postojanja - možda nam nije dano spoznati… znade li kokoš dok blaženo pase travu koja je svrha njenoga postojanja?
    Biblija nas uči da budemo ponizni.Mislim da bismo zaista trebali biti. Mnogi tumače: ponizno sagnute glave hodati kroz život… Ponizan bi trebalo biti u smislu da ne mislimo da smo odmah do boga… puno smo bliže mravima. Imamo li nešto božansko u sebi? Imamo (kao što imaju i mravi) vjerojatno samo to da je naš softver kompatibilan sa njegovim hardverom. (Teobaldin teatar 11.06.2013. 08:25)
  • uh ti čovječe s velikim pitanjima :) to da od mene nema odgovora, to se samo moglo pretpostaviti :)
    Zašto pola svojih rečenica započinjem sa 'možda', a drugu polovicu završavam upitnikom?
    samo ću ti jedno reći...meni nije linearan...
    ovaj put čak komentiram pod pravim postom (barem tako mislim :)) (Bez šećera. Hvala. 11.06.2013. 09:20)
  • Ono jedino u što možemo biti sigurni, jest "ja jesam". Besmisleno je govoriti da čak ni u to ne možemo biti sigurni, jer je to suvišno i pogrešno hiperfilozofiranje koje preskače svoj smisao. Pokojni čovo iz Indije, Ramana Maharshi, govorio je da mi nismo činitelji, da smo u istini mi samo svjedoci (ali svjedoci svega pa tako i svoga ja koji tobože slobodno i samostalno misli i osjeća). Stoga je ono "ja jesam" zapravo predmentalno, direktno, i problem upravo i nastaje u momentu kad se pojavi mentalna refleksija koja imitira, koja također kaže "ja jesam", iako je samo puka imitacija. Trebalo bi, dakle, nekako moći razlikovati iskonsko, nesvodivo i neprevodivo, predmentalno "ja jesam", od mentalne refleksije "ja jesam" koja je obični, narcisoidni ego što se bori za opstanak u grubome svijetu. Ramana kaže da je jedini činitelj svega Parameshwara Shakti ili Vrhovna Božanska Energija. On kaže: "Kad uđete u vlak i sjednete na klupu, nećete i dalje nositi zavežljaj u ruci, nego ćete ga spustiti na pod da ga vlak nosi zajedno s vama. Taj vlak je Parameshwara Shakti, a zavežljaj je naš ego-identitet sa svim svojim mislima, uvjerenjima, stavovima, osjećajima, strahovima, očekivanjima itd." U stanju svjedoka, u kojem "znamo" da nismo mi činitelji, ne postoji razlikovanje između mene i drugih, stoga vedanta govori o advaiti ili nedvojstvu kao krajnjem dosegu istine. Unutar tako postavljene "filozofije", svejedno je ima li boga ili nema, jesmo li svi u nekakvoj Matrici ili nismo itd. Sve teorije zavjere također se u tom svjetlu vide kao djetinjaste. (Vilko 11.06.2013. 19:52)
  • što sam starija, u sve manje stvari sam sigurna, u sve više njih sumnjam, pa otkrivam, istražujem
    život je jedna velika igra, često puta krećemo iz početka..kao dijete
    u tome i je životna ljepota, nije li? (metamorfoza 12.06.2013. 00:30)
  • Hvala na dopuštenju, napisala sam nešto novo:) (Nitt 12.06.2013. 15:59)
  • pozdrav (don branko 12.06.2013. 17:52)
  • Hm,...ovako, iako bez sumnje u svakoj pojavi i događaju, pa dakle i postojanju i djelovanju svakog čovjeka slučajnost čini određeni udio, kada veći, kada manji, to još ne znači da je opravdano SVE stavljati pod taj nazivnik. Uprkos svem mogućem uplivu Stvoritelja ili pak slučajnosti, kako je komu draže reči skoro jednu te istu stvar, nesumnjivo je moguće kroz povijest dokazati i presudan, svjestan i smišljen utjecaj mnogih pojedinaca, pa i društva uopće! Znanja i iskustva ljudi! Čak ako i posve slijepo prihvatimo tezu o mudracu Stvoritelju koji je sve unaprijed isplanirao, ne bih rekla da time isključujemo Čovjeka, makar jer je nemoguće tako detaljno planirati, čak i Svemogućem. Niti bi on to bio da se bavi sitnicama. Prije da je samo postavio scenu i pravila.
    S druge strane, ako prihvatimo suprotnu tezu, nije bila prvo misao, nego slučajnost, pa potreba, pa spoznaja svojih, ljudskih, mogućnosti i prvi pokušaji da se oni iskoriste. Razmišljanjem najprije, naravno! Dakle je slučajnost izrodila misao koja se onda osamostalila. Što opet vodi do sličnih rezultata danas, gore spomenute kombinacije slučajnosti i smišljenog koji uvijek zajedno daju rezultat. Pa se nema pravo ne razmišljati i ne djelovati, uprkos činjenici da oboje katkada ne daje željeni rezultat. Jer jesmo mali i doslovno beznačajni pojedinačno, ali svejedno imamo obvezu tog sitnog doprinosa u svrhu mogućnosti zajednice, ukupne mogućnosti!
    Niti neznanje i loše odluke u prošlosti ili sadašnjosti ne exkulpiraju ikoga da ne pokušava u budućnosti, pa makar i pukom logikom pogreške i pogotka. A u ime makar osnovno usaglašenih stvari na strani dobra u ljudskom svijetu. To se zove odgovornost!!! Koju nije moguće prebaciti ikome i niti pomoću ijedne fatalističke teorije. Mnoge sitnice i veće stvari svakodnevno nas upozoravaju da je moguće činiti dobre stvari i postići dobar rezultat.. (podijeljena1 12.06.2013. 17:56)
  • @podijeljena, koliko se ja razumijem u exkulpiranu ginekologiju ovaj tvoj uradak nece biti dostatan za odbranu doktorske disertacije. Trebas malo vise poraditi na raskrinkavanju fatalistickih teorija i zavjera. Recimo proguglati malo 'teorije' koje nam podvaljuju geologija, paleo antropologija, fizika, arheologija i sl. da i ne pominjem ( "u ime osnovno usaglasenih stvari na strani dobra u ljudskom svijetu") genetiku ili sarlatana Darwina i njemu slicne fatalisticke bogohulnike.
    P.S. .. malo brojeva; 4,5 milijardi godina. Od toga 4,5 miliona godina totalno neuspjesnog experimetisanja pri pokusaju da se napravi nesto makar iole nalik 'svom liku i nalicju'. Dakle, osim sto se kasno probudio, neko je bio gadno napusen. Zajebana neka naprava taj ljudski svijet.
    U finisu, (zadnjih 200.000 g.) jedini preostali (neabortirani) uzorak, homo sapiens se pokazao kao katastrofalan promasaj. Ali.. "kombinacija slucajnosti i smisljenog uvjek zajedno daju rezultat". Noge kako nego daju. Preko kreveta do zvijezda - ko sljivi astrofiziku i ostale fatalisticke teorije (osim kontracepcije, narafski). (skydiver 13.06.2013. 06:08)
  • skydiver imaš li ti neki blog?
    Na kojem te se može sa obožavanjem pratiti? (Loch. 16.06.2013. 17:51)
  • @Loch, nemam blog. Zar se ne glupiram dovoljno, nicim izazvan, vec i ovim povremenim i nasumicnim upadima? (skydiver 17.06.2013. 07:55)
  • Odavno sam prestao tražiti smisao. Čemu gubiti vrijeme ...

    Ex nihilo nihil fit

    Onog trenutka kada sam vidio Torinsko platno prestao sam sa filozofijom i ostavio je onima koji se traže.
    Ja sam odlučio slijediti ...

    Pozdrav (Emmet 17.06.2013. 08:18)
  • << Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

    DNEVNIK.hr10Nakon prijave pratite svoje najdraĹľe blogere i kreirajte vlastite liste blogera!Naslovnica