šteta što se više ne održavaju, vjerojatno je kao i inače politika za sve kriva. a nama je ta motorijada u Koprivnici jedna od rijetkih događaja koji se uopće i događaju. (truli grad, što se može)
što se tiće posta. ja sam prije bila opsjednuta s anđelima, još sam uvijek jednim dijelom. uvijek kad netko spomene anđele, ja se sjetim one Jima Morrisona- smrt od svih nas čini anđele i daje nam krila gdje ramena bijaše, glatka kao gavranovo perje....
24.06.2010. (12:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rekla bi da uzaludnost ne postoji, ako se svrstava u pojavu tek ogranicenja iz kojeg uglavnom gubimo ili dozivimo stanje mirovanja u neostvarenim zeljama....imas san ubrati najvecu jabuku sa stabla i ne uspjevas....koliko si ih bacio na tlo, da bi dosao do one zeljene, koja je, jbg shvatis, kad joj se priblizis, ipak najmanja......?! to je stvar percepcije i koliko zelis izvuci iz onoga sto ne nudi nista ili pojesti onoga sto ti daje sve....i nije nuzno povezano sa stvarima koje te okruzuju....covjek da pjesaci stotine kilometara do nekog cilja jer vjeruje da bi zaspao u busu i mogao propustiti sto zeli, nije uzaludan pokusaj ni onda kad on zaista padne na pola puta i shvati da je krenuo u pogresnom smjeru.....vozac je kazu kasnije, dozivio infarkt.... prioritet je uvijek onaj koji ti ostavlja zig na celu, jer bez njega imas osjecaj da si lutalica.....i treba biti tako....anđeli pjevaju i spustaju se sa krovova, a mi mislimo da smo pametni ako zatvorimo prozor jer uzasno smrdi asfalt......
24.06.2010. (12:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Anđeli, možda samo naša fikcija kojom pokušavamo zamisliti nešto savršeno, nešto što nikad nećemo dostići? Potrebno je samo vjerovati. Žalosno, za neke ljude, riječi su i više nego previše. Riječi imaju jaču snagu nego to i sami mislimo.
:)
24.06.2010. (14:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa onu stranu istine pocima stvarnost, zivi ono u sto smo u dubini svoga bica vjerovali da postoji, sto jeste, jer je to zivot u svoj svojoj ljepoti i ljubavi. Zato si postavio izvrsno pitanje kod mene... Jer, ne nudim odgovore nego doticem istinu koja nas tjesi...A toliko je zapreka postavljeno da bi se spoticali i povjerovali (ako smo sretnici) da postoji dobro...nasuprot onog savrsenog zla, koje se ocituje zavodjenjem svih nas dok smo na zemlji, kao u prvoj fazi cistilista ili selekcije...Krhko je nase znanje, imamo samo koliko nam treba.. ili koliko zasluzujemo...a o tome odlucuju..... ?.Lp
24.06.2010. (17:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
S vremenom osjetiš da si imao samo riječi, i da nisu dovoljne. To te pojede. ne mogu da to ne ponovim... iako više nisam sigurna dal uzaludnost postoji ili ne....ma nije ni bitno ipak guramo dalje..;)))
24.06.2010. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
stalno mislimo da se uzalud trudimo. i onda poslije svega, pogledamo unatrag i shvatimo da je dobro što smo ustrajali, što nismo odustajali. riječi su tu, ili sve pokvariš ili sve popraviš. i nema povratka.
26.06.2010. (01:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sanjamo kako bi se uzdigli iznad samih sebe, vlastite kaljuže, izgradili nova očekivanja, novi svijet. Olakšali težinu postojanja u ovome svijetu. A ponekad je zapravo učinimo još težom. Ovisi o očekivanja. Barem mislim. Govoriš da su riječi sve što imaš. A što je s djelima? Djela su ipak upriličene riječi, izražavaju ono što govorimo (a dakako mnogo puta i ono što ne govorimo ili ne možemo reći).
Ne shvaćam kako je mržnja savršena i gotovo bez mane. Objasni mi, molim te.
26.06.2010. (21:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz vlastitog iskustva mogu reći da mržnja može biti nepotpuna. Barem sam je tako osjetila u više navrata. Nekako, što se tiče ljudi, mogu mrziti samo dijelove nekoga, a istodobno voljeti ostale. Čudno i paradoksalno, ali događa se. Uostalom, što nam preostaje u ovome svijetu nego razviti široku lepezu i moć osjećanja i doživljavanja? Zapravo mogla bih napisati poveći osvrt na ovo pitanje, ali mislim da ovo trenutno nije mjesto za to.
26.06.2010. (23:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zato, sjeti se da si ljubljen, toliko da ti srce zaigra od sreće, sjeti se i nestat će životnog umora, radovat ćeš se svemu stvorenom, jer ljubav koja te ljubi, darovana je, bez uvjeta, i ne traži od tebe ništa osim da joj dopustiš da te ljubi.
Lp i blagoslov...
27.06.2010. (13:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vođa plemena.
šteta što se više ne održavaju, vjerojatno je kao i inače politika za
sve kriva. a nama je ta motorijada u Koprivnici jedna od rijetkih događaja koji se uopće i događaju. (truli grad, što se može)
što se tiće posta. ja sam prije bila opsjednuta s anđelima,
još sam uvijek jednim dijelom.
uvijek kad netko spomene anđele, ja se sjetim one Jima Morrisona-
smrt od svih nas čini anđele i daje nam krila gdje ramena bijaše,
glatka kao gavranovo perje....
24.06.2010. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
evezmajevska
rekla bi da uzaludnost ne postoji, ako se svrstava u pojavu tek ogranicenja iz kojeg uglavnom gubimo ili dozivimo stanje mirovanja u neostvarenim zeljama....imas san ubrati najvecu jabuku sa stabla i ne uspjevas....koliko si ih bacio na tlo, da bi dosao do one zeljene, koja je, jbg shvatis, kad joj se priblizis, ipak najmanja......?!
to je stvar percepcije i koliko zelis izvuci iz onoga sto ne nudi nista ili pojesti onoga sto ti daje sve....i nije nuzno povezano sa stvarima koje te okruzuju....covjek da pjesaci stotine kilometara do nekog cilja jer vjeruje da bi zaspao u busu i mogao propustiti sto zeli, nije uzaludan pokusaj ni onda kad on zaista padne na pola puta i shvati da je krenuo u pogresnom smjeru.....vozac je kazu kasnije, dozivio infarkt....
prioritet je uvijek onaj koji ti ostavlja zig na celu, jer bez njega imas osjecaj da si lutalica.....i treba biti tako....anđeli pjevaju i spustaju se sa krovova, a mi mislimo da smo pametni ako zatvorimo prozor jer uzasno smrdi asfalt......
24.06.2010. (12:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
supergirl
Anđeli, možda samo naša fikcija kojom pokušavamo zamisliti nešto savršeno, nešto što nikad nećemo dostići?
Potrebno je samo vjerovati.
Žalosno, za neke ljude, riječi su i više nego previše. Riječi imaju jaču snagu nego to i sami mislimo.
:)
24.06.2010. (14:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Sa onu stranu istine pocima stvarnost, zivi ono u sto smo u dubini svoga bica vjerovali da postoji, sto jeste, jer je to zivot u svoj svojoj ljepoti i ljubavi. Zato si postavio izvrsno pitanje kod mene... Jer, ne nudim odgovore nego doticem istinu koja nas tjesi...A toliko je zapreka postavljeno da bi se spoticali i povjerovali (ako smo sretnici) da postoji dobro...nasuprot onog savrsenog zla, koje se ocituje zavodjenjem svih nas dok smo na zemlji, kao u prvoj fazi cistilista ili selekcije...Krhko je nase znanje, imamo samo koliko nam treba.. ili koliko zasluzujemo...a o tome odlucuju..... ?.Lp
24.06.2010. (17:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...::: Miss Lucy's Chronicles :::...
"vrijeme umjesto lijeka jedan okrutan žrvanj koji melje sve što je nekoć vrijedilo"
potičeš me da drugačije gledam ne neke stvari..sviđa mi se to..
*Pozdrav
24.06.2010. (21:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
S vremenom osjetiš da si imao samo riječi, i da nisu dovoljne. To te pojede.
ne mogu da to ne ponovim...
iako više nisam sigurna dal uzaludnost postoji ili ne....ma nije ni bitno ipak guramo dalje..;)))
24.06.2010. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
September Sun
stalno mislimo da se uzalud trudimo. i onda poslije svega, pogledamo unatrag i shvatimo da je dobro što smo ustrajali, što nismo odustajali.
riječi su tu, ili sve pokvariš ili sve popraviš. i nema povratka.
26.06.2010. (01:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*
Sanjamo kako bi se uzdigli iznad samih sebe, vlastite kaljuže, izgradili nova očekivanja, novi svijet. Olakšali težinu postojanja u ovome svijetu. A ponekad je zapravo učinimo još težom. Ovisi o očekivanja. Barem mislim.
Govoriš da su riječi sve što imaš. A što je s djelima? Djela su ipak upriličene riječi, izražavaju ono što govorimo (a dakako mnogo puta i ono što ne govorimo ili ne možemo reći).
Ne shvaćam kako je mržnja savršena i gotovo bez mane. Objasni mi, molim te.
26.06.2010. (21:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*
Iz vlastitog iskustva mogu reći da mržnja može biti nepotpuna. Barem sam je tako osjetila u više navrata. Nekako, što se tiče ljudi, mogu mrziti samo dijelove nekoga, a istodobno voljeti ostale. Čudno i paradoksalno, ali događa se. Uostalom, što nam preostaje u ovome svijetu nego razviti široku lepezu i moć osjećanja i doživljavanja? Zapravo mogla bih napisati poveći osvrt na ovo pitanje, ali mislim da ovo trenutno nije mjesto za to.
26.06.2010. (23:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
EuM
Zato, sjeti se da si ljubljen,
toliko da ti srce zaigra od sreće,
sjeti se i nestat će životnog umora,
radovat ćeš se svemu stvorenom,
jer ljubav koja te ljubi, darovana je,
bez uvjeta, i ne traži od tebe ništa
osim da joj dopustiš da te ljubi.
Lp i blagoslov...
27.06.2010. (13:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gola Baba
Kao što rekoh - In the arms of an angel :)
28.06.2010. (12:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Rozna mahunarka
eh.. rijetki zaslužuju krila... zaista.
30.06.2010. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sunčicaa
Ne okružuje nas samo ono što vidimo. Ono bitno čovjeku je nevidljivo.
Zato, lijepa tema, sviđa mi se tvoj stav :DD
Čitam te.
Svrati ;)
05.07.2010. (15:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...