Dubai2

petak, 28.10.2005.

2000. Koliko jos? (Jednakopravnost i statistika)

Danas je objavljeno da je poginuo 2000-ti americki vojnik u Iraku otkako je rat "zavrsen". Iskreno mi je zao tih momaka (zapravo ima i cura), najcesce rodjenih krajem 70-tih koji su dosli u zemlju za koju nikad nisu culi, sa ciljem kojega nikad nisu znali i bore se protiv ljudi o kojima ne znaju bas nista, pretvoreni u instrument visoke politike. Zapravo, kada bi ih pitali ova pitanja oni bi odreda znali odgovore koji su u njih ugradjeni kao u robote: "Dosli smo osloboditi Irak od tiranije i borimo se protiv terorista."
Ali ti odgovori zapravo ne dolaze iz njihovih usta, nego od politicara koji su rat proglasili gotovim, a zemlju slobodnom kad su jednog tiranina stavili iza resetaka, odnosno kad su stavili kontrolu na ventile irackih naftovoda.
A da rat nije gotov najbolje znaju obitelji ovih 2000 "heroja nacije" koji su poginuli od njegovog zavrsetka 1.5.2003. godine. U ovih 30 mjeseci (ili 1000 dana) zivote je na uzarenom tudjem pijesku oko kojeg se svadjaju Sijiti, Suniti i Kurdi ostavilo 2000 americkih vojnika, cije zapovjednike toliko i ne zanima pijesak koliko ono ispod njega. Otprilike 2 mlada zivota dnevno... Puno, cak i previse. Sa druge strane, dovoljno malo da CNBC svakom od njih navecer moze posvetiti desetak sekundi, navodeci datum u kasnim 70-tim kad su se rodili, slike sretnog djetinstva, mature, roditelja koji su polagali nade u njihove uspjehe, osvojenih "runova" u baseballu, odsviranih koncerata, na kraju vojnicke prisege. I na kraju samo danasnji datum i mjesto u dalekoj i nepoznatoj zemlji kojeg nitko od obitelji ne moze izgovoriti.
11 njih je poginulo u zadnjih 5 dana. Prema vijestima, oni su samo stajali, nekad "patrolirali" i napali su ih nepoznati teroristi. Koliko "terorista" ima? Zasto ubijaju ove mlade ljude koji su im donjeli slobodu i zavrsetak tiranije? Gine li tamo i netko drugi osim neduznih americkih marinaca?
Sta se uopce dogadja u Iraku?
Evo sta...
U subotu su poginula 3 Iracana u napadu na konvoj kod Baqube, trojica su poginula kad je granata pala u njihov kamp u Latifyji, juzno od Baghdada u kojem je poginulo cetvero policajaca kada je policija otvorila vatru kod glasackog mjesta u cetvrti Amil. Jedna je zena poginula jer su vojnici pucali u njen auto, misleci da skriva teroriste, jednog gradjanina je nepoznata osoba ustrijelila kog glasackog mjesta Ghazaliya, a tri nagazne mine postavljene pred policijsku patrolu su ranile jednog policajca. Tri i tri je devet i jos cetiri je trinaest i jedan je petnaest i jos ovaj sta je glasao i nakon toga je nastradao je sesnaest. U subotu je Bushova avantura odnjela 16 irackih zivota.
U nedjelju je americki automobil naletio na minu u Ramadi u sva petorica su poginuli. Da ne bi bili u deficitu prema Iracanima americki vojnici su upali u selo kod Karabile i ubili 10 seljaka. Dva iracka vojnika su ubijena granatom na trznici u Falluji. U nedjelju je Bushova avantura odnjela 12 irackih zivota.
U ponedjeljak je na vjestima najvise spominjan Mussayyib, grad juzno od Baghdada: samoubojica je detonirao vozilo na policijskom checkpointu, stradali su jedan policajac i jedan civil. I samoubojica, naravno. Jos gore su prosli radnici na novoj policijskoj zgradi: svih 12 je ubijeno, a poslovodja im je otet (dakle, bit ce ubijen kasnije). Raketom je pogodjen i Hotel Palestina u kojem su strani novinari, neki su bili ozljedjeni, ali te ne brojimo. Reuters je prijavio 11 mrtvh u trostrukom napadu na hotel. Ameri su rekli da su ubili 2 pripadnika Al-Qaede u Mosulu. U Najafu je ubijen duznosnik Baath partije.
U ponedjeljak je Bushova avantura odnjela 30 irackih zivota.
Utorak je donio rat u gradic Sulaimaniyu na granici sa Iranom. Stanovnistvo je 99% kurdsko, a u tom gradu je srediste moje firme za Irak. Sulaimaniya je do srijede slovila za siguran grad, normalo smo radili i putovali tamo. U srijedu ujutro ga je potresla eksplozija bombe u samom sredistu, 9 ljudi je poginulo. Isti dan je Mulla Bakhtiyar, jedan od vodja kurdske stranke PUK izbjegao atentat. Tri iracka vojnika su poginula u Ramadi. Srijeda je nazalost donjela i proglasenje rezultata referenduma. Nazalost, jer je ubijena svaka nada da ce se u toj zemlji ikad ista odluciti demokratskim putem: rezultati su odredjeni u "Bijeloj kuci", a znamo kako tamo vladaju glasackim listicima. Kurdske i sijitske regije su glasovale za Ustav, neke od njih sa 99% glasova "Za", a dvije sunitske pokrajine su ga odbile, i to sa 97% glasova "Protiv". Ustav je prosao, jer za pad protiv trebaju glasovati najmanje tri regije, prema americkim pravilima. A ovi su tocno izracunali gdje Ustav prolazi, a gdje pada. Da je bilo sanse da treca od 18 regija glasuje protv, pomaknuli bi granicu na 5. U utorak je Bushova avantura odnjela 12 irackih zivota i kraj vjerovanja da ce u Mezopotamiju ikada doci demokracija.
U srijedu je oteto troje Iracana u Tikritu, sestra jednog ministra i brat drugog. Pratit cemo sta se dogadja s njima... Nazalost, mozda bi im bilo bolje da su umjesto otmice dozivjeli sudbinu dvojice policajaca koji su ubijeni u Ramadi ili trojice koji su ubijeni u Falluji. Ubijen je duznosnik ministarstva kulture, Nabil Moussawi, a ranjeni tjelesni cuvari ministra vodopskrbe. U srijedu je Bushova avantura odnjela 9 irackih zivota.
Kad se sve zbroji, 79 iracana u 5 dana, ili preko 15,5 tisuca otkako je rat "gotov" i donesena "sloboda".
Za ove Iracane, od kojih su takodjer mnogi rodjeni krajem 70-tih, a neki i kasnije, nismo vidjeli slike sretnog djetinstva na CNBC-u. Mozda nisu odrastali u demokraciji, ali su igrali nogomet, polagali mature, svirali koncerte, zaljubljivali se i voljeli... Nismo vidjeli ni njihove roditelje, koje su sigurno imali i s njima bili bliskiji nego americki marinci sa svojima.
Nismo vidjeli njihova imena, samo broj i datum i mjesto gdje su poginuli koje nije u dalekoj i nepoznatoj zemlji kojeg nitko od obitelji ne moze izgovoriti. To mjesto je njihov dom.

- 17:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2005.

Pishi kako chitash...

Nije mi ni na kraj pameti bilo da u drzavi koja je sluzbeni kandidat za clanstvo u EU mozes biti kaznjen jer cestitas nekome novu godinu. A upravo to se dogodilo u Turskoj gdje je sud u gradu Siritu kaznio 20 Kurda sa po 100 novih lira (oko 75$) jer su izmjenili cestitke povodom kurdske nove godine na kurdskom jeziku. Ovaj jezik, iako koristi arapsko pismo, kada se pise fonetski na engleskom u sebi sadrzi sva slova engleske abecede. Medjutim, Turci su, u valu sekularizacije drzave 1928. godine, odbacili arapsko pismo i uveli svoje, novo, sa slovima engleske abecede, ali bez slova "q", "w" i "x". Kazu da im ne trebaju. Zato su izmislili par drugih, koja bi mogli koristiti: "ç", "đ", "ý", "ö", "ţ", i "ü".

Uostalom pogledajte kako to izgleda...

E sad, na jugoistoku zemlje zivi poveca skupina Kurda kojima Turci ogranicavaju sva moguca prava, a s vremena na vrijeme (npr. neposredno prije otvaranja pregovora sa EU), dozvole pametnjakovicima iz Zapadne Europe da se pozabave njihovim zakonodavstvom. Tako je nedavno liberalizirano zakonodavstvo o medijima, zahtjevajuci da drzavna televizija i radio emitiraju emisije za Kurde i druge manjine. Mejdutim, nekoliko stvari je promaklo "europejcima": nisu definirali pismo, pa se jos primjenjuje rigidni turski zakon po kojem se sva imena, znakovi, natpisi moraju pisati turskim jezikom i znakovljem. Znaci, Kurdi imaju na drzavnoj televiziji program na svom jeziku, ali ne mogu koristiti svoje pismo. Zapravo, mogu, ako se ne kosi sa zakonom iz 1928. godine. Iako imena ekskluzivnih trgovina u Istanbulu bodu oci sa svojim neonskim reklamama sa QWX slovima, lokalnom sucu u Siritu nije promaklo da su medju stotinama zakona na temelju kojih je do sada maltretirao Kurde EU promatraci zaboravili na ovaj, pa bi se u nedostatku posla mogao podrobnije pozabaviti materijom jedinog preostalog zakonika kojim moze zatirati manjinu ja jugoistoku.
Nazalost, promaklo je to i Kurdima, pa su po prvi put tiskali cestitke za natpisom "Happy Norwuz". Sada su kaznjeni...

Inace, osim ovakih oblika negiranja kurdske zajednice, u proslosti, dok nije bilo pritisaka na Tursku, vlada se obracunalvala sa Kurdima na mnogo brutalniji nacin, tako da je preko 30000 ljudi, uglavnom Kurda, izgubilo zivote otkako je Radnicka partija Kurdistana pokrenula borbu za autonomijom. Osim u Turskoj, Kurdi zive i u Iraku, Iranu i potkavkaskim zemljama bivseg SSSR-a i tamo su takodjer u slicnoj situaciji, osim u Iraku gdje su igrom slucaja postali "konstitutivni element" prije 2 godine.

- 17:14 - Komentari (1) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 17.10.2005.

Nova avantura

Nece nas biti par dana, jer se nakupilo puno posla, a imamo i goste. Ali pripremamo nesto zanimljivo, jer smo bili u novoj avanturi. U "jahanju" po pustinjskim dinama...

Kao sto vidite, nakon godinu dana isli smo prvi put na pravi off-road u pustinju sa nasim Chevyjem. Malo na testiranje mogucnosti auta, suncanje i izlezavanje u pijesku.

U petak prijepodne, pustinja je bila prazna. Jedino su se nebrojene deve lijeno setale po dinama...

...od kojih su neke nisu krile iznenadjenje zbog neocekivanog posjeta...

Medjutim, ni nama nije nedostajalo uzbudjenja: od prvih nasukavanja (ipak nam je bio prvi put)...

...do malo ozbiljnijih steta. Ostali smo bez registracije.

Ali kome u pustinji treba registracija. Blazer izgleda dovoljno mocno i bez nje...

Detalji u pripremi...

- 21:17 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.10.2005.

Zakat

"Manje je bolje" - najcesce kazu oni koji imaju manje od onih koji imaju vise. Medjutim, kada se govori o obavezama manje je definitvno bolje. Primjerice, oni koji imaju 10 Bozjih zapovjedi ih tesko mogu pobrojati, a o pridrzavanju da ne govorimo, posebno kad se zna da pretjerivanje u jednoj ne anulira nepridrzavanje druge. Tesko je to shvatiti sverceru koji je sa ljubavnicom bio u crkvi u susjednom mjestu, pa se isprsio milodarom od 50 kuna, misleci da mu je sve oprosteno. Islam je nesto slozeniji, ali u pitanju osnovih stupova vjere svodi se na pet osnovnih stvari: shahadah, salat, zakat, sawm i hajj.
Shahadah je vjerovanje u jednog Boga i cinjenicu da prorok Muhamed nosi Njegovu poruku. Salat je obaveza molitve Bogu pet puta dnevno. Ako mislite da je puno, mogli su proci i gore, ali o salateu cemo drugi put. Sawm oznacava post tijekom ramazana, a hajj obavezu odlaska na hodocasce u Meku, jednom u zivotu i to u vrijeme prva dva tjedna mjeseca Dhul Hijja. Sto je preostalo? Ah, da, zakat. Iako postoje razlicita tumacenja, uvrijezeni stav je da muslimani imaju obavezu godisnje dati u humanitarne svrhe odredjeni iznos, koji je danas u okruzenju u kojem sam se ja kretao definiran 1/40 ukupne imovine, koja obuhvaca ne samo primanja, nego ukupnu imovinu, pri cemu islamski zakoni i novac smatraju imovinom, za razliku od Simljka Sokola, hrvatskog ustavnog suca, koji svojevremeno nije tako mislio. Iako se moze davati tijekom cijele godine, a potom obracunati na godisnjem nivou, kao sto to radi nasa Porezna uprava, mnogi isplacuju zakat u vrijeme ramazana. Inace, ramazan je vrijeme darivanja. Recimo, Cinestar izdvaja jedan dirham od svake prodane ulaznice za "Lijecnike bez granica", u uredu svi kolege zbrajaju i oduzimaju da ne bi slucajno propustili dati svojih 2.5%. (Neki se pritom trude predstaviti svoji imovinu sto manjom, jer bolje je lagati u iznosu svoje imovine, nego ne isplatiti 2.5% jednom kad je njen iznos utvrdjen). Ocekujem da ce u komentaru netko pojasniti tocno kako se iznos utvrdjuje. :-) Osim financijski, oni koji mogu isprse se i na druge nacine: egipatski predsjednik Mubarak pomilovao je 861 zatvorenika, a nas predsjednik i vladar Abu Dhabija, Sheikh Khalifa bin Zayed Al Nahyan pomilovao je vise od 1300 zatvorenika te otpisao vise od 6.4 milijuna dirhama dugova. Nekako u isto vrijeme, ministrica pravosudja RH je sugerirala javnim poduzecima da se nagode sa vise od 600000 duznika koji ne mogu placati struju i vodu, jer je sugestija najvise sto ona moze napraviti. Nadam se da ce do Bozica smisliti nesto pametnije, pa taman oprostili i manje jer nekad je i manje bolje.

- 20:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 14.10.2005.

Dubai - Godina prva

Ramadan, Shawwal, Dhul Qadah, Dhul Hijjah, Muharram, Safar, Rabiul Awwal, Rabiul, Jumadal-oola, Jumadal Akhirah, Rajab, Shaban... Izbrojalo se svih 12 mjeseci, prosla je jedna godina po islamskom kalendaru i opet smo usli u ramazan. Nakon 11 dana, prosla je godina i po "nasem", tako da je danas opet godisnjica. Godisnjica dolaska u Dubai. Kao da je bilo jucer....

- 20:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.10.2005.

Azan

Iako se ponavlja pet puta dnevno sa svake dzamije u gradu tijekom citave godine, azan, poziv na molitvu ima poseban znacaj za vrijeme Ramazana i to kod poziva na molitvu pri zalasku sunca.

Ako se mozemo pretvarati da azan pred zoru nismo ni culi, a ove druge smo proveli u uredu, definitivno je tesko ostati ravnodusan u trenutku u kojem cijela nacija iscekuje trenutak kada ce na poziv sa minareta obaviti molitvu, a kasnije zapoceti iftarsku gozbu. Poseban dogadjaj je zateci se u tom trenutku u samom centru grada, jer se tamo na svakom mjestu cuje barem 5-6 dzamija i neobicna harmonija zvukova sa minareta Bur Dubaija i Deire.

Allah-u-ekber
Allah-u-ekber
Allah-u-ekber
Allah-u-ekber
Ashhadu an la illalah ha-illaah
Ashhadu an la illalah ha-illaah
Ashhadu anna muhammadan rasuulu-ilaah
Ashhadu anna muhammadan rasuulu-ilaah
Hayya ala as-salaah
Hayya ala al-falaah
Hayya ala as-salaah
Hayya ala al-falaah
Allah-u-ekber
Allah-u-ekber
Laa ilaah illa allah

Mozda vam je ovo nerazumljivo, ali Arapima je vrlo jednostavno: "Bog je velik...svjedocim da nema drugog boga do Boga...svjedocim da Muhamed nosi Njegovu poruku...dodjite na molitvu...dodjite na spasenje...Bog je velik...nema drugog boga do Boga".
Jednostavno, zar ne? Ako zelite cuti kako to zapravo zvuci (i imate brzu vezu), mozete to pronaci negdje na internetu.
Ovo se ponavlja pet puta dnevno, uz malu izmjenu u azanu u zoru. Osim sto neki Europljani, poput nasih razmazenih susjeda iz Bavarske, tesko mogu shvatiti da je to nuzno, pa cak i u 4:30, ovaj poziv ima dodatnu recenicu:

As-salaatu khayrun min al nawn

...sto znaci "bolje je moliti nego spavati".
Danas se vise ljudi ne oslanjaju na akusticni poziv, iako azan i njegov sarm daju svakom orjentalnom gradu atmosferu koju zele osjetiti svi koji dodju u posjet Bliskom Istoku. U novije vrijeme u minutu precizni podaci o vremenima molitve se objavljuju u svim dnevnim novinama, a postoje i sofisticiranije metode.
Kad cuju poziv, muslimani imaju oko pola sata za molitvu, koju mogu obaviti prakticno gdje god se zateknu, okrenuti prema Meki. U svakoj hotelskoj sobi postoji smjerokaz prema Meki, dok npr. za vrijeme leta avionom na ekranu prikazu vrijeme molitve i smjer u odnosu na smjer kretanja aviona. Javne zgrade, kolodvori, aerodromi, luke, shopping centri, knjiznice...svi objekti gdje se ljudi okupljaju imaju posebne prostorije za molitve. Medjutim, ljudi se mogu zateci i moliti izvan njih. Pritom moraju odabrati najblize mjesto primjereno molitvi i nemojte se iznenaditi ako u hodnicima ili uskim ulicama budete morali izbjegavati vjernike koji mole. Recimo, kad ja igram nogomet sa kolegama jednostavno napravimo 10-minutnu pauzu, oni obave molitvu iza gola i nastavljamo dalje.
Vrijeme molitve je tocno odredjeno u za svaki grad, tako da novine objave npr. vremena molitve za Dubai i napisu koliko se minuta treba odbiti za Abu Dhabi i Al Ain, a koliko dodati na Sharjah, Ajman, Fujeirah i Ras Al Khaimah... I dalje prema Riyadu, Meki, Kairu i nakon nekoliko sati na red dodje Maroko i Marrakech:

I taman dok kad se izreda citav islamski svijet krece nova tura, i tako u krug.

- 18:27 - Komentari (5) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.10.2005.

Nasa prva godina...

Ovako je to izgledalo 09.10.2004.

Jucer smo proslavili nasu prvu godisnjicu braka. Hvala svima koji su se sjetili i cestitali!
Posto smo propustili medeni mjesec odlucili smo proslaviti godisnjicu na malo "fancy" nacin. Ovako je to izgledalo jucer...

...prije nego sto smo krenuli u jedan od boljih restorana u gradu, barem tako kazu. Restoran je Al Muntaha u Burj Al Arabu, koji je simbol Dubaija. Nalazi se na 27. katu s pogledom na grad, more, nebo. Romanticno, zar ne? Unutrasnjost: moderni tehno dekor.

Rezervirali smo stol tjedan dana ranije, dobili faksom uputstva o oblacenju i ponasanju, i kao svi normalni streberi uputstva shvatili doslovno. Dubai Taxi me iznenadio svojom tocnoscu, dosli su kad sam ih narucila, cak i malo ranije. Stigli smo do hotela, prosli rampu gdje su provjerili da li imamo rezervaciju, presli most, sve osvjetljeno, sve super, osjecali smo se kao carevi. U restoran smo dosli na vrijeme, bez fotoaparata jer pise da se u restoranu ne smije slikati. Ali kao i vecina stvari u ovoj zemlji, jedno je sto pise a drugo je sto se radi, tako da smo tokom veceri svjedocili kako konobari fotografiraju razne goste za okolnim stolovima. Odmah su nas pitali trebamo li ruski menu, tako da znate tko vecinom tamo zalazi. Konobari su se ustrcali oko nas, donijeli menije, vinsku listu, vodu i rucnike za osvjeziti ruke. Dok mi je rucnik bio dodavan, ispao je. Nije ispao meni iz ruke, nego na pola puta od konobarice do moje ruke. Znam da je onima koji me poznaju ovaj dio tesko povjerovati, ali meni stvarno nista nije ispalo ili se prolilo! Nije stvarno. Ostala sam malo zatecena nespretnoscu konobarice, ali svakom se u zivotu desi pokoji smotan trenutak. Barem ja to znam. :) Narucili smo nasu klopicu, pregledali enciklopediju vina koje tamo posluziju, i na samom kraju nasli ona jeftinija (500-800 kuna) koja si mozemo priustiti. Volim vino, ali bocu platiti 42000 dirhama (oko 10000 eura) ne dolazi u obzir! Prvo je doslo predjelo with compliments of the chef. Ajde, nek smo nesto i dobili. Kaze se da se poklonjenom konju u zube ne gleda, ali o onome tko posluzuje se moze napisati koja rijec. Konobaru se iskrenulo predjelo na stol dok ga je stavljao ispred mene! Hotel sa 7 zvjezdica, koji se hvali svojom uslugom i ne znam cime sve ne, i u prvih pola sata dva gafa od strane konobara! Slijedilo je ciscenje stola i stavljanje malog ubrusa da se narandzasta mrlja ne vidi. Ja sam je vidjela cijelu vecer. Jedino sto mogu zakljuciti da manager tog restorana lose radi svoj posao. Ostatak veceri je protekao ugodno, nista im vise nije ispalo, ali s hranom nisam bila zadovoljna. Njupa je bila fina, daleko od toga, ali ne i savrsena. Juha i krumpir presoljeni, desert presladak. Nista posebno, nista iznenadjujuce (osim viska soli i secera u hrani), jednostavno to nije to. I krenusmo mi kucici nasoj, dobro raspolozeni jer ipak smo bili u Burj Al Arabu. Slag dolazi na kraju, zar ne? Usli smo u najsmrdljiviji taxi na svijetu! Nas dvoje smo bili raspolozeni pa smo se svemu cerekali, u taxiju nismo mogli sebi doci sto od smrada, sto od smjeha. Zakljucili smo da tip ne pere noge i ne mjenja carape od kada je dosao u Dubai, i da spava izuvenih cipela u taxiju. Negjde na pola puta sam se pitala jel to manje smrdi ili sam se ja navikla... Bit ce da je ono drugo.

- 11:50 - Komentari (8) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 03.10.2005.

Ramazan

Veceras je islamski svijet gledao u nebo. Iako se kretanje mjeseca sa danasnjom tehnologijom moze utvrditi vrlo precizno, sluzbeno se kraj kalendarskog mjeseca utvrdjuje na tradicionalan nacin gledanjem u nebo 28-og dana u mjesecu. Ukoliko se u trenutku zalaska Sunca barem na trenutak ukaze Mjesec, to je znak da sutra pocinje novi kalendarski mjesec. Veceras se mjesec vidio. Mislim, ja ga nisam vidio jer sam vidio samo zid susjeda Kerima, ali pametni i uceni ljudi koji su znali gdje treba gledati su ga vidjeli. To znaci da su ovo zadnji sati mjeseca shubana godine 1426. i da sutra pocinje ramazan. Da sutra ne bi bilo zabune, objava ramazana je veceras bila na svim vjestima, a nekad prije kad nije bilo vijesti manje zajednice su odluku donosile autonomno. Generalno, kako se svi ravnaju po medjunarodnom kalendaru, pocetak i kraj mjeseca po arapskom kalendaru i neizvjesnost oko toga ne izazivaju veliku pomutnju osim u dva slucaja: na pocetku ramazana, kada se uvode posebna pravila zivljenja u islamskom svijetu, i na kraju ramazana, kada ta pravila prestaju vaziti. Takodjer, objava pocetka mjeseca shewwala (koji sljedi iza ramazana) je iznimno bitna jer se prvog dana u tom mjesecu slavi Eid-Al-Fitr, odnosno ono sto mi zovemo Ramazanski Bajram, najveci blagdan u Islamu. Zbog pomaka izmedju medjunarodnog i lunarnog kalendara, ramazan je svake godine 11-12 dana ranije.
No vratimo se na ramazan i ono sto nas ceka u sljedecih 28 dana. Sutra u zoru pocet ce dnevni post. Muslimani ce se buditi zorom i doruckovati prije izlaska Sunca, a prvi vecernji obrok, Iftar, usljedit ce tek po zalasku. Poslodavci su duzni omoguciti svima radno vrijeme koje ne ometa ovakav zivotni ritam. Moja firma ce, recimo, za vrijeme svetog mjeseca ramazana raditi samo 6 sati dnevno.
Post je jedan od pet stupova Islama i najvisi oblik iskazivanja vjere. Apstinencija od zemaljskih uzitaka i predaja Bogu se smatraju zrtvom za iskupljenje grijeha i pogresaka. Osim toga, post, a potom i Iftar u zajednici afirmira muslimansko bratstvo i jedankost ljudi pred Allahom.
Ime ramazan (ili ramadan) vuce korjenje iz arapske rijeci ramida ili al-ramad koja oznacava susu, odnosno izuzetnu vrucinu i suhocu Suncem sprzenog tla. Iz istog izvora dolazi i arapski izraz Kal Mustajeer minar ramadaa binnar koji u doslovnom prijevodu znaci "skociti iz tave u vatru", a da ne bi glumili Tomislava Ladana bit cu slobodan pa reci da se taj izraz koristi kad netko hoce "izaci iz govana pa upadne u jos dublja govna" sto je otprilike vrlo cest dogadjaj kod nas konzultanata.
Ramazan kod vecine muslimana donosi poseban uzviseni osjecaj odusevljenja i iako mislite da sam od nekud pokupio tu frazu dovoljno vam je vidjeti mog kolegu Mohameda i promjene koje na njemu ostavlja ramazan. To je zapravo izvorni oblik onoga sto se kod nas nekad zvalo "radost Bozica", a sada se pretvorilo u redove u shopping centrima i prazne tekuce racune oko Nove Godine.
Iako je post obavezan samo za odrasle, djeca skolskog uzrasta im se pridruzuju u zajednicim drustvenim aktivnostima, sto je vrsta pripreme za zivot i odrastanja. Za djecu je to takodjer poseban dozivljaj, ako ni zbog cega drugoga, onda zbog posebnog jelovnika, posto se za ramazanski dorucak, a posebno Iftar serviraju specijaliteti koji se kasnije konzumiraju u ugodnom krugu obitelji. Tipicni dan pocinje oko 4:30 obrokom koji se zove Sahur. Obrok mora zavrsiti prije izlaska Sunca, kada se moli prva od pet dnevnih molitvi, Fajr.
Za to vrijeme mi cvrsto spavamo, jer se u kuci nemuslimana moze sasvim slobodno jesti, a hoteli posluzuju dorucak, nesto manje obilan, u posebnim prostorijama koje su zavjesama i pregradama odvojene od pogleda ostalih. Restoran u mojoj firmi npr. radi normalno, takodjer uz navedene zapreke. Medjutim, ne preporucuje se konzumacija hrane, pica i ostalih ovozemaljskih uzitaka (dakle i cigareta) na ulici, neovisno o vjeroispovjesti. Barovi, caffe barovi i pubovi su zatvoreni prije 19:00 (tko ide u njih prije 23:00 uopce?), a nocni klubovi su sasvim zatvoreni tijekom ramazana. Otkazuju se sva sportska natjecanja, ukljucijuci i utrke deva. U svezi sa onom vjescu koja je jucer kruzila Internetom, moram priznati da ne znam kako se te stvari reguliraju tijekom ramazana. Neki restorani koji inace serviraju alkohol to ne rade tijekom ramazana.
Posebno je pametno suzdrzavati se od hranjenja u firmi pred muslimanima, ne zbog toga sto to njima smeta (oni su inace vrlo tolerantni), vec iskljucivo zbog toga sto bas i nije primjereno mljackati sendvic iz Subwaya pred covjekom koji je jednako gladan kao i mi i prisilno je promjenio dnevni ritam. Medjutim, muslimani to dozivljavaju kao iskusenje potrebno za iskupljenje grijeha, zadovoljenje Allaha i zazivanjem Njegove milosti. Kod nas se to jednostavno napravi ubacivanjem nekoliko kovanica jednom mjesecno tijekom nedjeljne mise.
Uz navedeno, muslimani dozivljavaju post kao suocavanje za patnjama onih koji su slabijeg imovinskog stanja, posto Islam obvezuje vjernike na emotivnu i financijsku solidarnost, i to se posebno ocituje tijekom svetog mjeseca ramazana, koji je zbog toga poznat kao mjesec milosrdja i velikodusnosti.
Post se prekida zalaskom Sunca. Prorok Muhamed je preporucio jelovnik za prekid posta te, sto je jos vaznije, obavezu da se prekid posta spoji sa pozivanjem drugih ljudi da to naprave zajedno. Nije rijetko vidjeti ogromnu guzvu pred dzamijom nakon zalaska Sunca, koja podsjeca na tradicionalno skupno konzumiranje graha 1. svibnja u Maksimiru ili na Marjanu. Ova okupljanja se zovu Iftar, i sigurno ceme biti na nekoliko svecanih Iftara u sljedecih mjesec dana.
Neposredno prije vecere moli se cetvrta dnevna molitva Maghrib, a nakon vecere i peta, Isha. Iskljucivo u vrijeme ramazana, nakon ove molitve moze slijediti Taraweeh, recitiranje redaka iz Kurana.
Posljednjih 10 dana ramazana imaju specificni znacaj jer se smatraju posebo blagoslovljenim, posebno 27. noc, nazvana Laylatul Qadr (u prijevodu "noc moci" ili "noc sudbine"). Vjeruje se da je u ovoj noci Prorok Muhamed dobio prvu spoznaju o Kuranu. Mnogim muslimanima je ovaj dio ramazana duhovno jako vazan, pa nerijetko provode noci u molitvi i recitiranju Kurana.
Nakon mjesec dana posta slavi se Eid Al Fitr, obicajima koji su vrlo slicni krscanskim obicajima kod Bozica, posjetima rodbine, okupljanjima u krugu sire obitelji, razmjenom poklona te uzivanju u poslasticama pripremljenim posebno za ovu priliku.
Biblija ne poznaje ovakav oblik posta, sto donekle moze biti posljedica razlicitog tumacenja, posto u izvorniku Evandjelja opisuju dogadjaje mnogo detaljinije nego sto to cini danas poznata Biblija, medjutim u Evandjelju po Mateju (6:16) se nalaze naznake koje mogu upucivati na obicaje kakve muslimani njeguju tijekom ramazana.
A o dogadjanjima tijekom ramazana cemo vas informirati uskoro...

- 21:16 - Komentari (11) - Isprintaj - #

Marriott Week

Hm, imamo nesto duga prema vama, tj. objasnjenje gdje smo nestali 3 tjedna. Najprije, 15. rujna su me poslali ponovo u Europu. Cetiri tjedna smo rintali na novom projektu i onda su se sefovi odlucili poslati me na lagani dvodnevni izlet u Bec. Kojeg sam spojio sa 4 dana Zagreba, posto je nasa bloggerica tada jos bila u Zagrebu.
Put u Zagreb mozda i nije bio najpametnija stvar. Naime, naljepsi dio tog spoja je bio put vlakom kroz Alpe, i to samo do pred Bruck am Mur, a kasnije je bilo kao da se vozim prugom Brcko - Banovici. Negdje kod Celja sam usao u kisu koja nije prestajala cijeli tjedan. Napokon u Zagrebu, ali okovan kisom i oblacima. Fuj! Barem sam vidio obitelj i prijatelje, iako bas i nije bio pametan poziv roditeljima u Zagreb i situaciji kada moj otac mora biti zatvoren u stanu.
E, onda sam otisao u Bec i tamo je bila kisa, sto nije ni cudo jer je to bio moj 64-ti kisni posjet Becu od 67 ukupno. Osim kise i guzva. Tajnica je rekla da je u Becu sastanak OPEC-a i da je tesko naci hotel, pa cu biti u Marriottu, umjesto negdje blize firmi. Nije mi tesko palo cim sam vidio da je u prvom Bezirku. Uostalom lako se naviknuti na bolje.

Slike su sa sluzbenog sitea hotela. Posto su sastanci tekli glatko, imao sam vremena u pauzi pljuskova obici grad. Dapace i sprijateljiti se sa prodavacima hot-doga u St.Anna Strasse, koji su rekli da nikad u 3 dana nisu uspjeli dobiti frequent usera. Inace, otkrio sam zasto je samo Marriott bio slobodan u vrijeme sastanka OPEC-a. Zato sto je zgrada OPEC-a odmah uz Marriott.

Logicno, zar ne? A sa druge strane je gradski park, sa trece Vlada, sa cetvrte SAS Radisson Hotel. Pa tko bi boravio u tom nezdravom okruzenju?

Nakon 3 dana Beca i 3 sata slaganja dodatne zimske garderobe krenuo sam nazad u Dubai. Sutradan ce doci i moja bolja polovica, pa kuca mora biti generalno spremna. Nazalost, posao nas je vec sutra ponovo razdvojio. Sastanak u Dohi je zakazan za rano jutro, u 9:00, sto znaci polazak dan ranije. Tajnica kaze da je u Dohi opet sastanak OPEC-a. Prate me! Opet je sve krcato i opet moram u Marriott, ali sada nemaju sobu nego apartman. Cijena, prava sitnica $400. Na aerodromu nosaci hotela preuzimaju prtljagu. Ljubazni predstavnik hotela je pitao hocu li ici odmah shuttleom do hotela, ili ce zvati limuzinu. Uzeo sam shuttle jer mi se zurilo. Voznja do hotela traje oko dvije i pol minute. Rado bih otkupio tu njihovu limuzinu nakon 5 godina koristenja, vjerojatno ne prodje niti 100 kilometara godisnje. Dosao sam u svojh 120 kvadrtata. Sve to samo za prespavati. Nisam cak ni spavao, jer prezentacija jos nije bila gotova. Nisam ni stigao pregledati sve sobe u apartmanu, a svaka ima plazma TV, minibar... Ma uostalom pogledajte:
Dnevna soba

Spavaca soba

I na istom katu Executive Lounge i Bussines Center.

Dakle, prezentacija do 4:00, budjenje u 6:00, tusiranje, printanje u Business Centru, dorucan u Loungeu sa pogledom na staru luku u Dohi i odlazak na sastanak. Desetak minuta prije pocetka, zovu da je sastanak odgodjen za sutra. Tipicno arapski. Netko je komentirao moj post da je Doha novi centar Bliskog Istoka. Aha, kao sto je Ivanic Grad centar Hrvatske. Srecom uspio sam se uvaliti u termine petorici umotanih od kojih su tojica imali isto ime i prezime, odraditi to i zaspati na povretnom letu za Dubai. Nadam se da ce mi u firmi povjerovati, posto bi je boarding karta nestala u perilici kao zrtva prerevnosti moje bolje polovice.

Sada cekamo Ramazan...

- 20:51 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Belina (1.11.1994. - 24.9.2005.)

Nazalost, dok je blog mirovao dogodile su se jos neke stvari. Svi ste pisali o svojim ljubimcima i ja sam dugo planirao nesto napisati o Belini. Nazalost, povod za ovaj post je dosao iznenada. Najumiljatijeg stvorenja koje je ikad postojalo vise nema.

Belina je gotovo 11 godina bila sa svima nama, a najvise mami, prva osoba koja bi rekla "Dobro jutro!" i zadnja koja bi, privijajuci se uz nju u krevetu ispod deke i naslage svog prirodnog kaputa, pozeljela laku noc. Kada je dosla bila je samo malo klupko vune iz kojeg su virila dva oka. Nije napustala stan jer nije imala interesa ni za cim sto se dogadja izvan njega. Mi smo joj bili cijeli svijet, a ona nama ogroman dio istog. Da moze, znala bi ispricati pricu o velikom dijelu mog zivota. Bila je na vratima kad sam prvi put donio indeks sa polozenim ispitom, na istom je mjestu docekala diplomu, s balkona me otpratila u vojsku, a pet godina kasnije u daleki svijet. Motala se pod nogama za vrijeme one guzve oko vjencanja. Sjecala se i onih vremena kad je Hajduk igrao Ligu prvaka. Shvacala je kad idemo u svatove, a kad na sprovod. Sve je shvacala, pa i vise nego sto bi pokazivala.
Gotovo je nevjerojatno da ovakvo stvorenje moze dozivjeti srcani udar i da ju zivot nakon 11 godina srece moze prepustiti takvoj sudbini. Nekoliko injekcija ju je malo ozivjelo, ali vec preko noci je to bilo strasno mucenje. Sutradan su veterinari rekli da joj mogu pruziti jos nekoliko dana mucenja sa neizvjesnim zavrsetkom, a kasnije jos par mjeseci sa strogim terapijama. Takvim mukama i patnjama je nismo mogli izvrgnuti i sada uziva vjecni mir.
Ako je itko volio i zasluzio mir, to je bila Belina.

Zauvijek u nasim srcima....

- 20:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

subota, 01.10.2005.

Ja bih radje pjeske... - Vozacki ispit VI

U sljedecem trenutku nas cetvorica jakih smo pokusavali "odsukati" auto sa nogostupa, naravno bezuspjesno, sve dok nas nije povukao terenac lokalne gradjevinske kompanije. Mislio sam da ce nas odvesti nazad taksijem, a auto odslepati u Hyundaijev servis u Al Rashidiji. Medjutim, nakon kratkog pregleda auta ispitivac je procjenio da nema zapreke za nastavak ispita, i da viseci auspuh koji je udarao po podu na svakoj neravnini mozemo shvatiti kao pripremu za ono sto nas svakodnevno ceka u dubajskom prometu.
Drugi vozac je pokazao puno vise samopouzdanja, krenuo je, prva....druga...treca i auto je glatko klizio prema gradilistu novog skijaskog spusta. Medjutim, stvar je krenula prelagano: ispitivac je ispunjavao neku administraciju, a nas novi vozac se malo zanio. Cetvrta, pa odmah peta, bez vecih trzaja i brzina je penjala na 60...70...80 kilometara na sat. Vec je bilo oko 90 kada je pored nas projurio znak ogranicenja brzine od 60 kilometara. Znakovi ogranicenja brzine su barem jasni, isti su svugdje u svijetu. Ne mozete reci da ga niste vidjeli npr. na lickoj magistrali. Jos bi mogli lagati da vam je ovo nepoznato...

...ali zuti krug sa crvenim rubom unutar kojega pise 60 znaci da ako vozac vozi oko 100 treba nesto napraviti. Kao slucajno sam koljenom udario u naslonjac instruktora zadubljenog u administraciju, jer su vozila koja su stajala na semaforu ispred nas bila vec prilicno blizu. Trgnuvsi se iz svoje papirologije, ispitivac se preplasio i stisnuo kocnicu, uz neizostavno urlanje najprije na urduu, a potom i na engleskom jeziku vicuci da se za prekoracenje brzine na ispitu pada. Zapravo, idiotu koji je polagao su objasnili kako se mjenjaju brzine, ali nije imao osjecaj da upravlja vozilom, niti ikakvog kontakta sa okolinom.
Bili smo na servisnoj cesti i tip je sada vec vozio opreznije, kao po jajima. Stigli smo do mjesta gdje servisna cesta blago zavija i pod tupim kutem se spaja sa Al Barsha Roadom. U normalnim okolnostima se samo malo uspori i pogleda mrtvi kut te nastavi ravno. Naravno, osim ako je u autu moj otac koji na svakom takvom krizanju isprica pricu kako je potrebno stati jer je nas susjed Radovan jednom tako isao naprijed i pogledao mrvi kut i dok ga je gledao zabio se u vozilo ispred sebe koje je stalo. I ovaj vozac je stao, jer je bio znak STOP, a ako se ne stane na STOP na ispitu za to se takodjer pada. Ovaj je stao i stajao je dobrih 10 sekundi dok se citava Barsha nije uvjerila da smo se zaustavili. Potom je krenuo, u 11-oj sekundi, i to u najnezgodnijem trenutku, jer je bas tada sa petlje po toj traci jurila 30-tonska Scania natovarena ciglama. U jednom retrovizoru sam vidio izbezumljenu facu instruktora u cijim se ocima vidjela poruku na nekoliko svjetskih jezika: "Ovaj idiot je stvarno izasao na cestu pred sleper", a u drugom retrovizoru znak koji se prijeteci priblizavao uz trubu kakvu imaju prekooceanski brodovi....

U dubokom uvjerenju da je to zadnje sto cu vidjeti u zivotu sklopio sam oci. Srecom, instruktor je bio dovoljno priseban da se baci na volan i skrene auto na autobusno ugibaliste. Imao sam osjecaj da su palete sa natpisom Wienerberger prolazile pored nas jos satima. Ovaj put je vozaci samo rekao "Yalla!" i nije se derao. Valjda je svima bilo jasno. I meni je bilo jasno sta je Ivica mislio kad mi je rekao da prije ispita ne trebam doruckovati jer ce se oni za to pobrinuti: on je za dorucak umalo dobio getribu jureceg miksera. Posto mi je bilo previse zrtvovati i treci od sedam zivota u jednom danu, predlozio sam da do policije odem pjeske, laganom setnjom, dok on ispita treceg, medjutim instruktor je to odbio. Vozacki ispit se sastoji od vlastite voznje i prezivljavanja voznje trojice idiota. Srecom ovaj treci nije napravio nikakvu glupost. Istina, nije ni prosao, jer je po Sheikh Zayed Roadu, koji ima 6 traka u svakom smjeru vozio samo u prvoj i drugoj brzini, a u trecu je ubacio samo jednom, i to greskom, dok je vracao u prvu.
Tako je prosao moj ispit. Od tog trenutka na cesti mislim trostruko: jednom za sebe, jednom za Indijca u autu pored sebe i jos jednom za njega jer nikad ne znas sta ce mu pasti na pamet...

Kraj

- 20:44 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

<	listopad, 2005					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opet Dubai?

ENGLISH

Nastavak price o velicanstvenoj multinacionalnoj metropoli koja je zapocela prosle jeseni, ali je naprasno prekinuta kada je autor bloga dubai.blog.hr odlucio napustiti ovaj nadasve zanimljivi grad. Posto smo mi ostali, nastojat cemo ovu svakako zanimljivu destinaciju pribliziti jos vise hrvatskim pratiteljima blogova....
Ukoliko imate potrebu pitati nesto sto nije za javnost, posaljite mail na: blogdubai2@gmail.com

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Dubai Blog - Prica prva
Borut - Prica iz Izraela
Wolf76 - Prica iz Iraka
Slobs u Londri
Downunder - Australija
Novosti s planina
Sick of it all
Split reality
Bugenvilija
Darko u Jeruzalemu
Aromaterapija

Sto je zapravo Dubai?

Pogledate li enciklopedije Hrvatskog leksikografskog zavoda, vjerojatno cete steci potpuno krivu sliku: Cak niti karte lokalnih izdavaca ne mogu pratiti neshavtljivo brzi razvoj grada. Po neboder dnevno, tako da rekordi koje smo do sada pripisivali hrvatskim graditeljima auto cesta padaju u vodu.
Dubai udvostrucije broj stambenih jedinica u 5 godina, a 2010. godine 10 od 20 najvecih zgrada na svijetu ce biti u samo jednoj ulici u Dubaiju.

Dakle, Dubai mali gradic koji svoj nastanak moze zahvaliti dugackom zaljevu kojeg zbog fizionomije zovu Khor (Creek ili potok), koji se proteze 15-ak kilometara u pustinju (nekad pustinju, danas je sve u Creek naseljeno). Vlasnik ovog dijela pustinje, sheik iz obitelji Maktoum koja vuce porjeklo iz mjesta Bani Yas kod Abu Dhabija, izgradio je kucu na ulasku u zaljev, kako bi naplacivao brodarinu. Ubrzo se razvila i trgovina, a pronalazak nafte, koja u dubajskom proracunu sudjeluje sa tek 8% samo je ubrzao ideju sheikovog nasljedika, Rashida Maktouma, o pretvaranju grada u regionalni centar. 6 od 10 nezavisnih sheikata (emirata) se ujedinulo 1972. godine u Ujedinjene Arapske Emirate, kasnije se pridruzio i sedmi, dok su Bahrein, Qatar i Oman postali nezavisne drzave. Cak 7/8 teritorija UAE pripada emiratu Abu Dhabi, gdje je ujedno i srediste federacije. (Pitanje za kviz: Kakvo je drzavno uredjenje UAE? UAE su federacija na celu koje je predjednik, dakle nisu monarhija. Medjutim, clanice federacije su neovisne monarhije, zajednicka je obrana, vanjski poslovi i monetarna politika, sve drugo o odvojeno). Posto je Abu Dhabi daleko najveci, a tamo je i gotovo sva nafta, predsjednik federacije je bio sheik Zayed, iznimno plemenit i dobrocudan vizionar, koji je 1940-ih od predaka u nasljedstvo dobio malu oazu Al Ain, sa svega nekoliko beduina i kamila. Al Ain danas ima 200000 stanovnika. Potpredsjednik UAE i predsjednik Vlade je postao sheik Rashid Maktoum, a ostali sheici su raspodjelili ministarske funkcije. Ideal koji je vodio emire je bio ostvarenje prava na dostojan zivot, zastitu, skolovanje i cjelokupan prosperitet nacije. Danas to ostvaruju njihovi nasljednici, od kojih se najvise istice treci sin sheika Rashida Maktouma koji pretvara Dubai u grad buducnosti. Osim prvog hotela sa 7 zvjezdica, Burj-al-Araba, Dubai uz ubrzani "konvencionalni razvoj" gradi nekoliko objekata koji se mogu mjeriti sa najvecim svjetskim cudima. Kilometarski otoci u obliku palme, arhipelag otoka u obliku svjetske mape, podvodni hoteli, novi Disneyland, stambeni kompleksi buducnosti sa najvecim zgradama na svijetu cine Dubai jednom od najinteresantinih svjetskih destinacija.
Iako se posjetitelju ne cini tako u prvi mah. Jer Dubai je grad tek nesto veci od Zagreba, rasprostranjen duz obale Zaljeva (izbjegnimo mu ime, bar za sada), sa jednakim prometnim problemima kao i Zagreb, u kojem nisu svi aspekti pratili brzi razvoj grada. U Dubaiju zivi oko 1.3 milijuna ljudi, od cega su tek 17% njih "lokalci". Ostalo je doseljena radna snaga, najcesce iz Indije i Pakistana i to predstavlja ogromnu zapreku u pruzanju normalih zivotnih usluga. A o detaljima cete citati sa vremenom u blogu...
Medjutim, Dubai krase i neke druge osobine. On je jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Zbog spleta okolnosti, apsolutno je izvan interesa strana sukobljenih u konfliktu islamskih fundamentalista i nekih zapadnih drzava. Stopa kriminala je iznimno niska, jer u grad mogu doci samo turisti ili oni koji imaju osiguran posao i o svima se vodi opsezna dokumentacija.
Dubai je porezna meka. U Dubaiju nema poreza.
Dubai je shopping centar i to sa vise aspekata: i za lokalce i za bogate zapadnjake (u to ubrojite i nevjerojatno bogate Ruse.)
Dubai je u pustinji, ali ima tisuce kvadratnih metara pod travom, koja se stalno i redovito zaljeva. Dubai lezi na vodi (umjetno dobovenom desalinizacijom). Iako je svaku kap potrebno stvoriti, u Dubaiju uz racun za vodu ne dolazi nikakva slivna i vodna naknada kao u Zagrebu, a nema i PDV-a, pa racun za vodu dodje isto kao u Hrvatskoj.
U Dubaiju je litar supera 1 kunu. Razliku od ove niske cijene do normalno europskog udjela goriva u proracunu pokrivano iznimno velikom potrosnjom: udaljenosti su velike, a svi voze 4x4 auta...

U svakom slucaju, sve je to jako zanimljivo, ali i jako neprirodno i umjetno (dakako, okolica je i zanimljiva i prirodna), i sve je zapravo prepusteno vasem osobnom dozivljaju...

korisnika je posjetilo ovaj blog od pocetka svibnja.

korisnika je posjetilo englesku verziju bloga od 12.11.2005.

A sada malo statistike. Dakle, ovo su naši posjetitelji po državama...

...a ovdje vidite nekoliko zadnjih posjetitelja po gradovima...

...i na kraju top lista država iz kojih se virtualno posjećuje Dubai...