Marketing
Belina (1.11.1994. - 24.9.2005.)
Nazalost, dok je blog mirovao dogodile su se jos neke stvari. Svi ste pisali o svojim ljubimcima i ja sam dugo planirao nesto napisati o Belini. Nazalost, povod za ovaj post je dosao iznenada. Najumiljatijeg stvorenja koje je ikad postojalo vise nema.
Belina je gotovo 11 godina bila sa svima nama, a najvise mami, prva osoba koja bi rekla "Dobro jutro!" i zadnja koja bi, privijajuci se uz nju u krevetu ispod deke i naslage svog prirodnog kaputa, pozeljela laku noc. Kada je dosla bila je samo malo klupko vune iz kojeg su virila dva oka. Nije napustala stan jer nije imala interesa ni za cim sto se dogadja izvan njega. Mi smo joj bili cijeli svijet, a ona nama ogroman dio istog. Da moze, znala bi ispricati pricu o velikom dijelu mog zivota. Bila je na vratima kad sam prvi put donio indeks sa polozenim ispitom, na istom je mjestu docekala diplomu, s balkona me otpratila u vojsku, a pet godina kasnije u daleki svijet. Motala se pod nogama za vrijeme one guzve oko vjencanja. Sjecala se i onih vremena kad je Hajduk igrao Ligu prvaka. Shvacala je kad idemo u svatove, a kad na sprovod. Sve je shvacala, pa i vise nego sto bi pokazivala.
Gotovo je nevjerojatno da ovakvo stvorenje moze dozivjeti srcani udar i da ju zivot nakon 11 godina srece moze prepustiti takvoj sudbini. Nekoliko injekcija ju je malo ozivjelo, ali vec preko noci je to bilo strasno mucenje. Sutradan su veterinari rekli da joj mogu pruziti jos nekoliko dana mucenja sa neizvjesnim zavrsetkom, a kasnije jos par mjeseci sa strogim terapijama. Takvim mukama i patnjama je nismo mogli izvrgnuti i sada uziva vjecni mir.
Ako je itko volio i zasluzio mir, to je bila Belina.
Zauvijek u nasim srcima....
Post je objavljen 03.10.2005. u 20:21 sati.