Dubai2

2000. Koliko jos? (Jednakopravnost i statistika)

Danas je objavljeno da je poginuo 2000-ti americki vojnik u Iraku otkako je rat "zavrsen". Iskreno mi je zao tih momaka (zapravo ima i cura), najcesce rodjenih krajem 70-tih koji su dosli u zemlju za koju nikad nisu culi, sa ciljem kojega nikad nisu znali i bore se protiv ljudi o kojima ne znaju bas nista, pretvoreni u instrument visoke politike. Zapravo, kada bi ih pitali ova pitanja oni bi odreda znali odgovore koji su u njih ugradjeni kao u robote: "Dosli smo osloboditi Irak od tiranije i borimo se protiv terorista."
Ali ti odgovori zapravo ne dolaze iz njihovih usta, nego od politicara koji su rat proglasili gotovim, a zemlju slobodnom kad su jednog tiranina stavili iza resetaka, odnosno kad su stavili kontrolu na ventile irackih naftovoda.
A da rat nije gotov najbolje znaju obitelji ovih 2000 "heroja nacije" koji su poginuli od njegovog zavrsetka 1.5.2003. godine. U ovih 30 mjeseci (ili 1000 dana) zivote je na uzarenom tudjem pijesku oko kojeg se svadjaju Sijiti, Suniti i Kurdi ostavilo 2000 americkih vojnika, cije zapovjednike toliko i ne zanima pijesak koliko ono ispod njega. Otprilike 2 mlada zivota dnevno... Puno, cak i previse. Sa druge strane, dovoljno malo da CNBC svakom od njih navecer moze posvetiti desetak sekundi, navodeci datum u kasnim 70-tim kad su se rodili, slike sretnog djetinstva, mature, roditelja koji su polagali nade u njihove uspjehe, osvojenih "runova" u baseballu, odsviranih koncerata, na kraju vojnicke prisege. I na kraju samo danasnji datum i mjesto u dalekoj i nepoznatoj zemlji kojeg nitko od obitelji ne moze izgovoriti.
11 njih je poginulo u zadnjih 5 dana. Prema vijestima, oni su samo stajali, nekad "patrolirali" i napali su ih nepoznati teroristi. Koliko "terorista" ima? Zasto ubijaju ove mlade ljude koji su im donjeli slobodu i zavrsetak tiranije? Gine li tamo i netko drugi osim neduznih americkih marinaca?
Sta se uopce dogadja u Iraku?
Evo sta...
U subotu su poginula 3 Iracana u napadu na konvoj kod Baqube, trojica su poginula kad je granata pala u njihov kamp u Latifyji, juzno od Baghdada u kojem je poginulo cetvero policajaca kada je policija otvorila vatru kod glasackog mjesta u cetvrti Amil. Jedna je zena poginula jer su vojnici pucali u njen auto, misleci da skriva teroriste, jednog gradjanina je nepoznata osoba ustrijelila kog glasackog mjesta Ghazaliya, a tri nagazne mine postavljene pred policijsku patrolu su ranile jednog policajca. Tri i tri je devet i jos cetiri je trinaest i jedan je petnaest i jos ovaj sta je glasao i nakon toga je nastradao je sesnaest. U subotu je Bushova avantura odnjela 16 irackih zivota.
U nedjelju je americki automobil naletio na minu u Ramadi u sva petorica su poginuli. Da ne bi bili u deficitu prema Iracanima americki vojnici su upali u selo kod Karabile i ubili 10 seljaka. Dva iracka vojnika su ubijena granatom na trznici u Falluji. U nedjelju je Bushova avantura odnjela 12 irackih zivota.
U ponedjeljak je na vjestima najvise spominjan Mussayyib, grad juzno od Baghdada: samoubojica je detonirao vozilo na policijskom checkpointu, stradali su jedan policajac i jedan civil. I samoubojica, naravno. Jos gore su prosli radnici na novoj policijskoj zgradi: svih 12 je ubijeno, a poslovodja im je otet (dakle, bit ce ubijen kasnije). Raketom je pogodjen i Hotel Palestina u kojem su strani novinari, neki su bili ozljedjeni, ali te ne brojimo. Reuters je prijavio 11 mrtvh u trostrukom napadu na hotel. Ameri su rekli da su ubili 2 pripadnika Al-Qaede u Mosulu. U Najafu je ubijen duznosnik Baath partije.
U ponedjeljak je Bushova avantura odnjela 30 irackih zivota.
Utorak je donio rat u gradic Sulaimaniyu na granici sa Iranom. Stanovnistvo je 99% kurdsko, a u tom gradu je srediste moje firme za Irak. Sulaimaniya je do srijede slovila za siguran grad, normalo smo radili i putovali tamo. U srijedu ujutro ga je potresla eksplozija bombe u samom sredistu, 9 ljudi je poginulo. Isti dan je Mulla Bakhtiyar, jedan od vodja kurdske stranke PUK izbjegao atentat. Tri iracka vojnika su poginula u Ramadi. Srijeda je nazalost donjela i proglasenje rezultata referenduma. Nazalost, jer je ubijena svaka nada da ce se u toj zemlji ikad ista odluciti demokratskim putem: rezultati su odredjeni u "Bijeloj kuci", a znamo kako tamo vladaju glasackim listicima. Kurdske i sijitske regije su glasovale za Ustav, neke od njih sa 99% glasova "Za", a dvije sunitske pokrajine su ga odbile, i to sa 97% glasova "Protiv". Ustav je prosao, jer za pad protiv trebaju glasovati najmanje tri regije, prema americkim pravilima. A ovi su tocno izracunali gdje Ustav prolazi, a gdje pada. Da je bilo sanse da treca od 18 regija glasuje protv, pomaknuli bi granicu na 5. U utorak je Bushova avantura odnjela 12 irackih zivota i kraj vjerovanja da ce u Mezopotamiju ikada doci demokracija.
U srijedu je oteto troje Iracana u Tikritu, sestra jednog ministra i brat drugog. Pratit cemo sta se dogadja s njima... Nazalost, mozda bi im bilo bolje da su umjesto otmice dozivjeli sudbinu dvojice policajaca koji su ubijeni u Ramadi ili trojice koji su ubijeni u Falluji. Ubijen je duznosnik ministarstva kulture, Nabil Moussawi, a ranjeni tjelesni cuvari ministra vodopskrbe. U srijedu je Bushova avantura odnjela 9 irackih zivota.
Kad se sve zbroji, 79 iracana u 5 dana, ili preko 15,5 tisuca otkako je rat "gotov" i donesena "sloboda".
Za ove Iracane, od kojih su takodjer mnogi rodjeni krajem 70-tih, a neki i kasnije, nismo vidjeli slike sretnog djetinstva na CNBC-u. Mozda nisu odrastali u demokraciji, ali su igrali nogomet, polagali mature, svirali koncerte, zaljubljivali se i voljeli... Nismo vidjeli ni njihove roditelje, koje su sigurno imali i s njima bili bliskiji nego americki marinci sa svojima.
Nismo vidjeli njihova imena, samo broj i datum i mjesto gdje su poginuli koje nije u dalekoj i nepoznatoj zemlji kojeg nitko od obitelji ne moze izgovoriti. To mjesto je njihov dom.