Marketing
Nasa prva godina...
Ovako je to izgledalo 09.10.2004.
Jucer smo proslavili nasu prvu godisnjicu braka. Hvala svima koji su se sjetili i cestitali!
Posto smo propustili medeni mjesec odlucili smo proslaviti godisnjicu na malo "fancy" nacin. Ovako je to izgledalo jucer...
...prije nego sto smo krenuli u jedan od boljih restorana u gradu, barem tako kazu. Restoran je Al Muntaha u Burj Al Arabu, koji je simbol Dubaija. Nalazi se na 27. katu s pogledom na grad, more, nebo. Romanticno, zar ne? Unutrasnjost: moderni tehno dekor.
Rezervirali smo stol tjedan dana ranije, dobili faksom uputstva o oblacenju i ponasanju, i kao svi normalni streberi uputstva shvatili doslovno. Dubai Taxi me iznenadio svojom tocnoscu, dosli su kad sam ih narucila, cak i malo ranije. Stigli smo do hotela, prosli rampu gdje su provjerili da li imamo rezervaciju, presli most, sve osvjetljeno, sve super, osjecali smo se kao carevi. U restoran smo dosli na vrijeme, bez fotoaparata jer pise da se u restoranu ne smije slikati. Ali kao i vecina stvari u ovoj zemlji, jedno je sto pise a drugo je sto se radi, tako da smo tokom veceri svjedocili kako konobari fotografiraju razne goste za okolnim stolovima. Odmah su nas pitali trebamo li ruski menu, tako da znate tko vecinom tamo zalazi. Konobari su se ustrcali oko nas, donijeli menije, vinsku listu, vodu i rucnike za osvjeziti ruke. Dok mi je rucnik bio dodavan, ispao je. Nije ispao meni iz ruke, nego na pola puta od konobarice do moje ruke. Znam da je onima koji me poznaju ovaj dio tesko povjerovati, ali meni stvarno nista nije ispalo ili se prolilo! Nije stvarno. Ostala sam malo zatecena nespretnoscu konobarice, ali svakom se u zivotu desi pokoji smotan trenutak. Barem ja to znam. :) Narucili smo nasu klopicu, pregledali enciklopediju vina koje tamo posluziju, i na samom kraju nasli ona jeftinija (500-800 kuna) koja si mozemo priustiti. Volim vino, ali bocu platiti 42000 dirhama (oko 10000 eura) ne dolazi u obzir! Prvo je doslo predjelo with compliments of the chef. Ajde, nek smo nesto i dobili. Kaze se da se poklonjenom konju u zube ne gleda, ali o onome tko posluzuje se moze napisati koja rijec. Konobaru se iskrenulo predjelo na stol dok ga je stavljao ispred mene! Hotel sa 7 zvjezdica, koji se hvali svojom uslugom i ne znam cime sve ne, i u prvih pola sata dva gafa od strane konobara! Slijedilo je ciscenje stola i stavljanje malog ubrusa da se narandzasta mrlja ne vidi. Ja sam je vidjela cijelu vecer. Jedino sto mogu zakljuciti da manager tog restorana lose radi svoj posao. Ostatak veceri je protekao ugodno, nista im vise nije ispalo, ali s hranom nisam bila zadovoljna. Njupa je bila fina, daleko od toga, ali ne i savrsena. Juha i krumpir presoljeni, desert presladak. Nista posebno, nista iznenadjujuce (osim viska soli i secera u hrani), jednostavno to nije to. I krenusmo mi kucici nasoj, dobro raspolozeni jer ipak smo bili u Burj Al Arabu. Slag dolazi na kraju, zar ne? Usli smo u najsmrdljiviji taxi na svijetu! Nas dvoje smo bili raspolozeni pa smo se svemu cerekali, u taxiju nismo mogli sebi doci sto od smrada, sto od smjeha. Zakljucili smo da tip ne pere noge i ne mjenja carape od kada je dosao u Dubai, i da spava izuvenih cipela u taxiju. Negjde na pola puta sam se pitala jel to manje smrdi ili sam se ja navikla... Bit ce da je ono drugo.
Post je objavljen 10.10.2005. u 11:50 sati.