Marketing
Ja bih radje pjeske... - Vozacki ispit VI
U sljedecem trenutku nas cetvorica jakih smo pokusavali "odsukati" auto sa nogostupa, naravno bezuspjesno, sve dok nas nije povukao terenac lokalne gradjevinske kompanije. Mislio sam da ce nas odvesti nazad taksijem, a auto odslepati u Hyundaijev servis u Al Rashidiji. Medjutim, nakon kratkog pregleda auta ispitivac je procjenio da nema zapreke za nastavak ispita, i da viseci auspuh koji je udarao po podu na svakoj neravnini mozemo shvatiti kao pripremu za ono sto nas svakodnevno ceka u dubajskom prometu.
Drugi vozac je pokazao puno vise samopouzdanja, krenuo je, prva....druga...treca i auto je glatko klizio prema gradilistu novog skijaskog spusta. Medjutim, stvar je krenula prelagano: ispitivac je ispunjavao neku administraciju, a nas novi vozac se malo zanio. Cetvrta, pa odmah peta, bez vecih trzaja i brzina je penjala na 60...70...80 kilometara na sat. Vec je bilo oko 90 kada je pored nas projurio znak ogranicenja brzine od 60 kilometara. Znakovi ogranicenja brzine su barem jasni, isti su svugdje u svijetu. Ne mozete reci da ga niste vidjeli npr. na lickoj magistrali. Jos bi mogli lagati da vam je ovo nepoznato...
...ali zuti krug sa crvenim rubom unutar kojega pise 60 znaci da ako vozac vozi oko 100 treba nesto napraviti. Kao slucajno sam koljenom udario u naslonjac instruktora zadubljenog u administraciju, jer su vozila koja su stajala na semaforu ispred nas bila vec prilicno blizu. Trgnuvsi se iz svoje papirologije, ispitivac se preplasio i stisnuo kocnicu, uz neizostavno urlanje najprije na urduu, a potom i na engleskom jeziku vicuci da se za prekoracenje brzine na ispitu pada. Zapravo, idiotu koji je polagao su objasnili kako se mjenjaju brzine, ali nije imao osjecaj da upravlja vozilom, niti ikakvog kontakta sa okolinom.
Bili smo na servisnoj cesti i tip je sada vec vozio opreznije, kao po jajima. Stigli smo do mjesta gdje servisna cesta blago zavija i pod tupim kutem se spaja sa Al Barsha Roadom. U normalnim okolnostima se samo malo uspori i pogleda mrtvi kut te nastavi ravno. Naravno, osim ako je u autu moj otac koji na svakom takvom krizanju isprica pricu kako je potrebno stati jer je nas susjed Radovan jednom tako isao naprijed i pogledao mrvi kut i dok ga je gledao zabio se u vozilo ispred sebe koje je stalo. I ovaj vozac je stao, jer je bio znak STOP, a ako se ne stane na STOP na ispitu za to se takodjer pada. Ovaj je stao i stajao je dobrih 10 sekundi dok se citava Barsha nije uvjerila da smo se zaustavili. Potom je krenuo, u 11-oj sekundi, i to u najnezgodnijem trenutku, jer je bas tada sa petlje po toj traci jurila 30-tonska Scania natovarena ciglama. U jednom retrovizoru sam vidio izbezumljenu facu instruktora u cijim se ocima vidjela poruku na nekoliko svjetskih jezika: "Ovaj idiot je stvarno izasao na cestu pred sleper", a u drugom retrovizoru znak koji se prijeteci priblizavao uz trubu kakvu imaju prekooceanski brodovi....
U dubokom uvjerenju da je to zadnje sto cu vidjeti u zivotu sklopio sam oci. Srecom, instruktor je bio dovoljno priseban da se baci na volan i skrene auto na autobusno ugibaliste. Imao sam osjecaj da su palete sa natpisom Wienerberger prolazile pored nas jos satima. Ovaj put je vozaci samo rekao "Yalla!" i nije se derao. Valjda je svima bilo jasno. I meni je bilo jasno sta je Ivica mislio kad mi je rekao da prije ispita ne trebam doruckovati jer ce se oni za to pobrinuti: on je za dorucak umalo dobio getribu jureceg miksera. Posto mi je bilo previse zrtvovati i treci od sedam zivota u jednom danu, predlozio sam da do policije odem pjeske, laganom setnjom, dok on ispita treceg, medjutim instruktor je to odbio. Vozacki ispit se sastoji od vlastite voznje i prezivljavanja voznje trojice idiota. Srecom ovaj treci nije napravio nikakvu glupost. Istina, nije ni prosao, jer je po Sheikh Zayed Roadu, koji ima 6 traka u svakom smjeru vozio samo u prvoj i drugoj brzini, a u trecu je ubacio samo jednom, i to greskom, dok je vracao u prvu.
Tako je prosao moj ispit. Od tog trenutka na cesti mislim trostruko: jednom za sebe, jednom za Indijca u autu pored sebe i jos jednom za njega jer nikad ne znas sta ce mu pasti na pamet...
Kraj
Post je objavljen 01.10.2005. u 20:44 sati.