Veliki tjedan i Veličina Križa
|
Svi za Jednoga, Jedan za sve! "Odavno se nisu uzdigle tolike molitve prema nebu kao jucer. U molitvi smo pokusavali stisnuti mu ruku, zagrliti ga, viknuti mu rijeci potpore, ili samo grcevito stajati ispred njega i gledati ga u oci. Neki smo bili na koljenima, na misi, toliko udubljeni u molitvu za njega da nismo bili svjesni sto je svecenik govorio. U mislima sam sjedio do njega i prijateljski mu govorio kako sam mu zahvalan za ono sto je ucinio za mene. Taj njegov kriz nas je opet ujedinio, presli smo preko svih granica kojima smo se odijelili i otudjili, postali smo opet jedno tijelo. Sve je se poklopilo sa Velikim tjednom, vrhuncem korizme. Toliko bih mu zelio pomoci ponijeti taj kriz, i uliti mu snage i nade. Ali jedino sto sada mogu je moliti i postiti za njega i za nas narod. Ante, dok te osudjuju ponosno cu nositi osudu s tobom, ponosno cu biti Hrvat. Prvi sati su bili sok, zaplakao sam. Jucer poslijepodne sam otisao na misu i na put kriza. Toliko sam bio u sebi, iskljucen, potpuno predan molitvi za Antu i za moj narod. Pokusavao sam moliti kao netko tko nikad nije molio u zivotu, kome nikad nisu rekli kako se moli, koji nije znao za obrasce molitve. Jednostavno sam stao pred oca i potrcao mu u susret hvaleci ga, radujuci mu se, i moleci ga svim bicem za pomoc, zahvaljujuci mu sto ce uslisati tolike molitve. Put kriza sam proklecao ulazeci u misterij Kirstovog puta kriza kroz Antin krizni put. Zamisljao sam Isusa kako je prolazio svoj put, kako je bio nevino osudjen, kako je kod ucenika postojala nada u oslobodjenje ali je presuda donijela sok. Presuda koja je vec bila napisana. Tada sam osjetio sigurnost kriza, sve do tog momenta je bila nesiugurnost u spasenje i oslobodjenje, ali nakon osude Ante, postao sam toliko siguran u blagoslov kriza. Nista nije tako sigurno kao kriz, nista nije tako jasno i ne nosi toliku sigurnost. Javila se vjera, sigurnost u spasenje, blagoslov koji nam je donio taj kriz. Dakako bilo bi idealno da je bio oslobodjen, ali u ovom trenutku situacija je takva kakva je. Osjecam blagoslov ovog kriza kojim je nas Hrvatski narod ujedinjen prvi put nakon dugo vremena. Postali smo jedno tijelo, i iako sam manje vise zemljopisno daleko od Hrvatske, osjecam da nosim taj duh u sebi tako snazno. Osjecam bol ali i imam vjeru u uskrsnuce. Nije slucajnost da sam Hrvat, niti da sam rodjen medju Hrvatskim narodom. Kriz je blagoslov, dosao je u vrijeme kad je nas malobrojni narod postao toliko rascjepkan. Poceli smo se toliko udaljavati od sebe, toliko je ljudi postalo nezadovoljno, i mnogi s razlogom. Ovaj kriz je znak vremena u kojem zivimo, poziv na obracenje, na budjenje, na jedinstvo. Zbog svega toga, ne mogu a da ne volim ovaj kriz koji nam je dan bas u ovom tjednu, bas na ovaj petak. S koliko ljubavi tek trebamo gledati Isusov kriz, iako nam izgleda uzasno, bolno, ponizavajuce, taj kriz nas je ujedinio, spasio, otkupio. S koliko tek vise ljubavi tek trebamo gledati Isusovu patnju. Ne mozemo biti idiferentni, ne mozemo reci da nas se ne tice, da ga ne dozivljavamo. Bitno je razmisljati o Isusovoj patnji, a ne o onima koji su ga osudili. Razmisljati o nevinosti kriza. Dakako da su krivi neprijatelji, strane sile koje su Antu osudile, ali i medju nama je bilo onih koji su ga prodali. Tako i kod Isusa ima napretek neprijatelja, ali je bit na onome sto taj kriz donosi nama, sto nam znaci. Isus ne stavlja naglasak na neprijatelje, stovise on im oprasta, ne zeli da se zamaramo Njegovim neprijateljima, kao ni nasima. Zeli da dozivimo Njegov kriz koji nas je spasio, ujedinio, blagoslovio. Zeli da promislimo misterij tog kriz koji je zbog nas. Zelimo mu pomoci nositi taj kriz koji je svet. Citanja od jucer: Iz Psalma 18,2-7 Ljubim te, Jahve, kreposti moja! Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Bože moj, pećino moja kojoj se utječem, štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, ...i od dušmana bit ću izbavljen. Valovi smrti okružiše mene, prestraviše me bujice pogubne. Užad Podzemlja sputiše me, smrtonosne zamke padoše na me: u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do ušiju doprije. Jr 20,13 Čuh klevete mnogih: "Užas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Možda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" Sa mnom je Jahve kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. O Jahve nad Vojskama, koji proničeš pravednika i vidiš mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuješ, jer tebi povjerih parnicu svoju. Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi dušu sirote iz ruku zlikovaca. Siguran sam u njegovo skoro oslobodjenje, u zalbu na presudu, kako su i Blaskica prvo bili osudili na 45 godina i zatim u drugostupanjskoj presudi mu smanjili kaznu tocno na vrijeme koje je do tada proveo u pritvoru do u dan." |
