Uz mamin i tetkičin rođendan...
|
Ove godine - prvi put nema tetkice ovdje s nama, za njen rođendan - 14.3...A opet - tako je snažno prisutna... Sutra ćemo obiteljski slaviti mamin rođendan (imamo zajednički ručak, a poslije ćemo gledati don Damira, nedjeljom u 2!) Nedavno spremajući stan, našla sam neke stare teke i zapise, mamine, tetkičine...Tamo negdje iz ranih 70-ih godina... Pa ću nešto od svega toga (dosta je dirljivo) podijeliti i ovdje sa vama... Iznenadila me moja povezanost s tetkicom, još od najmanjih dana, evo što o tome piše u maminu dnevniku (ožujak 72...): "Drina je inače vesela, čvrsta, živahna...Navečer se veseli osobito Dragi. Sve skače u zrak, i zove - Gaga i ljubi.... 22.3.1972 (srijeda) Drina bila na kontroli. Teška je 10 kg i 800 gr. i duga 80 cm. Zdrava je i vesela. Inače ona veoma zdravo djeluje. Rumena je u licu i ima lijepu kovrčavu kosicu. Viša je od svojih vršnjaka, Vitka je, a nije mršava, ima punašne nogice. Vrlo je čvrsta...Još ne govori puno, ali hoće ponoviti riječi. Govori desetak riječi. Na pitanje kako se zoveš, uvijek se smije i rekne - Gaga. Sad već zna ponoviti i svoje ime- Dida. 19.6.1972. Drina je jako dobra i napredna, sve jede, vesela je i umiljata. Ipak zna bit vrlo tvrdoglava i jogunasta, bori se s dečkima za sebe..." A sada - Tetkica, iz njenih školskih radova (večernja škola, 7. IX. 71) "Moje radno mjesto Ja sam kućna pomoćnica, pa zato radim u kući: kuham, pospremam stan i čuvam malu djecu. Najviše se bavim sa djecom, jer ih ima troje, a svi su mali. Moram ih hraniti, prati im rublje i sve što god treba, jer oni ne mogu ništa sami, a mama im ide na posao, pa ona nema vremena oko njih da se bavi. Te tako ja sa njima stalno ili sam doma, ili vani. Idem sa njima u park, na ulicu i gdje bilo. Nije mi baš lako sa njima, ali ja volim malu djecu, pa mi vrijeme brzo prolazi. Većinom sam vesela i zadovoljna sa svojim poslom. " "Moje rodno mjesto (8.IX 71.) Moje rodno mjesto se zove LIštica. Ono se nalazi uz samu rijeku Lišticu, po rijeci je i dobilo svoje ime. Ono je dosta krševit kraj, ali je ipak lijepo i divno mjesto. Ima čisti zrak, dobru vodu i sunčane lijepe dane. To je malo i krševito mjesto, pa nema u njemu nikakvih tvornica, ni visokih škola. Ima samo osnovna škola i gimnazija. Industrija nije razvijena, a kako je to duhanski kraj, ima samo duhansku stanicu. To je premalo za naš kraj. Ljudi ga moraju napuštati iako je lijepi kraj, zbog zaposlenja. Ja sam otišla iz svog mjesta ima već četiri godine. Žao mi je bilo napustiti to lijepo svoje mjesto. Uvijek ga se rado sjećam i svojih milih i dragih u njemu." I za kraj, Tetkičin lijepi i dirljivi Opis jeseni Jesen je jedno od najljepših i najbogatijih godišnjih doba. Voće, povrće, sve je sazrelo i svega ima u izobilju. Lišće žuti i opada. Ništa ljepše ne izgleda kao kada lišće pada sa drveća u raznolikoj boji. Priroda je divna. Vrijeme je isto lijepo i umjereno, niti je previše hladno niti vruće. Dakle, sve je dobro i lijepo, ali ipak se čovjek ne osjeća veseo, kao što u proljeće, jer ga sve ovo što se događa, podsjeća na neko umiranje, na nešto tužno, kao da se sa nekim rastaje tko mu je najdraži i najbliži. Možda je to baš zbog toga što smo mi cijelo vrijeme od proljeća pa do jeseni gledali ono lišće, cvjetove i plodove i saživili se sa njima, a sada ih nestaje, pa se osjećamo tužno za tim svim, ili predosjećamo da ćemo tako i mi jednog dana nestati ili se pak bojimo zime, što znamo da će svakako doći iza jeseni. Ne znam šta je, ali to je tako kod mene, a mislim da je tako i kod drugih, pa zato pišem za sve. Ja jako volim jesen, više od ijednog godišnjeg doba, ali uvijek osjećam neku tugu, od kada se sjećam da postoji jesen."  |
