p. Ante Gabrić, DI - i 20.10.2010!!! I molitva za misionare!
|
"P. Ante je bio čovjek duboko svjestan snage koju ima molitva nas jednih za druge: "Mislim da bez molitve ne može biti ne samo svećenički život, nego ni život drugog kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu. Tako je i s našim životom!" "U našem misionarskom životu toliko je Šimuna i Veronika, koliko divnih majka nas prate, jačaju, pomažu na ovom putu! Dragi prijatelji i dobročinitelji, mislio sam na sve vas u toj mirnoj noći, u duelskoj kapelici, uz titranje voštanica na oltaru. Drhtale su ruke od groznice, no bile su sklopljene za vas. I dogorjela je mala voštanica na oltaru. O dobri isuse, gorjeli mi i izgorjeli na Tvome oltaru!"  p. Ante Gabrić, SJ m i s i o n a r u I n d i j i (1915.-1988.) 20. listopada obljetnica smrti svečana sv. Misa u 19.00 sati predvodi: p. Zdravko Knežević, SJ Bazilika Srca Isusova Palmotićeva 31, Zagreb „Gori i izgori za Isusa i duše!“ „Daj Bogu sve što imaš, i još malo više!“ „On ima za tebe svjetlo za svaku sjenu, plan za svako srce, ključ za svaki problem melem za svaku bolest.“ Obljetnica smrti o. Ante Gabrića "Bila je kasna noć kad sam se uz nasip Gangesa vraćao natrag na misijsku postaju. Selo je već spavalo. Svuda je vladao mir i tišina bengalske noći. Tek su se veliki listovi kokonata lelujali vedro i dostojanstveno pod vedrim zvijezdanim nebom. Tama, potpuna tama tamne bengalske noci. I onda kao tajanstvena zvijezda i zraka radosti prodre svjetlo tamne svjetiljke kroz tamnu noć. Pred crkvicom sam svete Male Terezije. Vječno svjetlo, taj vjerni stražar euharistijske Ljubavi, baca titrajuce zrake kroz mali prozor uz oltar u tamu tamne Bengalske noci. Crkvica je bila zatvorena. No, moja su se koljena sama od sebe spustila pred oima malim prozorom ujedinjujuci nevrijedne titraje ljubavi rastresenog mi srca s titrajima ove male svjetiljke. Koji li bozanski mir, koje li silno svjetlo u onoj polutami crkvice! A selo u tami spava. No On bdije, On ljubi, On prosvjetljuje. Tajna vječnog svjetla tajna je moga zivota. Ja sam Njegovo živo svjetlo, odredeno da budem vječno svjetlo. Tama je još posvuda. Mrak i hladnoca. Isus mene treba. On me odabrao za ovu uzvišenu službu: svijetliti, gorjeti i napokon za Njega izgorjeti u Njegovoj službi, pred životnim oltarom moga predanja Njemu i neumrlim dušama. Da li sam se ja posve odazvao ovome pozivu? Koliko je duša sred tame bilo privučeno titrajima moga životnog svjetla k Spasiteljevom oltaru? Ovo je životno pitanje. Odgovor je tek jedan: odgovor moga života, potpunog predanja moga života, potpunog predanja moga života u Njegovoj službi, vječno svjetlo Vječne Ljubavi" misionar o.Ante Gabrić, 1955.god" p. Luka o p. Anti Gabriću... "...Ovog zadnjeg je u Bengaliju dovukao Ante Gabrić, zvijezda repatica, ili supernova. Fundamentalist u ljubavi, oluja na djelu. Čovjek koji je govorio pa mislio. Najprije davao, pa se pitao da li je to razborito. Rodom iz Metkovića (28. veljače1915.). Kaže da se spremao otići u franjevce, a onda da su mu u kuću naišla dva isusovca i smantali ga da ode u njihovu gimnaziju u Travnik. Tamo su opet došla dva (isusovca), misionara u Indiji. I gotovo je bilo. Ulazi u isusovački novicijat u Zagrebu (1933), uči filozofiju u Gorici i Galarateu u Italiji (1936-38). I piše svako malo molbe provincijalu da ga pošalje u Indiju. Franjo Jambreković, koji je nešto ranije kao župnik u Skopju poslao Majku Tereziju, sad je kao isusovački provincijal slao Gabrića. A ovaj nije bio Bog zna kojeg zdravlja. Može biti da se nije na njega ni računalo. “E moj Ante nećeš dugo”, rekao mu je liječnik. Nećeš dugo... a on zapalio Bengaliju..." |
