Zanimljiva molitva sv. Vinka...
|
Kako danas idem na jedan važan sastanak u 10h (vezano uz Stepinčevu Krunicu - preporučam u molitve!), sjetih se i da je danas blagdan sv. Vinka Paulskog, koji se posebno svečano slavi kod milosrdnica diljem Hrvatske i šire, pa tako i u Zagrebu, u Frankopanskoj, gdje sam baš, ne tako davno : )))) i ja krštena... Pogledah i više nego zanimljiv i buran životopis toga sveca (možda je zato i kod mene sve tako burno!): Sv. Vinko "Iz njegovih ruku jedno za drugim proizlaze djela, ustanove, skupine, kojima bijaše jedini cilj život na zemlji onima malenima učiniti manje tvrdim, manje nepravednim i okrutnim. Pred njim se ruše društvene barijere: novac prestaje biti zatvorenikom sebičnosti. U doba divljih tmina on zrači veliko svjetlo dobrote. Onome što mi danas nazivamo socijalnim naukom on je dobrohotno i jednostavno postavio temelje, ne brinući se za teorije. Riječ zapovijedi, koju je dao svojim duhovnim kćerima, bila je maksima i njegova života, a to je riječ sv. Pavla: Ljubav nas Kristova goni." "Zagreb, (IKA) – Svetkovina sv. Vinka Paulskoga u istoimenoj crkvi u Frankopanskoj 17 u Zagrebu svečano će biti proslavljena u ponedjeljak, 27. rujna. U 7 sati je misa s Jutarnjom. Na misi u 9.30 sati sudjelovat će i korisnici pučke kuhinje. U 18 sati je pjevana Večernja, a središnje misno slavlje u 18.30 sati predvodi pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski." ika najava Milosrdnice - proslave diljem Hrvatske A iz današnjeg Časoslova, kao označivač stranica, ispala mi je lijepa molitvica sv. Vinku, koju sam dobila prošlih godina na njegovu slavlju - milosrdnice uvijek nešto lijepo pripreme: Molitva sv. Vinka Bože Otkupitelju, koji si uvijek tražio slavu Očevu, uz cijenu poništenja samog sebe, pomozi nam da se odreknemo težnje za uspjesima pod svaku cijenu. Oslobodi nas bahatosti i podcjenjivanja bližnjih. Usrdno te molimo, milosrdni Gospodine, daj nam da budemo siromašni u duhu. I ako trebamo posjedovati dobra, učini da naš duh ne bude njima zatrovan, ni srca zarobljena. Ti koji si želio biti siromašan, otkrivaš nam svoje lice u siromasima i pozivaš nas da im olakšavamo teret siromaštva. U njima Te, Gospodine, susrećemo i služeći se njima, služimo Tebi. Daj nam milost da slijedimo Tvoj primjer i da svijet gledamo tvojim očima. S Tobom, Gospodine, nikad nam ništa neće nedostajati i nikad nas ništa neće svladati. Bože budi hvaljen! Bože budi blagoslovljen! Kako je i sv. Vinko, u svom svećeničkom putu, prolazio razne faze i krize, do konačnog mukotrpnog krčenja puta istinske svetosti, i njegov primjer dodatno me potaka na molitvu za sve svećenike! I ne samo sv. Ivanu Vianneyu - pa poput sv. Vinka, toliko je drugih primjera njihove svetosti! Nadamo se da će takav uistinu biti i mladomisnik Alex iz Benina, kojem smo jučer bili na hrvatskoj mladoj misi u Sv. Iliji - sv. misa je bila krasna, proslava je bila krasna, a najviše me dirnulo, kad su mu tijekom sv. mise, dječica iz njihove duhovno plodne župe recitirala krasnu pjesmu Izidora Poljaka, koju sam odmah danas potražila i našla! Pa dijelim s vama, molimo za svećenike! Da doista budu - Svećenici!!! Oni trebaju nama, a naše molitve i te kako trebaju njima! Izidor Poljak Zvanje moje Kad jednom vr'jeme dođe, da k dragome pođem Bogu, i kad dahnem zadnji puta na samrtnom teškom logu, čela moga neće resit v'jenac lišća lovorova, nit će povjest za moj spomen trošit svojih zlatnih slova. Uminut ću košto minu milijuni ljudstva mnogi veljem sv'jetu odaljeni i prezreni i ubogi, u osami što su teški ovaj zemski vijek vili, pa kad umru povjest ne zna, da su ikad ovdje bili. U seocu Bog zna kojem proživjet ću svoje dane: poslat će me zvanje moje međ boge sirotane, na tom sv'jetu što nemaju prijatelja nikog svoga, tek na nebu utočište sviju b'jednih - dobrog Boga. I u ime dobrog Boga ja ću poći k svome stadu, da ga kao anđel tješim u njegovu teškom jadu, da mirisni balzam lijem u njegove gorke boli: tješeći ga, zboreći mu, da i njega Gospod voli. Prema Bogu raspetome dizat ću mu suzne oči, pa će žića teškom stazom moj bijednik lakše poći. Zborit ću mu, kako ovdje život traje kratko doba, i da pravi tek počinje s onu stranu hladnog groba. Ja bogataš neću bit, u biserju neću sjati ko sretnici ovog sv'jeta, pa mu blaga neću dati. Dušu ću mu dati svoju i krv vrelu srca svoga i utjehu, što je pruža vjera sveta Krista Boga. Vjero sveta! Ti jedina u toj našoj suznoj doli utjeha si milijuna i u tuzi i u boli. Gdjegod Tvoje sunce sine, i kud Tvoja zraka pane, sušiš suze, vedriš lica, ublažuješ gorke rane. U narodu našem jadnom, gdje je bol i tuga sama, gdje se živi, gorko živi ponajviše u suzama, mnogim, gdje se znojem stvara ona suha kora ljeba - pronosit ću vjeru svetu, ljudskoj boli melem s neba. Pa će tako hrlit vr'jeme, i proći će moji dani, u zemlju ću hladnu leći, gdje i moji sirotani. A na grob mi neće stavit mramornoga spomenika, tek križ drven, jednostavan - ko i život svećenika. Još lijepih duhovnih tekstova! ps. Ne zaboravite nas u molitvi, danas oko 10h! Tad počinje važan sastanak za Stepinčevu Krunicu! A nakon sastanka, i prije svečane euharistije u Frankopanskoj, s novim zg. biskupom, moram još i na jedan isusovački sprovod, a možda stignem i na zadušnicu u svojoj župi... Časni brat Franjo Ereiz "Isusovac časni brat Franjo Ereiz preminuo je u petak 24. rujna na Fratrovcu u Zagrebu, nakon kratke i teške bolesti, u 63. godini života i 48. godini redovništva. Pogrebni obredi bit će u ponedjeljak 27. rujna na zagrebačkom groblju Mirogoj u 15.50 sati a misa zadušnica služit će se nakon pokopa u crkvi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu." |
