1. petak i donacija Kristova Stola za s. Lenku i dr. novosti!
|
Dragi naši, evo stigao je još jedan 1. petak! A to znači i nova donacija za Ekvador i s. Lenku! Tijekom srpnja i kolovoza prikupljeno je 400 Eura iz Poljske, i preko 6500 kn u Hrvatskoj! Tako da će s. Lenka na samom početku školske godine, kada su prihodi i najpotrebniji u njenom školskom centru za siromašnu indijansku dječicu, dobiti - 1500 dolara! Hvala svima od srca! Škola počinje ovaj ponedjeljak, ove godine imaju skoro 30 djevojaka u internatu, većinom iz ekvadorske Amazonije, i preko stotinu dječice u školi. Upravo sa španjolskog prevodim podatke o njima, koje su pripremile časne sestre Lenke, pa tko bude želio uplatiti godišnje kumstvo za koje od njih (100 eura godišnje), to će moći već za koji tjedan u Misijskom Uredu, Nova Ves. Evo, kako je to u Ekvadoru izgledalo sada već davne 2007. godine: Ekvador rujan 2007 Pa onda - 2008. Ekvador rujan 2008 Po povratku iz Ekvadora 2009. već je krenuo i Kristov Stol: Kristov Stol - rujan 2009 A evo, 2010, čak i naša službena stranica, zahvaljujući posebno dopredsjednici, dobija sve jasnije konture: Kristov Stol - web stranice u izradi Radovi su još u tijeku, pa kao netko ima volje i želje, i želi nam se priključiti oko uređivanja stranice, dobro ste došli! Postali smo Vijest! Radosna Vijest : ) A što se sve događalo, nakon što sam Branku iz Matice Iseljenika, povezala s Ekvadorskim Hrvatima, i potakla njen put tamo ovo ljeto, možete čitati i na sljedećem linku: Hrvatska Matica Iseljenika u Ekvadoru Dani Ekvadora u Splitu studeni 2009 Sljedeće godine u travnju priprema se čitav Tjedan Ekvadora u Splitu, uz dolazak tamošnjih izaslanstava... A sve je počelo ulicom Yugoslavia u Quitu, koja me bila stvarno naživcirala: Početak jedne duge Ceste : ) Vjerujem da će se nakon svega ipak promijeniti i to ime, kad je sve drugo ovako dobro krenulo - evo cjelovitog Brankinog članka: "TURNEJA PO ECUADORU U Ecuadoru živi oko 4.000 potomaka Hrvata, kojih najviše ima u priobalju. Prva doseljavanja su započela krajem 19. stoljeća, kada se na tom području skupljala tagua, biljna bjelokost ili sjemenke koštane palme, a slale su se u Europu za izradu fine dugmadi. Danas se Hrvati bave drugim zanimanjima, a žive u pacifičkim gradovima Manti, Machali, tromiljunskom Guayaquilu, dok ih najmanje ima u glavnom gradu Quitu. Turneja po Ecuadoru, u organizaciji HMI Split, bila je osmišljena zbog pokretanja hrvatske zajednice i povezivanja sa zemljom njihovih predaka, te dogovori o suradnji na raznim područjima. Na put je išao i Mili Razović, predsjednik Turističke zajednice Dalmacije, te predavač na studijima turizma u Šibeniku i Zadru. U Guayaquilu su nas, sredinom kolovoza, dočekali s hrvatskim zastavicama u rukama, Luis Aviles Uscocovich, predsjednik Udruge Hrvata Ecuadora i profesor Yamil Ciurliza, obojica porijeklom s područja Dubrovnika. Kasnije su nam se pridružile i Guadalupe Diminich i Francisca Kravarevich, dopredsjednica i blagajnica udruge. Program smo započeli istog dana po dolasku, sastankom s predsjednikom Gospodarske komore Guayaquila, Eduardom Pena Hurtadom, hrvatskih korjena, te dogovorili predstavljanje hrvatskih proizvoda u Ecuadoru i ekvatorijanskih u Splitu. Na večer smo se u kući obitelji Kolich sastali sa šezdesetak Hrvata. Predstavili smo im španjolsku verziju DVDa ‘’Hrvati na markama svijeta’’, te prikazali film o Hrvatskoj. Udruga Hrvata Ecuadora nema svoje prostorije, pa im je time otežan rad i okupljanje. Za događaj je pokazala zanimanje i lokalna televizija. Pitanje prostorija udruge, riješeno je slijedećg dana na sastanku s gradonačelnikom Jaimeom Nebot Saadi, koji je pozitivno reagirao na prijedlog predstavnice HMI, a koji je i sam bio u Hrvatskoj. Gospodin Razović je istog dana održao predavanje o hrvatskom turizmu, na Turističkom smjeru Fakulteta politehnike, te je u Gradu razmijenio iskustva s Josephom Garzozijem, pročelnikom ta turizam i međunarodne odnose. Nakon toga smo posjetili tvornicu kave i kakaa Lurdes de Pandzich, izvan grada, koja je kao i njen suprug Simon Pandzich, zainteresirana za suradnju s Hrvatskom. Slijedeći dan smo proveli u 200 km južnije pored grada Machala, na plantaži banana obitelji Marić, porijeklom s otoka Visa. Šestero braće i jedna sestra, svi su uključeni u obiteljski posao, a plantaže im pokrivaju ukupno 6.000 hektara površine, na kojoj imaju i uzgajališta kozica i nasade kakaa. Od stabljike banane prozvode šešire i suvenire, a dio ide na proizvodnju papira, čime se štede šume i voda. U razgovoru sa svim Hrvatima, s kojima smo se našli, dogovorili smo se organizirati Tjedan Ecuadora u Splitu, u prvoj polovici iduće godine, što je prihvaćeno u komorama, od strane gradonačelnika, ali i kasnije u Quitu. Program je obečala financijski podržati i doministrica turizma Solange Garces Aguilar, s kojom smo se sastali po dolasku u glavni grad. Gospođa Solange je bila iznenađena, kada je čula od gospodina Razovića, koliko noćenja godišnje ostvari pet puta manja Hrvatska. Također, smo se sastali i s Freddyjem Eguez Riverom, predsjednikom Turističke komore pokrajine Pichincha u kojoj se nalazi ekvatorijanska metropola, a koji je obečao doći u Hrvatsku iduće godine. Naime, želja je povezati dvije zemlje, te pokrenuti ukidanje viza za dolazak građana Ecuadora u Hrvatsku, jer su upućeni na Veleposlanstvo RH u Santiagu de Chile, koje je udaljeno 6.000 km i na turističku vizu se čeka po mjesec dana. Ta činjenica govori u prilog potrebi otvaranja makar počasnog konzulata, zbog ubrzavanja postupaka. Poslovni sastanak smo imali i s Pablom Davila Jaramillom, predsjenikom Komore za proizvodnju i gospodarstvo, koji je ,također, podržao održavanje Tjedna Ecuadora u Splitu, koji je zamišljen kao susret gospodarstvenika i proizvođača u Gospodarskoj komori Dalmacije, jer postoji zanimanje za trgovačkom razmjenom, kao i ulaganjem u Hrvatsku, te otvaranje vlastitih pogona, kao što je želja obitelji Petra Klaica, čiji je otac došao iz Posavine, a supruga mu, Veronica želi okupiti Hrvate iz Quita u udrugu, te je došla do popisa od sedamdesetak osoba, a stalno ga povečava. Na sastanku u komori, naišli smo na savjetnicu za pravne poslove, čiji suprug nosi prezime Darlić Mardešić, porjeklom iz Komiže. Uz gospodarske susrete, u Splitu bi održali i izložbu nakita od tague, radionicu čokolade, te predstavili gastronomsku ponudu Ecuadora. Tjedan želimo obogatiti i dječjim radovima, a za to će se pobrinuti hrvatske misionarke, Službenice Milosrđa (Anćele), na čelu s provincijalnom povjerenicom u Ecuadoru, sestrom Clementinom Banožić, koja je proslavila 25 godina djelovanja od osnutka prve misije u Palo Quemado. Tamo je u crkvi postavljen novi vitraj s likom kardinala Stepinca, a blagoslovio ga je mons. Drago Balvanović, delegat HBK-e za inozemnu pastvu u Latinskoj Americi. Sada u Ecuadoru imamo četiri misije Službenica milosrđa i to, osim u Palo Quemadu, postoje dvije u Quitu, te jedna u Esmeraldas, gdje rade sestre Iva Jelić i Antonela Medić. Osim njih još djeluje i misija reda Krist misionar moliti, koju vodi sestra Lenka Čović na području San Francisco de Oyacoto. Misionarke, kojima pomažu i laici, provode evangelizaciju zabačenih područja u kojima zbog izoliranosti ne postoji redovnička zajednica ni župnik. Osim toga rade s grupama djece, kojima su roditelji zaposleni, spremaju s njima domaće radove, a osiguravaju im i topli obrok, što sponzoriraju dobročinitelji bilo iz Ecuadora ili čak iz Hrvatske. Radi se i sa starima i nemoćnima, a pruža im se i medicinska pomoć, jer pri misiji djeluju liječnik opće prakse, stomatolog i terapeut. U Palo Quemadu je osnovana i srednja obrtnička škola s internatom, čime se spriječava nasilje, na koje nailaze učenici, čiji su domovi udaljeni po pet do šest sati hoda. Za časne sestre i njihove učenice, te laike koji im pomažu, prikazali smo film o Hrvatskoj, a oni su nam za uzvrat održali prigodni glazbeno, folklorni program. Ovom turnejom otvorena su vrata suradnje s još jednom hrvatskom zajednicom u Južnoj Americi, što nama u domovini govori da je uvijek malo rada s brojnim hrvatskim iseljeništvom, koje bi morali shvatiti kao posebnu snagu koju imamo na udaljenim kontinentima i o kojoj uvijek premalo znamo. " |
