Zašto slatkorječivi Josipović nije položio vijenac na grob dr. Franje Tuđmana - 1. hrvatskog predsjednika?! ps. Ili ipak jest?!
|
Toliko sam bila sretna što sam vidjela predsjednika Josipovića, u 1. redovima crkve sv. Marka, na sv. misi za hrvatsku domovinu, i iskreno se poveselila (vječni optimist!) da možda ipak ima nade za njega, i današnju aktualnu hrvatsku politiku... Euharistijsko slavlje za Domovinu No moje veselje nije predugo trajalo...Odmah nakon sv. mise, na HTV1 bio je dnevnik, s vijestima o obilježavanju Dana državnosti, i hrvatskom delegacijom, koja je položila vijence na Mirogoju na grobove hrvatskih branitelja, i 1. hrvatskog predsjednika - dr. Franje Tuđmana...Pomislila sam kako je to dobro i dolično, i kako je Bogu hvala prošlo mesićevih 10 crnih godina, njegovog otvorenog neprijateljstva, antagonizma i valjda zavisti prema preminulom i povijesnom hrvatskom predsjedniku - dr. Franji Tuđmanu...Ali nisam vjerovala svojim očima, kada među hrvatskim dužnosnicima u delegaciji, premijerki Kosor, predsjedniku Sabora Bebiću i dr, opet nisam vidjela predsjednika Josipovića...!?! Pa gdje je on bio i što je radio u to vrijeme...Samo nešto kasnije, svi su bili rame, uz rame, u crkvi sv. Marka...Bogu hvala, bio je i on! Ali zašto, o zašto, nije mogao odati sve potrebne počasti, onima koji to doista zaslužuju?! Velika diplomatska greška, i veliki propust! Veliki grijeh! Unatoč svim lijepim riječima: Josipovićeva čestitka za Dan državnosti "Budemo li znali čuvati svoju vrijednu povijesnu baštinu, a ujedno biti otvoreni dobrim iskustvima drugih i sposobni iskoristiti razvojne potencijale, možemo reći da smo na najbolji način vrednovali napore i žrtve prethodnih naraštaja, ostvarujući ono čemu su se nadali i u što su vjerovali." "Svim građankama i građankama Republike Hrvatske srdačno čestitam Dan državnosti!“, stoji u čestitki Predsjednika Josipovića." Gdje su nestali - Hrvati i Hrvatice! ?! Josipovićev govor na svečanom prijemu za Dan državnosti "Dan 25. lipnja 1991, kada je Hrvatski sabor donio Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske, jedan je od nedvojbeno najvažnijih datuma hrvatske povijesti. Deklaracija je prihvaćena u danima kada je Miloševićeva agresivna politika već krenula u svoj pohod. Ona je bila, ne samo izraz otpora toj politici, već i nedvojbeno iskazane volje hrvatskih građana na referendumu od 19. svibnja o želji da imaju svoju Hrvatsku, suverenu i samostalnu državu. Hrvatska je država obranjena u pravednom i obrambenom ratu, uz teške žrtve i razaranja. Naša demokratska Hrvatska, stvorena u Domovinskom ratu, utemeljena na tekovinama anifašizma, danas je naš ponos." Dok se svaki, ali baš svaki put uz antifašizam, ne spomene i puno štetniji i zloćudniji - komunizam, tj. sve što smo iznjedrili odlučnom borbom protiv njega - antikomunizmom, nema sreće i blagoslova, pa ni predsjednikove "pravde" za hrvatski narod - da, za sve nas, Hrvate i Hrvatice, koji smo prvenstveno to, srcem, žićem i bićem, pa tek onda nekakvi građani i građanke... "Dopustite mi izraziti zahvalnost svima koji su sudjelovali u stvaranju samostalne i suverene Republike Hrvatske, u njezinoj obrani i oslobađanju, te svima koji su se zauzimali za uspostavu i promicanje demokracije i na bilo koji način pridonijeli razvoju moderne Hrvatske. Posebnu zahvalnost, naravno, dugujemo hrvatskim braniteljima, naročito onima koji su svojim životima i zdravljem ugradili sebe u temelje naše Hrvatske " Nije li to doista i prvenstveno 1. hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, i njegova mudra i državotvorna politika u to doba? Zašto mu onda nije došao odati počast i pokloniti se na njegovu grobu, svetom mjestu svih Hrvata, koje je jedino on uspio ujediniti, povezati, izbrisati sve podjele, i povesti prema pobjedi u domovinskom ratu i slobodnoj i suverenoj domovini Hrvatskoj, koja je eto, baš danas, ponovo toliko ugrožena! "Hrvatska će i dalje brinuti o pripadnicima hrvatskog naroda koji žive u susjednim zemljama kao konstitutivni narod u BiH ili kao nacionalna manjina u drugim zemljama." Zašto se onda tamo u njihovim tijelima pričaju gluposti o agresiji Hrvatske, koja se žrtvovala braneći ih, kao što su se i Hrvati iz BiH, u prvim redovima, najviše žrtvovali braneći Hrvatsku!? Zašto se polažu vijenci na nekakve izmišljene žrtve "hrvatskih zločina", a ignoriraju vlastite žrtve, i vlastiti zaslužni ljudi i 1. hrvatski Predsjednik? "Hrvatska je od proglašenja svoje neovisnosti velik napredak učinila u demokratizaciji društva. Vrlo je važno dalje unaprjeđivati demokratski razvoj i ohrabrivati sudjelovanje građana u društvenom životu. Posebno, važno je inzistirati na jačanju demokracije i ljudskih prava te sprječavanju svake diskriminacije." Zašto se onda uporno diskriminira nas, koji štujemo i veličamo 1. hrvatskog Predsjednika i zahvalni smo za sve njegove zasluge, za uopće postojanje nezavisne Republike Hrvatske? Zašto se to ne može priznati i pokloniti se na njegovu grobu? U čemu je problem?! "Želim ovom prigodom istaknuti i vrlo konstruktivan doprinos vjerskih zajednica u mnogim sferama društvenoga života, posebice na moralnom, socijalnom i općem duhovnom planu." Evo, i on je diskriminirao homoseksualne udruge i zajednice, ne spomenuvši njihov "doprinos ... u mnogim sferama društvenoga života, posebice na moralnom, socijalnom i općem duhovnom planu" Dakle, predsjedniče, nema pravde i ravnopravnosti, dok su naši generali i branitelji po zatvorima, dok se rasproadaju naša dobra, i optužuju i zatvaraju poduzetnici, dok se uz antifašizam, ne počne jasno, glasno i izravno spominjati i ANTIKOMUNIZAM, odavati počasti i polagati vijence, svim puno mnogobrojnijim žrtvama komunizma, kao i svima koji su se protiv njega, i svakog zla u i za slobodnu i samostalnu Hrvatsku državu borili - a to je prvenstveno 1. hrvatski predsjednik i otac domovine - dr. Franjo Tuđman!     Ja mogu stati uz predsjednika Josipovića, iskreno i otvoreno mu sve reći, i pogledati mu u oči, ali može li on meni i svima nama koji ovako razmišljamo?! ps. (dodano nakon komentara od Helix): Evo, zahvaljujem Helix, što mi je poslala link na vijest: Državni čelnici na Mirogoju Možda sam se ipak malo prenaglila...Ali dobro je da ima i takvih trenutaka, kad si čovjek može dati oduška, i bez da ikoga vrijeđa, otvoreno iznijeti svoje mišljenje...Ja još uvijek na fotografijama ne vidim Josipovića na Tuđmanovu grobu, kao što ga nisam vidjela ni u tv dnevniku, gdje nisu ni spomenuli da je bio, ali, ako možemo vjerovati na novinarsku riječ, onda je valjda ipak bio, samo mislim da bi baš zbog nas, koji smo nakon 10 godina Mesićeve "glupovlade" iznimno osjetljivi na takve stvari, trebalo dati posebno veliki prostor u medijima i na naslovnicama... Iz kardinalove današnje propovijedi: "Božja riječ današnjega dana snažno predočuje dvostruku ugroženost s kojom se čovjek može susresti: ugroženost naroda i ugroženost pojedinca. U svojoj teškoj povijesti, praćenoj iskušenjima, izabrani se narod više puta približio samom rubu opstanka i posvemašnjem uništenju. Bez obzira na neprestane pozive proroka i na iskustvo Božje blizine, taj je narod popuštao kušnji da traži druga savezništva, ne po Božjoj, nego po ljudskoj mjeri. Zanemarujući blagoslov Božje prisutnosti, i onda kada je bilo teško, izabrani se narod pouzdavao u ljudsku snagu. Nije prepoznao da time ne samo odbacuje savez s Bogom, nego da time otvara i put izgnanstvu, tragediji koja ima snagu izbrisati nosive sastavnice identiteta jednoga naroda: gubitak slobode i samostalnosti; ubijanja i poniženja predstavnika naroda; rušenje Hrama i domova…" ... "Nakon srušenih palača i slomljene vojne moći; nakon gašenja političkoga utjecaja i okrilja domovine; nakon gubitka najdražih i otimanja bogatstava, u osjećaju nesigurnosti i nostalgije ostao je živjeti ostatak koji je čuvao najveću sigurnost opstanka: Božju vjernost. Ona nije ljudska zasluga niti ljudsko postignuće, nego Božja ljubav prema njegovim stvorenjima. ... Spominjući se događaja na koje nas vraća Dan državnosti ne može se previdjeti na koji je način povezana prošlost i sadašnjost i na koji način Bog djeluje u našoj povijesti. Sjećamo se onih događaja u kojima se činilo da ćemo kao narod biti izbrisani; spominjemo se žrtava nasilja i progonstava, razaranja svega što zovemo svetim. Spominjemo se i onih koji su, dajući drugima najviše što su mogli, udaljavani iz društva, smatrani nepoželjnima; onih o kojima se šuti, premda poznajemo njihovu žrtvu i njihovu nesebičnost. Zagledani u svoju prošlost i poučeni Božjom riječju, ni danas ne gubimo pouzdanje u Boga. On od neznatnoga i naizgled nevažnoga čini velika djela. Uistinu, u prošlosti su reliquiae reliquiarum sačuvale hrvatsku slobodu. Ljudi koji nisu imali društveni utjecaj i moć odazvali su se kada je trebalo obraniti istinu o pravu hrvatskoga naroda na slobodu. Oni koji imaju ionako malo materijalnih dobara, svojim odricanjima svjedoče o veličini, o ostatku ljubavi koja mora postojati, ako želimo da preživi ljudskost. Zbog toga je grijeh zanemariti malene, jer u njima progovara Božja snaga. I svatko tko je zbiljski velik, bez obzira gdje se nalazio i koju službu vršio, bit će prepoznatljiv samo po veličini u Bogu koji susreće čovjeka u njegovoj slabosti. ... U ovoj Euharistiji zahvaljujemo za dar nesebičnosti koja je toliko puta progovorila u povijesti hrvatskoga naroda, a posebno u obrani naše Domovine. Isto tako molimo da kao pojedinci i kao narod budemo ozdravljeni od bolesti koje prijete narodnomu biću, našim obiteljima i pojedincima, a razaraju povjerenje i opće dobro. ... Bog ostaje vjeran. To je razlog našega pouzdanja i zalog naše današnje radosti. Amen." Današnja propovijed kardinala Bozanića |
