Graditeljica mostova i još jedna lijepa Božićna - Barukčić priča...
|
Graditeljica mostova Ponavljaj Moje Ime, uvijek neka ti bude na usnama, uvijek neka ti je u duši, jer ti si graditeljica mojih mostova. Ti si ona koja svojom dušom povezuje obale... Evo, ovom krasnom pjesmom Jasminke Domaš, koju smo jučer slušali u ugodnoj, toploj klupskoj atmosferi gornjogradske galerije Dragice Lončarić, započet ću ovu krasnu Božićnu priču...Koja je zapravo započela uoči Božića 2007, mojim prvim susretima sa sestrama Barukčić, i krsnim listom njihovog pokojnog oca Jure, iz župe Kulaši...Ljubazni kapelan v. Marko je baš tih dana išao u blagoslov kuća u njihovu selu, i obećao raspitati se o rodbini i kontaktima ekvadorskih Hrvatica...Par tjedana kasnije dobila sam broj telefona gđe Jele, njihove daljnje rodice, koje me spojila s drugom rodicom u SAD-u, a ova s tetkama Barukčić u Kanadi...Koje nisu mogle vjerovati da nakon više od 20 godina, prvi put čuju novosti o svojim "izgubljenim" nećakinjama, s kojima su nakon bratove smrti, zbog jezičnih i drugih barijera bile izgubile svaki kontakt... Tijekom mog misijskog boravka, više puta smo se svi uzajamno čuli, bili u stalnom kontaktu s curama Barukčić, izmijenjivali posjete, telefonirali u Kanadu, pripremali odlazak djevojaka u posjetu svojim tetkama, no sve se zakompliciralo s dobivanjem vize za Kanadu...A kako tada još nije bio pokrenut postupak za otvaranje hrvatskog konzulata u Ekvadoru, zakomplicirao se i postupak dobivanja hrvatskih dokumenata za cure, koji traje bar nekoliko godina... Pri nedavnom hodočašću ekvadorskih vjernika u njihovu "Mariju Bistricu" - Quinche, čiji blagdan se slavi krajem studenog, i rijeke vjernika pješače čitave noći andskim obroncima, noseći Gospi svoje nakane, želje i molitve, i cure Barukčić su išle, s velikom željom da im Gospa učini milost, te se uspiju naći sa svojim, već postarijim tetkama...Želja je bila velika, ljubav je bila velika, molitve su bile usrdne, zavjet na nakanu je učinjen... I dan nakon hodočašća, zove ih s. Lenka, sa viješću, da su joj kanadske tetke Barukčić javile - da dolaze u - Ekvador!!! Što se slučajno poklopilo baš i s 25. godišnjicom misijskog djelovanja s. Lenke, kada je upriličena lijepa duhovna proslava, uz mnoštvo prijatelja, štovatelja i suradnika Zajednice Krista Misionara Molitelja, i njihova rada, eto sada još i uz međunarodnu delegaciju Hrvatica - iz Kanade!!! Na aerodromu su ih zajedno dočekale s. Lenka, njene sestre, cure Barukčić i njihova ekvadorska obitelj, kako krv nije voda, tako su se i bosanski geni kameni, bez ikakvih problema prepoznali uzajamnom sličnošću tetki i nećakinja, koje ni prostorna ni vremenska udaljenost nisu mogle ni umanjiti ni razdvojiti, pa niti nakon 2 desetljeća...Potekle su rijeke suza, i obiteljskih toliko dugo čekanih zagrljaja... "Querida Drina Espero que te encuentres muy bien, yo por aqui me siento tan feliz que casi no lo puedo creee realmente es un milagro haber podido ver a mis tias, te cuento que son tan linda y casi todos los días llorabamos de felicidad y al mismo tiempo nostalgia, muchos decian que nos pareciamos muchisimo a ellas, fue una felicidad tan grande, te llamamos unas dos veces pero no podimos contactarte, talvez no estabas en casa queriamos hablarte y agradecerte personalmente, porque nada de esto hubiera pasado sin tu bendita intervencion, por eso siempre te agradecere una y mil veces por tu ayuda. Conocieron a toda la familia, asistieron al aniversario numero 25 de Maestra Lenka , fuimos al tteleferico fue muy bonito, pero ya se marcharon llegaron ayer a Calgary a las 10 de noche, la despedida fue muy dura, nos dieron muy buenos consejos a mi y a mi hermana ... Con mucha fe yo se que dios esta vez si nos va ayudar. Un abrazo fuerte Te queremos mucho Draga Drina, nadam se da si dobro, ja sam tako sretna da skoro ne mogu vjerovati, stvarno je pravo čudo da sam uspjela vidjeti svoje tetke, stvarno su drage, i skoro čitavo vrijeme smo plakale od radosti, i nostalgije u isto vrijeme, svi kažu da jako sličimo, to je bila ogromna sreća, pokušavale smo i tebe nazvati nekoliko puta, da ti osobno zahvalimo, jer se sve to ne bi dogodilo bez tvoje blagoslovljene intervencije, i uvijek ću ti biti zahvalna 1000 puta. Upoznale su čitavu obitelj, sudjelovale su na 25 godišnjici s. Lenke, išli smo na izlet žičarom, ali već su morale ići, stigle su u Calgary jučer u 10 po noći, rastanak je bio jako težak za sve nas, dale su puno dobrih savjeta meni i sestri.. I s puno vjere znam da će nam Bog ovaj put doista pomoći! Snažni zagrljaj, puno te volimo..." I eto, tako je moj fatalni pridjevak "Na Drini ćuprija", opet ispunio svoj smisao...Nomen est omen! Bogu hvala. AMDG! |
