Mladomisniku...
|
Danas sam bila i na ređenju zadnje dvojice ovogodišnjih isusovačkih mladomisnika, p. Ivana Mandurića, našeg novog kapelana, i p. Tomislava Špiraneca, iz Osijeka, i to u svojoj župi na Jordanovcu! Bilo je krasno i svečano, s biskupom Šaškom, župnikom p. Musom, isusovačkim provincijalom p. Koprekom, i brojnim isusovcima... Tako sam imala milost, ove svećeničke godine, sudjelovati na ređenjima sve sedmorice novih isusovaca! Najprije prva četvorica u karedrali, 20. lipnja, točno na dan mog povratka iz misija, onda kod p. Siniše na Braču, ovoga ljeta, i evo sad, nakon povratka s lurdsko-fatimskog hodočašća, i u vlastitoj župi! Bogu hvala i podržimo ih svojim molitvama! IKA vijest o današnjem ređenju A sad pjesma p. Šimete, iz zbirke Plamenovi Srca, koju je biskup Štambuk, recitirao na Braču, prigodom ređenja p. Siniše, i koju sam vam već tada obećala ekskluzivno objaviti na svom blogu, na čemu sam zahvalna i Davoru, koji mi je pomogao doći do zbirke, te pjesmu, poput molitve i čestitke za njih, posvećujem svim novim isusovačkim mladomisnicima!  Mladomisniku Napokon, eto, granulo sunce žuđenog dana! Protekla ljeta dubokih čežnja, dubokih sjeta, Vapaja tihih, čekanja dugih. Od najmlađih dana mladosti cvjetne, mladosti sretne, djetinje već su ti radosti bile ponešto mutne, pomalo sjetne. Čim je u tebi svitati stalo, što je to Nebo, što crni je pako, što je to vječnost, što je to duša, što je to Otac, koji nas stvori, i što je stvorenje - a neće da sluša - što je to grijeh..., srce ti malo plakati stalo, ridati stalo, u pomoć zvalo... ... Tada je tvoja, o mladi levito, odluka pala... Bila je kratka, bila je mala, No divova vrijedna: života te stala... Reko si "zbogom", svijetu, reko si "zbogom" radosti, cvijetu, reko si "zbogom" samom životu, odabro si Krista, križ i sramotu... Reko si: Kriste! primi me mlada, primi me zdrava, primi me svježa, primi me čista!... Ja ću zasukat svoje rukave. Što god ja jesam, imao, znao, Za tebe nek je; ti si mi dao. Treba li za te znojit se, radit, Treba l' se mučit, stradati, bdjeti, sa mnom računaj!... Jer nema veće od ove slasti: U radu za tebe od napora pasti. Jednu tek molbu... Žarku i vruću: Na stancu kamenu da sagradim kuću, da navali svakoj paklenih četa, da napasti svakoj varavog svijeta mogne odoljet!... Predaj mi ključe, o Božji Sine, svojega Srca! Da smijem svagda: po danu, po noći, do tebe doći! ... To su ti bile, levito mladi, radosti vječne i vječni jadi! ... Sad, eto, hrliš ti k njima! Nosi im ljubav, jer studen je, zima! Oj, budi ljubav, nikada mržnja, nikada zloba! Srcu Božanskom vjeran do groba! p. Stjepan Simeta, DI  |
