S. Lenka...I ja. Na dva kontinenta...
 Evo, sad kad se s. Lenka sretno vratila sa s.Paolom u njihov, a sada vec nekako i moj - Ekvador, a ja ipak ostala na drugom kontinentu, ne mogu a da trajno ne mislim i ne molim za njih, osijecajuci se nekako razdijeljenom, s mozda preko pola srca tamo, a opet fizicki sam tu, u Splitu...Zelim u klauzuru, volim Ekvador, a sigurna sam da ce Bog vec naci neki idealan recept za sav taj koloplet emocija, nadahnuca, ceznji i teznji... Kad sam se neki dan telefonski cula sa svima njima, s. Maritza mi je napomenula da uskoro tamo organiziraju proslavu za 25. Maestrinih misijskih ekvadorskih godina, te ce mi mailom poslati sve sto ja trebam odavde uciniti za neka dodatna iznenadnjenja za tu proslavu i s. Lenku... A evo sto mi je Maestra na gornjoj fotki, pred hrvatskim veleposlanstvom u Rimu (12.6.2009), a prije naseg prvog rastanka (njih dvije za Anconu i Split, a ja za Veneciju i Zagreb), nakon skoro dvije intenzivne godine, ispisivala u moj spomenar blokic: " Draga Drina! Sve u zivotu ima svoje vrijeme, tako i nase dijeliti zajedno svakodnevicu, doslo je kraju. Hvala za tvoju prisutnost, velikodusnost, iskrenost i tvoje DIJETE koje nosis u sebi, i koje svaki cas izleti sa svojom prisutnoscu. Neka Gospodin blagoslovi tvoju buducnost i ucini da ostvaris tvoje snove. Dobro je u zivotu sanjati i optimisticki zivjeti. Pa neka optimizam uvijek te prati, i neka si svijesna da je tvoj zivot u Bozjim rukama, da je najbolje prepustiti se da te On vodi, jer On znade sto je za nas najbolje. Neka tvoja buducnost bude sretna i osjecas se ostvarenom sa cjelinom tvoga zivota. Neka Bog blagoslovi svaki cas tvoga zivota, zahvalna s. Lenka." (uf, uspjela sam sve pretipkati, i cak - zadrzati suze...)  A evo i sto sam ja njoj i o njoj napisala prigodom proslave njenog rodjendana, jos u mojoj prvoj misijskoj godini: Maestri za rodjendan Tu je i nasa zajednicka fotka, u Misijskom Uredu na Kaptolu, prije nego su one opet otisle za Split, a ja za Djakovo:  Nadala sam se da cu jos prije Djakova stici za njima do Splita, pa nisam ni znala da ce nam ovo biti zadnja (povijesna : ) fotka... Nakon, takodjer povijesne posjete s. Lenke, njenog necaka karemlicana Domagoja i s. Pao mojoj tetkici i nasoj obitelji u Zagrebu:  S. Lenka s mojom necakinjom - malom Marijom (koju smo krstili slucajno bas 5.7 - na godisnjicu mlade mise p. Luke...- tako da se doista nisam uspjela - bilocirati...)   Uz krstenje male Marije      Egzoticna fotka sa s. Pao, koja se posebno svidja mojoj snahi, Marijinoj mami...   Trenutacno najstarija i najmladja Cavarica - moja tetkica (80. god) i mala Marija (6. mj)  U radosnom obiteljskom okruzenju - opet spajamo svijetove...  Konacno sa svojim necakinjama! Antonija i Marija...  A tu su i ponosni roditelji, s plocicom zahvalnicom od ekvadorskih "padres de familia"... I upoznavanje s mojom misijskom majkom i sestrama...  Naslo se puno zajednickih tema:  Pa makar i na razlicitim jezicima:  A skromni dom Cavarovih je taj dan bio posebno blagoslovljen:  I prepun obiteljske topline, ljubavi i povezanosti, makar i na smjene, jer svi Cavari koji su zeljeli vidjeti i pozdraviti s. Lenku i njenu ekipu, nisu mogli stati odjednom u maleni stan, no bitno da su velika - srca!    No, mi nastavljamo moliti jedni za druge, trajno povezani u duhu, koji zblizava i kontinente svojom prekooceanskom povezanoscu... Ako Bog da, zazivjet ce i akcija Kristov Stol, koju cemo Silvana i ja ovih dana predstaviti i na Radio Mariji (mozda vec sutra popodne, slusajte nas...) A preostao je jos samo jedan Cavar, kojeg (za sad!) nisam uspjela povezati i upoznati sa s. Lenkom, jos jedan misionar, njegov otac pok. Stanko, i moj djed, pok. Pero su braca, pa su sigurno s Neba ponosni na svoje potomke - misionare - Drinu i o. Karla, dominikanca, misionara u Boliviji, vec 40 godina...  Ja sam se nadala da ce i on dospjeti do Djakova, pa da budemo glavne "zvijezde" misijskog susreta - dvoje Cavara, dvoje misionara...  No, on nije uspio rasporediti svoje obaveze tako da stigne i do tamo, pa sam "zvijezda" morala biti - samo ja : ) Jedina misionarka laikinja...Sa jos 5 svecenika misionara, 2 casne sestre, biskupom Stambukom, ravnateljima PMD Hrvatske i BiH, te jos 20-ak svecenika, misijskih djelatnika...Bilo je super, no o tom potom...To u nekom drugom nastavku...Ionako danas, u Splitu, mjesto surfanja plavim Jadranom, ja s vama surfam po internetu, no morala sam nadoknaditi barem mali dio sada vec brojnih zaostataka...   U Valpovu, s kard. Stepincem, mons. Balvanovicem iz Perua, valpovackim zupnikom i dr.  S don Marinom Mandicem, iz Meksika, najstarijim hrvatskim misionarom i velikim prijateljem moje mame... Don Marin Mandic Bas kao sto je i mons. Frkin, kojeg smo nedavno posjetile u Lasinji:   Sa s. Doroteom, iz Benina...  Super logistika - s. Fidelis iz Banja Luke i s.Ulrika iz Djakova (uz veliki pozdrav Ivani!) I sretan povratak na Kaptol, sa simpaticnim suputnicima, s. Josipa iz Kameruna i varazdinski zupnik v. Dominik  Prije toga jos super Kopacki Rit: Kopacki Rit   Aljmas:  I fish paprikas:  Stari znanac, jos iz srednjoskolskih framaskih dana, fra Ivica Jagodic i Vukovar:   Posjet izvrsnom novom spomen domu (hvala Bogu da imamo nesto takvo!) i molitva na Ovcari:  Uz naravno intenzivne radne sastanke:  Svjedocanstva po slavonskim i baranjskim zupama:  Te kontakte s medijima:  (Mene su stalno i svagdje trebali skracivati : ) Uoci blagdana Gospe Bistricke, trebalo je za sve i tamo zahvaliti, preporuciti se s. Petri i s. Karmen u molitve za sve nove akcije :  I naravno kard. Stepincu, na mjestu njegove beatifikacije, na kojoj sam i sama sudjelovala zajedno sa svojim roditeljima 3.10.1998:  Pa onda put za Split, i novi ispracaj:   Uz mog tatu u svojoj standardnoj pozi:  (tocno tako ga pamtim iz nasih djecjih posjeta njemu u Austriji i uvijek dirljivih rastanaka - do nekog sljedeceg ljeta...) |
