Ljubiš li me???
Uz danasnji Svjetski dan molitve za duhovna zvanja i skoro Papino hodocasce u Svetu Zemlju, stavljam jos jedan izvadak iz svog tamosnjeg putopisa, listopad 2006:  "Novi susret Petra i Isusa, ovaj put uskrslog...Još jedan njihov dijalog...Bez svetog Petra, i njegovih "provala", neugodnosti kojima ga je izlagao Isus, radi primjera i pouke svima nama - što nam se može dogoditi, i kakvi trebamo, odnosno ne smijemo biti, Evanđelje ne bi bilo ni blizu toliko zanimljivo...Svi najzanimljiviji dijalozi u Evanđelju odvijaju se baš između Isusa i sv. Petra, čiji je odnos tako zanimljiv i dinamičan...Ponekad mi se čini da se Isus dobro zabavljao na račun svetog Petra, prepun simpatija prema njegovoj iskrenosti i jednostavnosti...Među njima stalno frcaju iskre pravog, najdubljeg i najiskrenijeg prijateljstva, Isusove potpune superiornosti, ali još veće Ljubavi prema svom nespretnom učeniku, koji ga toliko voli, ali u svojoj ljudskoj slabosti čini tolike greške, radi kojih se poslije toliko kaje...Sv. Petar doslovno trči za Isusom, i prema Isusu, po kopnu, pa čak i po vodi...Pada, tone i ponovo se diže, nikad daleko od Isusa...Pa, čak i kad ga zatajuje, ipak je tu - blizu...A gdje su drugi?! Ne da mu prati noge, a poslije hoće sve...Ispravno ga naziva Sinom Božjim, radi čega biva pohvaljen i "promoviran" u Petra - Stijenu, a kasnije ga odgovara od Jeruzalema, uz Isusovo: "Odlazi, Sotono!"...Sam tjera Isusa od sebe, pa opet trči za njim...Slijedi ga, pa ga se odriče, pa se kaje, trajno ga ljubeći, istovremeno svjestan svoje grešnosti..."Odlazi od mene, grešan sam čovjek..." i "Da, Gospodine, Ti znaš da te ljubim..." dvije su rečenice, toliko karakteristične za sv. Petra, pa i za svakoga od nas, članove njegove Crkve, kojoj je Petar stijena zaglavna, a Krist - Glava... I baš tu, kod današnje crkve Petrova prvenstva, uskrsli Krist mu je ponovo naložio: "Pasi jaganjce moje!", i to nakon što mu je trostrukim "Ljubiš li me?" oprostio ranije trostruko zatajenje...Na vratima crkve su reljefi s prikazom hodočašća pape Pavla VI, na jednim vratima, i Ivana Pavla II iz 2000. na drugim... S nevjerojatnim ushićenjem, na žalu pred ovom crkvom, bosa zakoračih u Galilejsko jezero...I nogu uronjenih u Jezero, uronih u sva ova razmišljanja...Dok mi je duša zadovoljno pjevušila: "Krist jednom stade na žalu..."  Program Papina hodocasca Praćenje Papina hodočašća u Svetu zemlju putem Interneta Praćenje Papina hodočašća u Svetu zemlju putem Interneta2 Praćenje Papina hodočašća u Svetu zemlju putem Interneta2 Praćenje Papina hodočašća u Svetu zemlju putem Interneta4 I osjecam neki poseban blagoslov i optimizam, sada na pocetku svibnja, pred Papino hodocasce... A uskoro slijedi i Stepincev rodjendan 8. svibnja: 111. obljetnica Stepinceva rodjenja  Stepinceva slika u ekvadorskom Salonu Drina  Pa blagdan bl. Ivana Merza 10. svibnja:  Na grobu Blazenika u Palmi (s p. Lukinom stolom, 27.6.2006) "A p. Luka je uvijek imao vremena i srca, osmijeh za svakoga, lijepu riječ, koristan savjet, i neki novi zadatak, u nekoj od novih akcija...Često smo se pitali, pa kako on sve to stigne...A odgovor se sam nametnuo: Kako on SVE TO STigne? (odgovor je u pitanju, velikim slovima...: ) U lipnju 2003, vodio nas je Papinim putevima, u Osijek, izuzetno naporno hodočašće, puno žrtve i odricanja, pješačenja po žegi i s pijeskom u očima, poslije čega je iste večeri, kao i svake godine do tada, vodio nadahnuto duhovsko bdijenje u Bazilici...Dio nas smo nastavili za Papom, Rijeka na Duhove, Zadar – oproštaj s Papom nabijen emocijama...I onda opet s p. Lukom – Banja Luka, 22. lipnja 2003, proglašenje Ivana Merza blaženim..." (iz "Ono malo vise" - clanak o p. Luki, Drina Cavar, Zlatno Pero, listopad 2005) Tada sam p. Luku posljednji put vidjela - zdravog...No, vjerujem da ce Bog doista uslisati sve nase molitve, da je ostvarenje svih mojih nakana doista vec na domak! Molimo i dalje! A u to ime, iz u danasnju nedjelju Dobrog Pastira, ponovo objavljujem i jednu svoju prigodnu: Vrata vatrenih Srca Prvi put sisao je s Neba, kroz vrata Marijina Srca, od tada trajno probadana macem, ispunjena miloscu, i radoscu, i placem; da postane Emanuel, s nama Bog! I to ne samo za ono vrijeme, za onu zemlju, vec i za sve nas, danas i ovdje... Svojom Ljubavlju probio je vrata groba, i vrata smrti... Ostavsi doista trajno s nama, s nama Bog, u njeznom otajstvu Euharistije... Svakodnevno probijajuci vrata Svetohranista, i vrata nasih srdaca... Kako bi se stopio s nama, suoblicujuci nas sebi, i kako nitko od nas, izgubio se ne bi! I s galilejskih pasnjaka, stigao ravno do vrata moje sobe... Kucajuci na njih, zovuci me imenom, njezno me budeci, dodirujuci lice, dodirujuci srce... Zeleci me poput janjeta ponijeti oko vrata svoga, svojom Ljubavlju i pastirskim stapom, stiteci me od svega Zloga... Noseci me na svojim ramenima, i u svome Bozanskom Srcu, nudeci mi sigurnost, pasu, utociste i Ljubav, uvijek sirom otvorenih vrata, dajuci mi slobodu da izidjem i udjem... I pustajuci me da sama biram, zelim li trajno uranjati sve dublje, u Njegove Ljubavi zarke, ali i bolne plamene zublje! Drina Cavar 29.7.2008. Uz dodatnu zanimljivost, u Latinskoj Americi slave i Dobru Pastiricu - Majku Bozju...Zanimljivo je zamisljati ju kao pastiricu Dobrog Pastira : )  A zanimljivo je i kako je Isus sam za sebe rekao da je on Put, Istina i Zivot...A Dobri Pastir svojim ovcicama, doista pokazuje pravi Put, brani ih od svakog zla (a laz je doista jedno od najvecih zala, i izvor svih ostalih), kao prava Istina, i hrani ih - svojim Tijelom i Krvlju, dajuci im tako jedini pravi Zivot! |
