Medjugorje u Ekvadoru!
Mozda glas o Medjugorju, nije jos previse razglasen u Ekvadoru... Ali obzirom na udaljenost, i ono malo sto se o Medjugorju ipak znade, i po koje izdanje u ovdasnjim duhovnim knjizarama, ciji sam kao i u Zagrebu, koliko god je to moguce cest gost, ipak je vec prilicno puno...I osobno sam se dodatno potrudila siriti medjugorski glas, i medjugorske poruke svaki mjesec medju nasim sestrama i curama iz internata, sto svaki put izazove veliko zanimanje i interes...   No, najvecu pompu ipak je izazvao nas prijatelj, talijanski misionar Marcello,  koji se ovih dana vratio iz svog visemjesecnog posjeta svojoj talijanskoj domovini...Kojom prigodom nikada ne propusti posjetiti i Medjugorje, ciji je veliki "fan"...Tako je i ove godine bio tamo, i to pocetkom kolovoza, za vrijeme festivala mladih cime je posebno fasciniran!  I prvi dan svog povratka iz Europe, odmah je dosao posjetiti i obici nasu malu zajednicu, najavivsi nam jedno iznenadjenje, vec za koji dan, kada je dosao sluziti sv. misu  u nasoj novoj kapeli (odmah do moje sobe : ) A iznenadjenje se sastojalo - od medjugorskih krunica i medaljica! Koje je donio za svaku od sestara, za mene - volonterku, i za sve nase cure iz internata!!! Te nakon dojmljive propovijedi o fenomenu Medjugorja, nadnaravnom miru, koji se tamo osjeca, mladima u cvatu mladosti, koji tamo pobozno na koljenima mole svoje svete krunice, preko 400 ispovijednika koji su danonocno tamo dezurali za vrijeme festivala mladih; svecano blagoslovio i podijelio nam nase krunice!!!     Njegova propovijed je fascinirala sve okupljene, pa cak i mene, budeci u meni veliku nostalgiju, sjecanja na sve trenutke provedene tamo, na noc koju sam probdjela u medjugorskoj crkvi, odmah po svom povratku iz Venecije, i 25. godisnjici ukazanja...  Sjetila sam se i naseg venecijanskog duhovnika, benediktinca p. Maurizia, koji je jednako tako odusevljen medjugorjem, i koji mi je pri nasem oprostaju poklonio takodjer jedan desetak medjugorske krunice, satkan od medjugorskih kamencica... Razmisljala sam i o tome, kako je p. Marcelo, dakle vec drugi talijanski svecenik, koji mi poklanja medjugorske duhovne suvenire...Razmisljala sam i o svojim precima - Cavarima, iz Sirokog Brijega, na 30-ak km do toga Medjugorja, o centru fra Joze Zovka u Sirokom Brijegu, niti kilometar od nase djedovske kuce, i na kratko se zapitala - sto ja onda uopce radim ovdje na drugom kraju svijeta...   No, vec koji dan kasnije, kada je p. Marcelo ponovo navratio, odrzati nam sv. misu obnove zavjeta za vecinu nasih sestara,  te ulazak u novicijat s. Glorie i s. Gilme,  (pod Stepincevim okriljem...) ponijela me i ideja trajnog ostanka u ovoj doista skladnoj i nadahnutoj zajednici...   (s. Taty s malim Victorom...)  (mozda buduca casna Katherin, s malom Lili, Victorovom sekom, i nasim sticenicima i mezimcima...)  A i ja sam bila vazan svjedok-potpisnik na potpisanim dokumentima njihovih zavjeta...  Pa preporucujci se dodatno u vase medjugorske i ine krunice i molitve, svoju buducnost iznova predajem u Gospine i Bozje ruke...  Dok je nasa s. Sandra sva sretna komentirala, kako konacno ima krunicu koju moze nositi oko vrata (sve druge su premale : ),  pa smo i druge rado prihvatile njenu ideju,  a cure iz internata, odmah osmislile novu modu -  nosenje medjugorskih krunica oko struka i svojih ekvadorskih traperica!  |
