Kako je Mala sv. Terezija ponovo dosla do mene...
|
Nevjerojatna je i snazna povezanost izmedju male sv. Terezije i mene... Najprije, taj isti datum rodjenja - 2. sijecnja...Kao da ga je netko drugi izabrao bas za mene...I to samo 98. godina kasnije... Onda zajednicka zelja da udjemo u klauzuru, i sve prepreke na koje pritom nailazimo, i nasa zajednicka upornost...Sve do Pape, ako treba! Njena cudesna, klauzurna ljubav prema misijama...I moj neobicni odlazak, iz venecijanske klauzure, ravno na drugi kraj svijeta - u Misije! I to bas u Ekvador! Kadli, eto odjednom i nje (tj. njenih relikvija), bas tu, u istom, i sada nam zajednickom Ekvadoru! No, to jos nije sve! Danas sam se slucajno zatekla na aerodromu, cekajuci odlazak obliznjem zubaru, i saljuci pisma svojim prijateljima...A na aerodromu, bas nekakvo komesanje...Mnostvo svecenika, casnih sestara...Najprije pomislih samo da to nije nista cudno, te da su to vjerojatno samo delegacije koje stizu na CAM3...No, puno njih je imalo i natpise i slike Male sv. Terezije! I odjednom mi se upalise lampice - pa sigurno njene relikvije upravo stizu u Quito! Nakon obilaska drugih dijelova Ekvadora...Raspitah se kod najblize mi i najpristupacnije casne sestre, i naravno - pogodila sam! A kada trebaju stici? (trebala sam nazad do zubara za jedno sat vremena...) "Ahora!" - rekose mi...Upravo sada! Ma, vise nego nevjerojatno... I tako se samo diskretno umjesah, medju uzbudjeno i raspjevano mnostvo:  Evo mene, medju njima...!  A evo i ostatka mnostva...  A tu je i vojnicka limena glazba... (pomislih kako bi bilo super kada bi svi vojnici na cijelome svijetu imali samo takvo oruzje! Glazbeno...)  A uhvatila sam i njenim ruzama ukraseno vozilo, koje treba preuzeti relikvije, koje eto - samo sto nisu stigle! A na zalost, ne racunajuci na ovaj danasnji neplanirani i cudesni susret, nisam obukla njenu majicu, s donjeg posta...A danas bi mi bila toliko dobro dosla... I tako, vrijeme je prolazilo, termin kod zubara se priblizavao, a relikvije nikako da se "pomole" iza aerodromskih vrata...Vec sam se preplasila da cu mozda ipak ostati bez ocekivanog susreta, planirajuci eventualno zrtvovati svoj zubarski termin...No, eto, ipak nije bilo potrebno! Naglo komesanje, najavilo je priblizavanje drage svetice, koju smo toliko nestrpljivo ocekivali!  Ipak se pojavila, na ramenima svecano odjevenih mladica, za koje su mi kasnije rekli da pripadaju udruzi: "Caballeros de la Virgen". Mali, prekrasno izradjeni lijes, duljine svega oko 1 metar...A ja pomislih - pa nije ni cudo da su je zvali Mala sv. Terezija : ) No, nisam uspjela precizno saznati koji dio njenih relikvija se nalazi u tome lijesicu...  Prekrasnom, bas poput njenih tekstova, poezije i njene svete duse...  Na brzinu se sjetih u ovom povijesnom trenutku, i povijesnom susretu staviti svoju "hrvatsku" kapicu, i sva sretna, sve to - ovjekovjeciti!  Uspjevsi i dotaknuti stakleni lijes (koji me malo podsjetio i na onaj - Snjeguljicin : ), nakon sto su ga polozili u vozilo, cudeci se sama sebi, kako je to sve uopce moguce...  I pridruzivsi se procesiji, za istim kamioncicem, pored kojeg sam se samo koji tren ranije uspjela uslikati...  A sad je bio zasipan ruzinim laticama, i svecano pracen vojskom i konjanicima... I tako, procesija je ispratila Malu sv. Tereziju, do obliznje karmelske crkve, a mene - do zubne ambulante : ) No, kad su zubi bili prilicno bezbolno popravljeni, odlucila sam ponovo potraziti svoju Prijateljicu, u toj crkvici, pridruzivsi se tamosnjem svecanom klanjanju...  I po drugi put dotaknuvsi lijes, ispisavsi na tamo pripremljene papirice, i svoje molitve i nakane...(uglavnom one - iz desnog stupca :)  A popodne, relikvije odlaze u posjetu zenskom zatvoru u Quitu, pa se pomolite da i njih tamo taknu, bas onako - kako Mala sv. Terezija, istinski znade doticati duse... A ja sam neposredno nakon toga, u Uredu CAM3, uspjela dobiti svoju (prevoditeljsku) akreditaciju, i sada imam slobodan pristup, svim zbivanjima!!! |
