Trostruka Prva sv. Pricest!
Dosla je i ta subota, 14.6.2008, taj svecani dan za nase male prvopricesnike, u sve 3 nase crkvice - u Sv. Aniti u 9h, moja grupica od njih 12, u San Franciscu u 11h, njih 17, i na kraju u San Miguelu, jos 17 - u 13h! Uz pojacane ekipe sestara Zajednice Krista Misionara Molitelja, s razlicitim liturgijskim (s. Rosita - glavni organizator) i pjevackim (nasa zvijezda - s. Sandra) zaduzenjima:  Mjesecima smo se pripremali za taj velicanstveni i jedinstveni dogadjaj, prvi osobni susret s euharistijskim Kristom, posebno burno je bilo zadnji tjedan, trebalo je ocistiti i urediti crkvu,     i mala Anahi, necakinja s. Rosite, je bila jedan od prikaznih darova na sam dan, sudjelujuci u svim probama : ), i simbolizirajuci - sam Zivot!  ucistiti i urediti vlastita srca u sakramentu sv. ispovijedi,  cekajuci u redu za prvu svetu ispovijed  i u raskajanoj pokornickoj molitvi poslije u kojoj sam se pridruzila svojim prvopricesnicima da se zajedno s njima sto bolje pripremim za taj dan. A stari p. Delfin, koji je za tu prigodu priskocio u pomoc tih dana preopterecenom zupniku p. Patriziu, mi je rekao nesto jako lijepo i istinito - kako su misije pravi nacin da zivimo medju ljudima i sto blize ljudima, istovremeno i sto blize Bogu!  Tjedan ranije smo imali zajednicku konvivenciju, radi sto bolje pripreme neposredno pred sam Kristov ulazak, prvi put u mala srca te dobre i jednostavne djecice!  Euharistijski stol koji ceka male prvopricesnike (broj 12 mojih prvopricesnika dao mi je jednostavnu, a nadahnutu ideju: na svakom mjestu pisalo je ime jednog od apostola,a djecica su na ulazu trebala izvuci "svoje" ime i naci svoje mjesto...No, Juda je vec otisao, a na njegovo mjesto vec je bio stigao sv. Matija : )  Euharistijski stol se brzo popunio veselim drustvom malih "apostola" (dok ih je "Isus" fotografirao za zajednicku uspomenu : )  koji su tako iz prve ruke dozivjeli Posljednju veceru i puninu Kristove euharistijske zrtve (makar ovaj put samo sa neposvecenom hostijom) a za roditelje su pripremili i posebne igrokaze o pranju nogu, koje su tako doslovno dozivjeli, shvacajuci svu smisao i poslanje uzajamnog sluzenja:  prepoznali su uskrslog Isusa po lomljenju kruha na putu u Emaus  i osjetili svu milost Oceve Ljubavi i ponovo pronadjene ovce:  nakon sto su osjetili kako je to biti - "izgubljena ovca" i kako izgleda zivot iz njene perspektive:  sretni zbog postignute visine i Bozje blizine,  saljuci vam svima vesele pozdrave, ispred nase crkvice sv. Anite! Dan prije konvivencije smo zajedno s krizmanicima  obisli i razveselili malog 16-godisnjeg Edisona,  kojeg je teska bolest i rak na plucima ove godine sprijecila da se i on zajedno s njima priprema za sakrament sv. krizme, odnijevsi mu simbolicni dar, ali sto je najvaznije od svega nasa srca,  dobre zelje,  molitve  i malo veselja i pjesme  , sto je uvijek najbolji lijek! Na samom pocetku sv. mise, prozivajuci svojih 12 prvopricesnika, koji su redom jedan za drugim odgovarali: "Aqui estoy, Seńor, para hacer tu voluntad!" (Evo me, Gospodine, da vrsim tvoju volju), osjecala sam se nekako sretno, ponosno i zahvalno Bogu, za cast i povjerenje da sam bas ja mogla raditi s ovom djecicom, i pripremati ih za Njegov dolazak!  Istovremeno sam se sjetila, i koliko mi je znacilo, kad me p. Luka, nakon njegove prometne nesrece, i osobno prepoznao, i zazvao imenom i prezimenom - pozvao i prozvao, nakon cega su uslijedile tolike milosti i promjene i u njegovom i u mom zivotu, taj njegov poziv me i doveo, evo sve dovde, do dalekog Ekvadora, i do ove male djecice, cija srca odjekuju jednakom spremnoscu i raspolozivoscu za vrsenje jedino Bozje volje!  I mislim da nije bilo svetijeg trenutka, i usrdnije i cistije i zarce molitve, od molitve ove djecice, neposredno nakon njihova prvog susreta s Kristom...   Na kraju je uslijedio zavrsni blagoslov p. Patrizia,  zajednicke fotografije s njim,  s njihovom katehisticom,  i pojedinacno s nekima od njih i njihovim obiteljima,  Jonathan sa svojima... svi sretni, zadovoljni, ushiceni, ponosni i zahvalni Bogu na ono sto su upravo dozivjeli zajedno sa svojom djecicom! Nisam mogla propustiti ni Prvu sv. Pricest u nasem San Franciscu,  gdje je p. Patrizio, medju ostalim prikaznim darovima dobio i novu svecenicku haljinu koju je odmah i obukao,  gdje je s. Maria medju ostalima pripremala i nase dvije curice iz internata, Monicu i Magali, koje su blistale od srece i ushicenja...  Predivnu haljinu male Magali izradila je majka s. Maritze, dona Aida, s puno ljubavi i topline, toliko da me prvi pogled na tu haljinu,  podsjetio na Kristove haljline u trenutku preobrazenja na Taboru: "I haljine mu postadose sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji, ne bi mogao tako izbijeliti" (Mk 1,2-8) "I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadose bijele kao svjetlost!" (Mt 17,1-8) Monici su jednako lijepu haljinu punu roditeljske ljubavi  darovali njeni roditelji koji su posebno za tu priliku stigli iz njihova sela na obali,  a nakon zajednickog rucka popodne, kojeg nisam htjela propustiti (ali sam zato propustila Prvu pricest u San Miguelu, no jos nemam sposobnost bilokacije), iznenadila me vijest da taj dan Monica i Magali s Monicinom obitelji odlaze na ljetne praznike  svojim egzoticnim kucama obalnih sela, gdje sam ih u rujnu ove godine prvi put i vidjela i upoznala, prozivjevsi toliko lijepih zajednickih trenutaka citave ove godine, koja je tako brzo prosla...   A do potpunog kraja skolske godine i u osnovnoj skoli i vrticu, preostaju samo jos 2 tjedna:  |
