Svibanj!!! I srce Josipovo!
|
Dragi moji, evo i kod nas je ovdje Praznik rada, pa nemamo skole ni danas ni sutra! Hura!!! Opet vam mogu pisati! A ovaj svibanj me nekako posebno veseli, jer osjecam da ce doista biti nekako poseban, sa svim tim svecima i blagdanima, koji se slazu i preklapaju: sv. Josip, sa Uzasascem, pa Stepincev rodjendan, pa bl. Ivan Merz, sv. Leopold Bogdan, Duhovi, Tijelovo, ali ono cime me ovaj svibanj najvise razveselio i inspirirao je to da zavrsava bas blagdanima Srca Isusova i Marijina! Pomislila sam najprije - kako lijepo - pocinje sv. Josipom, a zavrsava Presvetim Srcima! Citava Sv. obitelj, koja tako lijepo zaokruzuje i stiti nas u ovom mjesecu! No, onda mi je palo na pamet, kako nema blagdana Srca Josipova!? Pa zar bas to srce nije izabrala Presveta Djevica za svoje ljubljeno srce, za svoga zarucnika...Zar bas to srce nije najvise od svih ljudi ljubilo Mariju, spremno zrtvovati se za nju, i povjerovati u nevjerojatno! I Bozjega Sina prigrliti kao svoga vlastitoga, ljubiti ga pravom ocinskom ljubavlju! Pali su mi napamet i zazivi: Srce Josipovo, moli za nas! Srce Josipovo, ucini srca nasa po srcu svom! Srce Jospiovo, nauci nas ljubiti Mariju i Isusa kao sto si ih ti ljubilo! A evo sad i par fotki iz Nazareta, s mog "motoristickog" hodocasca u Svetu Zemlju u listopadu 2006 (naime, morala sam prodati svoj motor Piaggio, kako bih skupila novac za to hodocasce : )  A kako je danas i Uzasasce (u Ekvadoru se slavi u nedjelju, ali cini mi se da je u Hrvatskoj bas danas?), evo i fotografija s mjesta na Maslinskoj Gori, tocno odakle je Isus uzisao na nebo - kazu da je tu ostao trag Njegovih stopa:  a danas se nalazi unutar ove male dzamije:  Dodirujuci sva ova sveta mjesta, ni slutila nisam kamo ce me sve jos odvesti Njegove stope... Kako je svibanj posebno i Marijin mjesec, kopirat cu ovdje i izuzetno lijepu Marijinu medjugorsku poruku od 25.4. o. g. Poruka, 25. travnja 2008. “Draga djeco! I danas vas sve pozivam da rastete u Božjoj ljubavi kao cvijet koji osjeti tople zrake proljeća. Tako i vi dječice rastite u Božjoj ljubavi i nosite je svima onima koji su daleko od Boga. Tražite Božju volju i činite dobro onima koje vam je Bog stavio na vaš put i budite svjetlo i radost. Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu.” Uz svoje ostale duznosti ovdje, ja sam i siritelj Gospinih medjugorskih poruka, naime svakog mjeseca odem i na www.medjugorje.hr, nadjem stranicu na spanjolskom i isprintam poruku za svoje Casne, koje jedva docekaju, i puno me pitaju o Medjugorju, kao i nase cure iz internata...A u katolickim knjizarama ovdje, moze se naci i po koja knjizica o Medjugroju, po par razlicitih izdanja u svakoj knjizari, tako da je Medjugorje stiglo i dovde... A neki dan me mala Michelle, dok sam zamjenjivala Saritu s njenim klincima iz predskolskog uzrasta,  uzbudjeno pozvala vodeci me za ruku svojom rucicom, da dodjem u blagovaonicu, vidjeti neke neobicne casne sestre, i nije mi bilo druge nego poci za njom...I doista, u nasoj blagovaoni, s nasom djecicom, bile su neke neobicne pojave:  Mlade, poput nasih sestara, ali u tim nekim neobicnim starinskim uniformama, s lijepim vezom na sredini, koji me podsjetio i na moje Kceri Srca Isusova, pa ih poslije rucka nisam htjela pustiti samo tako. Saznala sam da su one prijateljice s. Rosite, da su nam kratko dosle u posjetu, pripadaju Zajednici Djevice Marije od slapova, kod Ibarre, koja je osnovana prije 13 godina, a vec broji 50 clanova - sto klauzurnih redovnica, sto misionarki, a sto franjevki - tako sam naime bila razumjela, cudeci se kakva je to podjela na klauzuru, misije i franjevke, ali su mi one objasnile da to nisu franjevke, nego franjevci! Naime, imaju i muski ogranak. A nastali su kao plod nekih neobicnih Gospinih ukazanja, njihovoj utemeljiteljici, a koja su prestala tek prosle godine...A ja sam se njima pohvalila s medjugorskim ukazanjima... Inace, primijetila sam da ovdje u Ekvadoru, ima puno novih mladih redova, takve su i one sestre Marije suotkupiteljice, koje sam upoznala na Galapagosu, a na misijama u Esmeraldasu upoznali smo i neke sestre Bozanskog lica iz Nikaragve, koje imaju neku posebno lijepu bordo uniformu... Jedan prijatelj iz Hrvatske, preko kojega sam saznala i za Kceri Srca Isusova, pisao mi je i o nekim sestrama Duha Svetoga, za koje je cak otvorio i blog (www.sspsap.blogspot.com): Sestre Duha Svetoga Tako da ako netko zeli ici u casne sestre, izbor je doista nepresusan... A kako su nas kao nekim cudom posjetile ove sestre Djevice Marije od slapova, donijevsi cak sa sobom i predivan Gospin kip, kojeg uvijek nose sa sobom u misije (na zalost nisam ga stigla uslikati, jer sam bila previse zauzeta ispitivanjem detalja o njihovom institutu, karizmi i svemu drugome....), vjerujem da ce to biti poseban blagoslov za nas, bas sada u svibnju... Kao i posjeta osmorice svecenika, koji su k nama dosli na rucak, nakon svog dekanatskog susreta, ovaj ponedjeljak 28. 4...Sve mi se to nekako cudno poklapa. Bilo mi je zanimljivo i gledati kako svi ti svecenici dolaze svojim autima, u nase malo dvoriste, i parkiraju se na nedavno izradjenom skolskom igralistu, koje je evo prvi puta posluzilo i za namjene parkiranja, i to bas, ni vise ni manje, nego osmorici svecenika! Nakon takvog blagoslova, igraliste se s jos vise entuzijazma, vratilo svojoj prvobitnoj namjeni:  Dodatni blagoslov, koji je stigao bas jucer s nasim redovnicama, i Gospinim kipom, bila je i posta koju mi je iz Quita donijela s. Maritza, pismo moje prijateljice s. Ines, iz Nadbiskupovog Ureda, javila mi se i moja Ivana s Jordanovca (hvala i veliki pozdrav, uskoro slijedi odgovor!), a stigla mi je i neobicna posiljka iz Zdenca - stotinu pisama koju su osnovnoskolci s. Leopoldine s Knezije, iz osnovne skole Matije Gupca poslali svojoj kumcadi ovdje...Za sad samo ova fotka (toliko sam stigla danas), a vise detalja uskoro:  |
