Jos o p.Luki Radji: Ljubav nadahnjuje, a stihovi svjedoce...
|
Umjesto odgovora na razne komentare... Nekoliko mojih pjesama, na koje me, uz sve ostale akcije, ranije nadahnjivao p. Luka, bas kao sto me kasnije nadahnuo i za odlazak u misije u Ekvador! Zahvalna sam mu za sve, i nadam se da ce se i uz nase molitve osloboditi jednog vrlo stetnog i loseg, a mozda i opasnog utjecaja oko sebe... Hodočasnik Zahvalan Bogu, sa Tvojom slikom u novčaniku, dođoh se pokloniti Tvom svetom Liku! Ne mogu sam, ali želim! Poslušaj Majčice, sve što ti velim: Zahvaljujem ti na Daru života! Opet te ovdje štovati prava je divota! Prikazujem ti i svoja kolica, sve što mi se događa, sva draga lica... Blagoslovi sve ove ljude, koji za Božjom Riječi toliko žude! Nedostaje im moj govor srca, Božiji pjesnik sad jedva muca. Ako je Božja volja, zdravlje mi vrati, neka me zagovor Tvoj i dalje prati! Hvala za bolest. I hvala za zdravlje! Neka moj život i dalje bude Božansko slavlje! Neka hladnoće, i neka kiše! Al' uvijek ću činit "ono malo više!" Iako polako, ide na bolje, ja želim živjeti, i imam volje! Jedva govorim, izdaje glas, al' u krunici ponavljam: "Moli za nas!" Posljednjim atomom snage, prebirem zrnca krunice drage! U svakom zrnu, Božja je moć! I znam da opet na Njivu ću doć! dragom p. Luki za uspomenu na zajedničko hodočašće na Mariju Bistricu, 10.7.2004. od Drine Ćavar (ova moja pjesma je uglazbljena, i bila je dio humanitarnog cd-a u izdanju skac-a kojim smo prikupljali priloge za lijecenje p. Luke. Uglazbila ju je Raseljka Jelincic, koja je poslije osjetila nadahnuce za odlazak u Karmel Bistricu, gdje se i danas moli za sve nas kao - s. Alojzija. A ja evo radim sto mogu - ovdje u Ekvadoru). Bedemi Ljubavi Želimo ući, srce nas zove... Al' stalno nailazimo na prepreke nove. Vrata su čvrsta, a prozor visoko... Ne odustajemo. Čeka nas Soko! Zaključana vrata, čvrsta poput zida... Ali prava Ljubav, sve prepreke kida! Kucamo, zvonimo, zovemo, na mobitele, prozore, vrata... Ne odustajemo, makar čekali i preko sata! Držimo se i dnevnog reda, otapamo slojeve leda! Samo da budemo blizu, i zajedno svladamo svaku krizu... Da nam se što prije vratiš, i svojim Duhom živote zlatiš! Svojom Riječju, pozlaćuješ žića, od nas stvaraš nebeska bića... Kao biser, u školjki skrit, pokazuješ nam Istinu i Bit. Želimo Tvoju sudbinu dijeliti, zajedno s Tobom, sve rane cijeliti! Želimo te vratiti, u Dubini naći... Tvoje postojanje toliko nam znači! Zagreb, Fratrovac, 4.11.2004. Drina Ćavar (prigodom prvog boravka p. Luke u isusovackoj rezidenciji u Fratrovcu, kada su nam zbog iste osobe ("Veronike"), koja sad pravi probleme na njegovu blogu (pobrisavsi podatke o tome da smo ja i Davor Seljan pokrenuli taj blog), a tada je pravila probleme osoblju na Fratrovcu, svima bile zabranjene posjete, i jedva smo se nekako uspjevali probiti do njega...) Vi ste Nebo Nebo moli. I plače. I čeka. I zove. Nebo ljubi. Nebo se smiješi. I pati. I rudi. I zlati. Nebo ljubi. Nebo traži. I daje. I prima. Nebo je ljeto. I nebo je zima. Nebo ljubi. Nebo miruje. I smiruje. I prijeti. Nebo zimi. I nebo ljeti. Nebo ljubi. Nebo pljušti. I blješti. I šušti. Nebo šuti. I nebo se muti. Nebo ljubi. Nebo je vedro. I mudro. Nebo je sneno. I sinje I sunčano.. I zvjezdano. Nebo ljubi. Nebo daje. I traje. I uzima. I prima. Nebo ljubi. "Vi ste Nebo!" Reče nam Sunce. I ljubavlju obasja nove vrhunce… 25.6.2005. (nakon susreta clanova Molitvenog vijenca kraljice obitelji s p. Lukom, i molitve za njega, kada nam je on sretan i zahvalan odusevljeno rekao: "Vi ste Nebo!" I ova pjesma je uglazbljena - zahvaljujem Katarini na njenom glazbenom nadahnucu i puno je pozdravljam zajedno s njenim Jadrankom!) Sanjala sam kako hodaš Sanjala sam kako hodaš, dostojanstven i plah, dok je okupljenom mnoštvu, zastao dah! Uslišane su molitve mnoge, konačno si stao na vlastite noge! I nastavio djelovati bezbrižno i čilo, kao da ništa nije bilo... Zahvalno i ponizno predao si Bogu sve ove godine patnje i muka, i postao opet onaj stari p. Luka! I nakon višegodišnje mukotrpne sjetve, s lakoćom si se primio još bogatije Božje žetve... I nastavio svoj silom prekinuti let, samo nekako još više produhovljen i svet! Drina Ćavar, 3.8.2007. (tijekom svojih priprema za misije u Splitu u Udruzi Zdenac) I na kraju, cjeloviti i iscrpni zivotopis p. Luke u "desetercu" : ) Pozdrav svima, i podrzavajte nas i dalje - p. Luku pri njegovu oporavku, i oslobodjenju od stetnih osoba, koje zloupotrebljavaju njegovu tesku situaciju, kao i za mene - ovdje u misijama: P. Luka - Frajer iz Splita P. Luka na Svilaji se rodio, i buran život provodio... Imao je magarce, Klepu i Regu, planinario je po žezi i snijegu... Bio je pravi pastir svojih stada, što na drugi način, radi i sada... Kao mali, prebolio je ugriz zmije, i nikakvo zlo naškoditi mu moglo nije. Volio je dječje zloće, s prijateljima bježao, i krao voće, po voćkama se ver'o, on, i Trišnja, i Pero... Štitio je prijatelja, čiji je otac, kad su pobjegli, umjesto vike, kao poziv, i znak oprosta, po balkonu vješao bijele ručnike... Luka i prijatelji su vozili aute, motore, u Splitu su bili glavne fore... Imali su i tetovaže, p. Lukina palma o ljubavi prema Splitu kaže. Vodili su zajednicu mjesnu, u njoj otvorili školu plesnu i drugim športovima se bavili, u nogometnom klubu Santos, često su pobjede slavili! Iz vojske je s prijateljem bježao, ali tada nije u zatvoru ležao. A kad su pjevali rodoljubne, prave, ipak su proveli noć iza brave... Uvijek je nosio odvijač i kliješta, sve je mogla popraviti ruka mu vješta... Prijatelj Dragan, pravi kum i kolega, iz Širokog Brijega, u Palmu ga doveo, najljepše trenutke tu je Luka proveo, doživio nadahnuća prava, na njemu se očitovala Božja slava... Na predavanjima patera Nagya, njegov poziv se pomalo rađa... Čim je Gospa u Međugorje došla, i ekipa iz Palme je tamo pošla. Iako se ići nije smjelo, hodočastilo je društvo cijelo... Milicajac u busu je poludio, kad mu je student Luka marijansku knjigu na čitanje ponudio... Milicajac je šamarom prevršio mjeru, a to je samo ojačalo Lukinu vjeru. I baš u Međugorju Gospa ga čudesno zove, na duhovne pustolovine nove. Luka se pod njenu zaštitu ponovo stavlja, a poziv se već sigurno javlja. Iako nešto kasniji, biva sve jasniji i jasniji... Na rimskom hodočašću s križem, u hrvatskoj nošnji, nastavio je osjećati uslišanja prošnji... Uz ionako buran životni tok, svojima je priredio novi šok. Samo su pronašli njegovo pismo: "Bogoslovi sada mi smo!" Ostavio je kliješta i druge alate, u molitvi nastavio provoditi sate... Odrekao se svega svog, na mladomisničkoj sličici napisao: "Taj nevjerojatni Bog!" Stihovi Psalma, Gospe Sinjske slika, njegova su jedina uzdanica i dika... Svoje tri sestre posebno je volio, i velike blagoslove njihovim obiteljima izmolio. Otkad se zaredio, o. Gabrića je doslovno slijedio, njegovim duhom disao, "Ono malo više" napisao... Pratili su ga i drugi sveci, dok je bio u Rimu, Osijeku, Indiji, Baltimoreu, Rijeci.. . Svuda je okupljao mlade, poticao ih da za Božje Kraljevstvo rade, svojim riječima punim žara, ljubavi i nade... U Palmu se kao vjeroučitelj vratio, i zagrebačke studente svetošću pozlatio... Vodio ih riječju i djelom, putanjom božanski smjelom. Prvi SKAC osnovao, i druge sjajne planove kovao! Molitve, klanjanja, vjeronauci, tribine, i mladenačka duša, do neba se vine! Njegova web stranica, njihova je zvijezda Danica! Svakom riječi, iscjeljuje ih, ohrabruje, potiče i liječi... Svi ga nešto pitaju, nadahnute odgovore svi čitaju... Palma je puna, i srca isto, nitko ne govori toliko iskreno i čisto... Toliko duboko i snažno, toliko poticajno, životno važno... A tu je i modravska laguna, Božje milosti i mladenačke radosti puna... Ljetni kamp za mlade, gdje se oni mole, druže, zabavljaju, rade... Vraćajući se sa svojih Modrava, nakon svih priprema i napornog rada, na Blagdan Srca Isusova, u prometnoj nezgodi teško strada. Kao nekad ugriz zmije, ni saobraćajka mu naškodila nije... U komi se nije izgubio, sestru Maru je prvo poljubio... A čim se tako iz kome prenuo, svoje 3 sestre je odmah spomenuo. Polako je došao k sebi, uz toliko ljubavi – kako i ne bi?! Iako se i danas u Krapinskim Toplicama liječi, snagu njegova duha ništa ne priječi... I uz posebnu podršku p. Mije, u njemu sto ideja vrije, a njegova Gospa blaženo se smije, dok nam ga po žrtvi i molitvi vraća, ponovo pokazujući kako je Ljubav i od smrti jača! Drina, 14.11.2005. |
