U Sredistu svijeta, na blagdan Kralja svijeta
|
Bas u nedjelju, 25.11.2007, na blagdan Krista – Kralja svega svijeta, ostvario se i nas dugo planirani izlet u Srediste svijeta. Nakon jutarnje sv. Mise, s. Silvia i ja smo prvim busom stigle do jednog prometnog cvorista u Quitu, i od tamo drugim busem jos jedno pola sata – do Sredista svijeta! Taman smo stigle na dovrsetak nekog maratona – jednog od brojnih zbivanja, koja se svakog vikenda tu organiziraju. Kako se samo Srediste svijeta otvara tek u 11h, trebali smo malo pricekati i prosetati se vanjskim dijelom parka, medju ostalim turistima i prodavacima kukuruza i drugih grickalica. Nakon kraceg cekanja u redu, konacno smo dosli do nasih ulaznica, i nasli se s unutrasnje strane ograde, medju raznim paviljonima, suvenirnicama, na aleji spomenika povijesnih likova koja vodi prema sredisnjem mauzoleju.  No, opet nismo mogli dalje, jer je bas u tijeku bila neka svecana ceremonija mnostva “skauta” – izvidjaca iz cijele Juzne i Sjeverne Amerike, predjsednik cije medjunarodne udruge je drzao neki svecani govor o misiji i vaznosti svih “skauta” za mir u svijetu, simbolicki posadivsi neko drvo mira u samo srediste svijeta… Conferencia Scout Interamericana Nakon cega su se izvidjaci pomalo poceli razilaziti, a mi konacno stigle na domak naseg cilja - centralnog mauzoleja u sredistu svijeta, gdje smo opet trebale platiti nove ulaznice, i tek se onda liftom uspeti na vidikovac s kojeg se dobro vidi cijeli park, i sto je najvaznije - sve 4 strane svijeta, sa sredisnjom vidljivo oznacenom ekvatorskom linijom, koja na svom putu prema istoku, prolazi tocno kroz obliznju crkvicu, koju smo odmah zamijetili i odlucili posjetiti cim sidjemo s vidikovca.  Srecom je s. Siliva odlucila da se ne spustao liftom, vec stepenicama, tako da ipak nismo propustili ni jedan od nekoliko katova bogatog muzeja ekvadorske kulture i povijesti, sa zanimljivim iskopinama i narodnim nosnjama, alatima i maketama nastambi pojedinih ekvadorijanskih indijanskih plemena i etnickih skupina.  Odmah po izlasku, nakon neizostavnog fotografiranja, posred ekvatorske linije, s jednom nogom na sjevernoj, a drugom na juznoj zemljinoj hemisferi, za koje sablonski i blesasto poziraju svi turisti s raznih strana svijeta koji se tamo zateknu, pa tako i mi,   pozurile smo prema vec spomenutoj crkvici, smijuci se nasoj profesionalnoj deformaciji – kuda tko, a misionarke u crkvu! Prateci ekvatorsku liniju, kroz otvorena vrata, dosle smo do samog oltara,  iznad kojega je bas na sredini velika slika Srca Isusova, sto mi je bilo nekako posebno znakovito i nadahnjujuce: Srce Krista Kralja, doslovno u sredistu svijeta, i kao da sam ekvator, pa s njime simbolicki i citav svijet – doslovno prolazi kroz Njega! I nista nam se ne dogadja, i ne moze dogoditi mimo Njega! I Kristovo Srce tako postaje pravo srediste svijeta! I Hrvatske – u kojoj su bas na Njegov blandan bili parlamentarni izbori, za koje sam se posebno snazno pomolila u ovoj maloj kapeli, na toliko vaznom mjestu i danu! U samoj blizini, 50ak m dalje, nalazi se i kapela Gospe zalosne, kojoj smo se isto obratile nasim molitvama! Posjetile smo jos par paviljona, birajuci one rijetke za koje se nisu trebale placati dodatne ulaznice, jedan je bio posvecen najpoznatijem ekvadorskom umjetniku - Guayasaminu: Guayasamin i pune nekih smirenih dojmova i unutrasnjeg zadovoljstva zaputile se prema izlazu, opet promijenile 2 autobusa i taman stigle na rucak, gdje se sestrama taj dan prvi put pridruzio i novi zanimljivi mladi svecenik p. Patricio Manzana, o kojemu su prvi dojmovi sestara jako dobri, pa zahvaljujemo na vasim molitvama za naseg novog svecenika, i preporucamo ga i dalje, zajedno sa svim nasim zupljanima! Drina Cavar Laik Misionar Milosrdja Udruge Zdenac Quito, 26.11.2007 |
