San Miguel i pun lavor rize
|
U nasoj zupi bez zupnika – Oyacoto kod Quita, postoje tri male crkvice: San Francisco, Santa Anita i San Miguel, o kojima se svima brinu nase sestre Zajednice Krista Misionara Molitelja. Imaju kljuceve, uredjuju ih, pospremaju, odrzavaju tjedne molitvene susrete s pjesmom i gitarom, zvonom pozivaju svoje siromasne zupljane da im se pridruze, a ako s. Lenka ne uspije ni s jednim svecenikom dogovoriti nedjeljnu sv. Misu, onda ona cak dijeli i sv. Pricest iz Svetohranista. Posebno lijepo i svecano bude na blagdan nekog od zastitnika ovih triju crkvica…Uoci pojedinog blagdana, sestre vode i animiraju molitvenu devetnicu tome svecu, a slavlje i molitva se cesto produlje i danima nakon blagdana.  San Francisco i ja u posjeti najsiromasnijima uoci njegova blagdana... I dok s. Maria i s. Patricia vode devetnicu uoci sv. Franje (4.10) u crkvici San Francisco, s. Paola i s. Lis su zaduzene za proslavu blagdana sv. Mihaela, Rafaela i Gabrijela (29.9) u crkvici San Miguela, koji je ovdje posebno omiljen i slavljen.  Na sam blandan, cak je dosao i svecenik – p. Delfín, iz obliznje zupe, sluziti sv. Misu, nakon koje je bila svecana procesija s kipom San Miguela, kroz citavo mjesto, uz latice ruza, zvuke ekvadorskih duhovnih pjesama, i ispaljivanje raznobojnih raketa cijelim putem – pravi vatromet u cast njihovom nebeskom zastitniku. Nakon sto se procesija vratila u crkvicu, dodijeljene su medalje i priznanja zasluznim starijim gradjanima, njih dvadesetak, koji su se ranijih godina potrudili poboljsati kvalitetu zivota u mjestu – uvodjenjem struje, vodovoda i sl, i to sve ne tako davno…Dodijeljeni su i pehari najboljim izvodjacima narodnih ekvadorskih plesova, ciji je festival odrzan vecer prije blagdana. A devet dana nakon blagdana, odrzava se svakodenvna molitva sv. Krunice, svaki put u drugoj obitelji. Najprije sestre zvonjavom crkvenih zvona najave pocetak susreta, svi koji zele sudjelovati okupe se u crkvici San Miguela, glava obitelji domacina svecano preuzme kip San Miguela, i noseci ga u narucju povede procesiju od stotinjak ljudi sa puno djece prema svojoj obiteljskoj kuci, uz pjesmu, molitvu, ispaljivanje sarenih raketa, i latice ruza, kojima starije curice zasipaju kip, a mladje ih onda veselo skupljaju… Domacin je u svom domu unaprijed pripremio prostoriju za docek San Miguela i uzvanika, s malim stolom koji ce sluziti kao postolje za kip San Miguela, i stolicama svuda okolo. Tu se nastavlja molitva krunice, sa svecanom pjesmom, pa cak i plesom izmedju pojedinih desetaka, a tijekom desetka, svaku Zdravo Mariju moli druga osoba, drzeci u narucju Andjelov kip, i izgovarajuci svoje molitvene nakane, nakon cega predaje kip drugoj osobi medju okupljenima, za koju osjeti nadahnuce… Nakon dovrsetka ovakve doista dinamicne i zivopisne sv. Krunice, slijedi mala zakuska, za koju su se pobrinuli vrijedni domacini, ali prilicno razlicita od onih na koje smo mi Europljani navikli. Najneobicnije je sto nema stola, nego se jede tako sjedeci, drzeci tanjur u krilu – i to za one koji dobiju tanjure, cime smo ovaj put iznimno bile pocascene mi sestre i volonterke Zajednice Krista Misionara Molitelja, dok su svi ostali uzvanici istom, zajednickom zlicom jeli iz lavora punog rize i krumpira, kojeg je jedan od domacina nosio od jednog do drugog…Od kojih su neki uzeli svoj zalogaj, i vratili zlicu u lavor, a drugi (valjda oni malo finiji : ) zlicom zagrabili i stavili na svoj dlan, te se na taj nacin pridruzili gozbi…Dok sam ja bila sretna i pocascena s vlastitim tanjurom i vlastitom zlicom u svome krilu, uzivajuci u ovom doista ukusnom jelu, i neobicnoj atmosferi, punoj neke posebne topline, doista andjeoskog zajednistva i velikodusne gostoljubivosti – do posljednjeg zrna rize! Drina Cavar Laik Misionar Milosrdja Udruge Zdenac Quito, 01.10..2007 |
