Sv. Ilija i uspon na goru Karmel
|
Dragi, evo nakon dugo vremena mog posta, i nakon jos duljeg vremena konacno - opet slike:  Na kojoj vidite i jedan od razloga što se rjeđe javljam, a to je što češče vozim svog novog "ljubimca" (koji doduše nije moj, a nije ni nov, ali je - "ljubimac" ), - kombi kojim krstarimo po crkvenim feštama po bližoj okolici, i prikupljamo priloge za misije prodajom misijskih suvenira, i volonterskih proizvoda - krunica, oslikanih vaza i sl... A moram priznati i da mi je drago, što je unatoč malom broju komentara, broj ulazaka na ovaj blog eto upravo prešao 10.000 (jest da su najveći dio toga moji vlastiti ulasci), ali nek je i barem pola vaših - drago mi je - i ne zaboravite se svaki put kad me čitate i pro-čitate, usput i pomoliti za mene - kojom strelovitom molitvicom, a evo ja ću odmah za sve vas i za svakoga od vas! Neka vas Bog blagoslovi i čuva, i svakome tko ovo čita, baš ovaj tren podari poseban blagoslov! Danas smo ovim kombijem išli u Studence, i u Buško Blato - gdje je bila posebno lijepa proslava sv. Ilije:  Na kojoj je sve nekako bilo u znaku - Mamića...Jutarnja sv. misa - o. Jakov Mamić, pa večernja - prior samostana - o. Vinko Mamić... Onda sam srela svoju rodicu - koja je isto udata - Mamić, te je ispalo da je njen muž Mamić rođak priora Mamića - i tako - kako to obično biva u Hercegovini - puno istog prezimena, puno rodbine i nadasve ugodna i lijepa i topla i nekako blagoslovljena atmosfera...  A nekako me se posebno dojmio i susret s dva dečka, od kojih je svaki na svoj način sudjelovao i zapravo i dalje sudjeluje u izgradnji toga divnog karmelskog samostana sv. Ilije - mladi bogoslov Stipe - prava duša od čovjeka, s teorijom - kako "biti anđeo" zapravo nije pitanje stvorenja, nego - pitanje službe...Da smo svi u stvari pozvani - biti anđeli...I to doista nekako i - personificira... Eto, molimo se i za njega - i za njegovo buduće zvanje...Nadamo se da ćemo ga za koju godinu moći zvati - otac Stipe, iako se bogoslovski "duhovito" našalio, kako sam ja toliko starija od njega, da bih mu skoro mogla biti i mama : ))) A ja sam se na njegovu teoriju o anđelima, nadovezala izrekom koju sam nedavno pročitala u Verbumovoj knjižici - "Let duše" - "Ako oholost stvara demone od anđela, nema sumnje da poniznost stvara anđele od demona" (sv. Ivan Klimaks) I tako smo mi simpatično i duhovno čavrljali, prodajući svatko svoje sitnice, svatko na svom štandu... No, uz njega na štandu je bio i jedan posebno zanimljiv graditelj Crkve i crkve, na jedan sasvim drugi način...Naime, to je dečko iz toga kraja, koji je doslovno sudjelovao u gradnji te divne zgrade, preko godinu dana, klešući kamen i zidajući zgradu...Pomislila sam kako mi svi tako lijepe zgrade i neke druge stvari u životu, uzimamo zdravo za gotovo - zaboravljajući te male velike obične ljude, koji su u to ugradili mjesece i godine svoga rada, truda, znoja, žuljeva...Božo je sav ponosan pričao o tome, kako će jednog dana prolazeći tuda sa svojim sinom, moći reći - "Eto, vidi što je tvoj ćaća gradio!", i doista sam bila zadivljena tim čovjekom i spomenikom kojeg je među ostalim svojim radom i trudom i sam sebi tu podigao... A sjetila sam se i simpatične i poučne anegdote, koju sam nedavno pročitala u vrlo zanimljivoj knjizi: "Svakom svoje poslanje", gdje se radilo o 3 radnika, koji su svi radili isti posao, ali kad su prvog pitali što radi, on je rekao samo: "Klešem kamen", drugi je rekao: "Klešem kamen, i gradim zidove", a treći: "Klešem kamen, i izgrađujem ovu predivnu zgradu!" A kao vrhunac ovog teksta, i najveći razlog njegova naslova je sličica s nedavnog redovničkog oblačenja s. Marije Alojzije od Presvetog Trojstva u Karmelu Bistrica, kojoj još jednom od srca čestitam, nadajući se i sama što prije krenuti njenim, tj. Njegovim stopama, a na toj sličici, koja je na čudesan način, baš u ovom karmelu sv. Ilije na Buškom Blatu, dospjela do mene piše: "Ima jedno biće koje se zove Ljubav i koje hoće da živimo u društvu s Njime." (bl. Elizabeta od Presvetog Trojstva) A kad smo već kod uspona na goru - tek nedavno sam pročitala i krasnu duhovnu priču svog prethodnika Nikole iz Zdenca (koji je već skoro godinu dana u Ruandi), i koja se zove Planina, i koju je napisao na svom blogu: muzungu.blog.hr (v. datum 5.4), a koja je prenesena i medju iskustvima misionara na Zdenac stranicama: Nikolina Planina a kako se u nekim dijelovima i sama osjećam... A evo me i na pravoj gori Karmel u Svetoj Zemlji (listopad 2006) :  |
