2006 - Čudne li godine...
|
Evo, sad pri kraju godine, svi obično nešto sumiraju, rezimiraju... Moram priznati da sam i sama zbunjena svojom 2006, odnosno svojom 35-om...(Ionako mi je 36. rodjendan odmah iza Nove Godine...) Stvarno čudna neka godina...Mislim da je malo tko mogao imati otkačeniju... Siječanj - Ožujak: Klasika Počela je sasvim normalno, kao bilo koja godina...(Čini mi se da sam ju dočekala svetom misom na Zavrtnici, s još dijelom društva iz Palme...Zapravo mi je uvijek najljepše bilo Novu dočekati sv. misom, klanjanjem...) Onda sam još koji mjesec radila, kao i zadnjih 10ak godina, fin posao, mnogi bi mi bili pozavidjeli, kolege su bili sasvim u redu, šefovi krasni, ali nisam bila sretna...Mislim da je smisao posla, raditi ono što voliš, odnosno voljeti ono što radiš...Kao nekakav minimum zahtjeva... I onda taj duhovni poziv kojeg sam već skoro godinu dana uporno osjećala, i bez obzira na sve, vjerujem da mi ga je izmolio baš p. Luka...Zapravo mi je Bog preko njega time na neki način zahvalio za sve, jer ipak je to veliki dar i velika milost, koja se ne događa baš svakome, već samo - doista izabranima...Ne moraju ono biti ni bolji ni lošiji od drugih, ali na neki način - jesu izabrani... Travanj - Lipanj: Venecija !!! I onda zgodan trenutak, karta za Veneciju, otkaz, prodaja auta - i krenuo je najljepši dio moje ovogodišnje (a vjerujem i životne) avanture...Tri predivna, nezaboravna mjeseca u venecijanskom samostanu...Kakav san, kakav raj...Sve su to preblage riječi za opisati tu atmosferu, tu duhovnost, taj način života, dnevni ritam...Klanjanje pred Presvetim, rascvjetani vrt, umjetnički zalasci sunca kao idealna podloga za večernje meditacije i svu zahvalnost Bogu za milost boravka tamo, Venecija na dlanu, a mi - tako osjetno u Božjem dlanu...Mjesto odakle nikada, nikada ne biste otišli...Da niste morali...Radi vize, dokumenata, produžetka boravka...I tu je sve stalo i zapelo...       Kraj lipnja: Povratak iz Venecije - Štola - Motor Povratak iz Venecije je bio urnebesan, poput boravka tamo...Vlakom u krasnom društvu, prema Rimu, Blagdan Srca Isusova i primanje njihovog bijelog škapulara u rimskom samostanu, molitva na Papinu grobu, vlak do Ancone, trajekt preko Jadrana, Split, Međugorje - 25. godišnjica ukazanja...Sve milost na milost! I venecijanska štola za p. Luku u rukama, na svim svetim mjestima i grobovima, pješačenje preko Sljemena, primopredaja "čarobne" štole...I kraj moje misije uz p. Luku...Počeo je služiti sv. mise svaki dan u Krapinskim Toplicama, što je i bio cilj akcije i hodočašća...Mojim tada novim motorom (kojeg je tom prilikom i blagoslovio) sam mu još dovezla ostatak misnog pribora (dar v. Bradice i dr), i odvezla se... Nastavivši moliti za njega.           Srpanj - Rujan: Francuska, Baška - Škola U srpnju krasno hodočašće u Francusku, Paray Le Monial, Ars, La Salette, nezaboravni trenuci, društvo, utisci, molitve, posebno Gospi koja raspliće čvorove, i tamo se posebno štuje... U kolovozu - Baška na Krku, montfortanci i Gospa Gorička, novo društvo, nove pobožnosti, nove molitve, nadahnuća... Neslavni rujan, s neuspješnim pokušajem rada u školi, svaka čast ljudima koji to mogu, i kao što mi časna sestra koja tamo predaje vjeronauk reče: za tako nešto doista treba imati posebnu karizmu...Koju ja - eto nemam, pa lijepi pozdrav školstvu, i molitva za sve profesore, i sve generacije mladih đaka, za njihovu budućnost, cijelo društvo...        Listopad - Studeni: Sveta Zemlja - Prijevodi Onda - krasan listopad, prodaja motora u zadnji čas, i put u Sv. Zemlju (o tome malo više uskoro...), Evanđelje iznutra, na svim tim svetim mjestima, nevjerojatan osjećaj plovidbe po Galilejskom moru i sto drugih čuda...Bogu hvala na tim iskustvima i nadahnućima... Studeni - do daljnjega moram čekati tu gdje sam...Našla novi privremeni posao - prevođenje za bratovu firmu - super - ne može bolje...    Itd. Nemam više ni auto, ni motor, ni stalan posao...Ali sretnija sam nego ikad...Bog me voli! To znam i osjećam u svakom trenutku, svakom daru njegove providnosti, brige za mene... Učim svirati gitaru (dobro mi je krenulo uz rock početnicu, i duhovne skladbe...), po notama mi ide super, jedino akorde za sad još ne svladavam, ali sve u svoje vrijeme...Imam krasne prijatelje, koji su uz mene, posebno molitvom, u svim mojim "ludorijama", navijaju za mene, čekaju sa mnom...Jedva čekam da se (kad-tad!!!) uspijem vratiti u samostan, i molitvom zahvaliti za svako dobro djelo, za svakog prijatelja, za sve lijepo iz ovog perioda...Ne odustajem...NNNI!!!(sjećate se - Ništa nas ne može iznenaditi!) Kad je Isus na našoj strani!!! I kako god ispalo, kako god se okrenulo, znam da je On sa mnom, da me voli, zove, čeka...I vodi! Putem koji je najbolji za mene. Za svakoga od nas! Isuse, volim te! Isuse, u tebe se pouzdajem! |
