Zaèuðeni KRKANI....

17.03.2013.

Imala sam namjeru prešutjeti ove dogaðaje „institucije protiv krkana“…. jer se sve ove godine èudim kako je uopæe moguæe da taj dezorijentirani Zdravko Mamiæ dobija toliki prostor u medijima, vrijeða, prijeti, divlja i nitko ništa ne poduzima…. pa sam sada sa osmijehom pratila promjene na tom planu.
No danas èitam izjavu Zoranu Mamiæa i sve mi ga doðe žao….. pa bih se svrstala u skupinu „dvoliènih pametnjakoviæa“ i ipak nešto dodala….
Kaže lik: "Tu nije bilo nikakvog govora mržnje. Svi znamo da Zdravko za prijatelje ima muslimane, Srbe i sve ostale. Da je naš ministar Englez i Francuz on bi isto rekao, jer smatra da ministar ne može biti stranac", rekao je Zoran Mamiæ novinarima
"U tom kontekstu je izreèena izjava, znaèi kroz nikakvu mržnju prema srpskom narodu i srpskoj manjini. Poruèio bih dušebrižnicima i onim dvoliènim pametnjakoviæima koji se ograðuju i koji daju komentare, poèevši od najviših do najnižih, da se malo pogledaju u ogledalo. Treba ih biti sram".
Prestrašno je gledati dvojicu odlaslih muškaraca koji su odgojeni na taj naèin. Oni doista vjeruju da su Srbi koji žive u Hrvatskoj stranci.
Zdravko je roðen u Bjelovaru…. od obitelji koja je iz Zidina kraj Tomislavgrada. Znaèi…. došli ljudi iz druge Republike u pitomi Bjelovar…. gdje su se itekako mogli nauèiti da starosjedioci u Hrvatskoj ne razmišljaju i ne funkcioniraju na takav naèin. Žive stoljeæima u miru i skladu sa svojim Srbima, Romima, Èesima, Maðarima i ostalima… zajedno rade, stvaraju i grade…. duboko svjesni da su oni zajedno NAROD koji èini Hrvatsku. Doselili su u podruèje koje ima najbolje riješen suživot sa Romima u cijeloj Europi…. ili pak u kraj koji je prigrlio malu Ninu i Enu (HIV pozitivne djevojèice) koje su doživljavale razne neugodnosti u školi… pa su ih njihovi usvojitelji morali odvesti tamo gdje narod nije bijesan i ne upire prstom u razlièite…. u kraj gdje ljudi puno rade da bi imali…. pa su im petljanja, muljanja i jeftino politiziranje nešto za što nemaju vremena.
I sama sam roðena u tom gradu…. i veliki dio života sam provela u tom kraju. U toj regiji su roðeni svi moji preci s obje strane. Do devedesetih nisam imala pojma tko je od mojih susjeda, prijatelja ili poznanika nešto drugo po vjeroispovjesti ili nacionalnosti…. jer to nikada nije bilo važno….. ljude smo uvijek mjerili po tome da li je Èovjek s velikim ili malim È. I onda su devedesetih postali glasni neki krkrani koji su nas, koji ovdije živimo stoljeæima poèeli dijeliti. Nisu njima stranci samo oni drugih nacija i vjeroispovjesti…. oni su i nas Hrvate sve ove godine uvjeravali da smo nedovoljno dobri Hrvati, naš jezik nije hrvatski jer oni govore najèišæi Hrvatski, nismo dovoljno dobri vjernici i bla… bla…. bla. Pali ljudi s „neke druge planete“ i krenuli nam devedesetih nabijati komplekse manje vrijednosti.
Sjeæam se jednog davnog dogaðaja. Moj otac je imao strašne bolove. Ležao je na podu i grèio se. Došla je hitna i nisu ga mogli staviti na nosila….. jer se nije mogao ispraviti. Bio je visok èovjek i imao je oko sto kila. Došao je naš susjed Stevo i na rukama ga… tako skvrèenog, s drugog kata… poput malog djeteta u naruèju odnio u vozilo hitne pomoæi. Kad mi je otac umro mnogi su došli i rekli: „Ako nešto trebate samo recite….“, a Stevo je došao i spustio bunt novèanica na stol i rekao: „Znam da trebate….. vratit æete kad budete mogle….“
Onda je tu i moj prijatelj Igor iz školske klupe…. Srbin po majci koji je zvjerski ubijen i izmasakriran od èetnika…. Meðu prvima se javio za obranu Hrvatske. Tu su moj Bato… Trcko…. koji su radili u struci, bili vrijedni radnici i onda su ostali bez posla… koji više nikada nisu mogli naæi…. jer su Srbi. I sada mene neki Zoran i Zdravko pokušavaju uvjeriti da su moji prijatelji stranci u Hrvatskoj. Pa ti moji Srbi su stoljeæima u Hrvatskoj, isti smo zrak disali, istim se žgancima hranili, istu muziku slušali, u istu blagajnu porez plaæali…. Zar je moguæe da krkani misle da nam oni mogu biti bliži od onih s kojima dijelimo sudbinu veæ stoljeæima? Po kojim to kriterijima? Po nacionalnosti i vjeroispovjesti? Kaj god! Za nacionalnost se nitko ne treba truditi… dobijemo je roðenjem…. ali za postati Èovjekom se ipak treba truditi. Oèito naši KRKANI te razlike još ne razumiju.
Svi ti krkani su došli u Hrvatsku i lijepo su prihvaæeni. I onda su poèeli praviti reda meðu nama i objašnjavati nam tko je tko u Hrvatskoj. Nikada nisam ljude dijelila po vjeroispovjesti, nacionalnosti, boji kože ili sliènim razlièitostima…. ali sam ih devedesetih poèela dijeliti na civilizirane Ljude i Krkane.
Odvjetnica Zdravka Mamiæa dobro je plaæena da ga brani…. pa joj ne bi smjeli zamjeriti što na taj naèin zaraðuje svoju koru kruha, ali ipak moram primijetiti da su joj argumenti jadni. Kaže… do sada su mnogi davali i teže izjave pa im se nije dogodilo ništa.
Zar to znaèi da bi zauvijek svi zajedno trebali trpjeti ovakva ponašanja i ovakav krkanizam u Hrvatskoj? Osjeæam veliku radost što su se desile promjene i što se od ovakvih izjava više ne okreæu glave.
Ružica Ruška Tomašiæ spominje neke goste u Hrvatskoj, a turistièka sezona još nije ni poèela. Ja se duboko nadam da je krkanizam u Hrvatskoj bio tek u gostovanju zadnjih dvadeset godina i da više neæemo dozvoliti KRKANIMA da nam svojim izjavama mržnje i svojim predrasudama truju djecu kroz medije i potièu nasilje. Oni u demokratskoj Hrvatskoj smiju misliti što god hoæe…. u svoja èetiri zida smiju prièati što god hoæe, ali neprihvatljiva su ovakva divljanja u javnosti. Zoran Mamiæ proziva i onima koji se snebivaju nad takvim ponašanjem poruèuje da se trebaju sramiti. Ako se itko treba sramiti to su KRKANI…. koji graðane RH nazivaju strancima, gostima ili ih èaste još težim uvredama.

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)