Agnostici na misi

27.12.2011.

Dr. Ivan Grubišiæ èovjek je kojeg neizmjerno poštujem…. a èitajuæi njegove tekstove imam osjeæaj da izvlaèi zapise iz moje duše i daje im èaroban oblik u pisanoj ili izgovorenoj rijeèi.
Svojom izjavom novinarki Jutarnjeg lista zaškakljao me na javnu reakciju.
Na upit novinarke komentirao je nazoènost agnostika iz državnog vrha na božiænoj misi.
Izjavio je: „- Volio bih da se svi ljudi, a u to ukljuèujem premijera i predsjednika, ponašaju dosljedno svojim uvjerenjima i u skladu s njima. Ako je rijeè o agnosticima, njihovi su svjetonazori jednako vrijedni kao i uvjerenja veæinskih katolika ili pripadnika bilo koje druge vjerske ili kulturne zajednice.“
Poštovani gospodine Grubišiæ, i ja bih voljela da živimo u društvu u kojemu bi se tako nešto podrazumijevalo i bilo moguæe. No to je tek nešto za što se trebamo izboriti… jer društvo u kojemu živimo nije takvo. Takav odnos prema razlièitima se ne može ostvariti dekretima i izjavama…. do njega se mora doæi djelima…. sitnim ljudskim gestama u svakodnevnom životu.
Ovo vam pišem kao majka dva mlada èovjeka koja su tijekom svog školovanja doživljavali ružne uvrede i nosili etikete predrasuda koje su se nastanile u našem društvu, a sve zato jer im roditelji nisu išli u crkvu. Vrijeðani su od uèiteljice, kapelana koji je držao vjeronauk, djeca „vjernika“ su im se svakodnevno rugala i izgovarala takve uvrede koje su ostavile ružne ožiljke na srcima tih djeèaka. Osjeæam osobnu krivnju zbog svih tih ožiljaka… jer nastali su zbog mog izbora…. na koji sam imala pravo i grèevito sam se za to pravo borila, sa uvredama zbog njega na osobni raèun sam se lako nosila, ali oni koji su mi ga pokušavali osporiti znali su gdje sam najtanja pa su si priuštili „udarati“ baš tamo …. a to su moja djeca.
Izjavili ste: “formalizam bez sadržaja”. Mislim da ste ovu izjavu uputili na pogrešnu adresu.
Predsjednik Josipoviæ, premijer Milanoviæ i predsjednik Sabora Šprem ljudi su koji su glasno javnosti objasnili koje je njihovo vjersko opredjeljenje. Oni na misu nisu došli kao lažni i formalni vjernici. Došli su tamo kao predstavnici vlasti u ovoj zemlji, koj ne pripadaju toj vjerskoj zajednici, no došli su iskazati svoje poštovanje i prihvaæanje…. došli su pokazati svoju toleranciju spram onih èiji je izbor razlièit. Poslali su veliku poruku ljubavi i pozvali na zajdništvo. Onima koji su razlièiti po izboru vjere jasno su poruèili da su im lagali oni koji su ih uvjeravali da je njihovo pravo na vjeru ugroženo jer dolaze crveni vragovi koji æe im isto osporiti…. Poruèili su im: „Ne morate se bojati…. mi vas volimo i poštujemo, isti ste nam kao i oni èiji je izbor istovjetan našem.“ Ali poruèili su i nama… koji smo ih birali: „Svaki èovjek ima pravo na izbor i moramo poštovati izbor svakog èovjeka! Neka vaša djeca ne upiru prstom u djecu onih koji su odabrali razlièito od vas!“ Te poruke su strašno važne i velike. Zamislite gospodine Grubišiæu koliko bi bilo ljepše živjeti u ovoj zemlji da su s takvim porukama mira, ljubavi, prihvaæanja i zajedništva javno izašli politièari u devedesetima.
Formalizam bez sadržaja možemo predbaciti onima koji se izjašnjavaju vjernicima, a tu vjeru ne žive. A u konkretnom sluèaju dobili smo itekako vrijedan sadržaj i poruku: „Poštujmo jedni druge, jer samo zajedno možemo od ove zemlje uèiniti mjesto na kojemu æe biti lijepo živjeti svima.“

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)