Marketing
Agnostici na misi
Dr. Ivan Grubišić čovjek je kojeg neizmjerno poštujem…. a čitajući njegove tekstove imam osjećaj da izvlači zapise iz moje duše i daje im čaroban oblik u pisanoj ili izgovorenoj riječi.
Svojom izjavom novinarki Jutarnjeg lista zaškakljao me na javnu reakciju.
Na upit novinarke komentirao je nazočnost agnostika iz državnog vrha na božićnoj misi.
Izjavio je: „- Volio bih da se svi ljudi, a u to uključujem premijera i predsjednika, ponašaju dosljedno svojim uvjerenjima i u skladu s njima. Ako je riječ o agnosticima, njihovi su svjetonazori jednako vrijedni kao i uvjerenja većinskih katolika ili pripadnika bilo koje druge vjerske ili kulturne zajednice.“
Poštovani gospodine Grubišić, i ja bih voljela da živimo u društvu u kojemu bi se tako nešto podrazumijevalo i bilo moguće. No to je tek nešto za što se trebamo izboriti… jer društvo u kojemu živimo nije takvo. Takav odnos prema različitima se ne može ostvariti dekretima i izjavama…. do njega se mora doći djelima…. sitnim ljudskim gestama u svakodnevnom životu.
Ovo vam pišem kao majka dva mlada čovjeka koja su tijekom svog školovanja doživljavali ružne uvrede i nosili etikete predrasuda koje su se nastanile u našem društvu, a sve zato jer im roditelji nisu išli u crkvu. Vrijeđani su od učiteljice, kapelana koji je držao vjeronauk, djeca „vjernika“ su im se svakodnevno rugala i izgovarala takve uvrede koje su ostavile ružne ožiljke na srcima tih dječaka. Osjećam osobnu krivnju zbog svih tih ožiljaka… jer nastali su zbog mog izbora…. na koji sam imala pravo i grčevito sam se za to pravo borila, sa uvredama zbog njega na osobni račun sam se lako nosila, ali oni koji su mi ga pokušavali osporiti znali su gdje sam najtanja pa su si priuštili „udarati“ baš tamo …. a to su moja djeca.
Izjavili ste: “formalizam bez sadržaja”. Mislim da ste ovu izjavu uputili na pogrešnu adresu.
Predsjednik Josipović, premijer Milanović i predsjednik Sabora Šprem ljudi su koji su glasno javnosti objasnili koje je njihovo vjersko opredjeljenje. Oni na misu nisu došli kao lažni i formalni vjernici. Došli su tamo kao predstavnici vlasti u ovoj zemlji, koj ne pripadaju toj vjerskoj zajednici, no došli su iskazati svoje poštovanje i prihvaćanje…. došli su pokazati svoju toleranciju spram onih čiji je izbor različit. Poslali su veliku poruku ljubavi i pozvali na zajdništvo. Onima koji su različiti po izboru vjere jasno su poručili da su im lagali oni koji su ih uvjeravali da je njihovo pravo na vjeru ugroženo jer dolaze crveni vragovi koji će im isto osporiti…. Poručili su im: „Ne morate se bojati…. mi vas volimo i poštujemo, isti ste nam kao i oni čiji je izbor istovjetan našem.“ Ali poručili su i nama… koji smo ih birali: „Svaki čovjek ima pravo na izbor i moramo poštovati izbor svakog čovjeka! Neka vaša djeca ne upiru prstom u djecu onih koji su odabrali različito od vas!“ Te poruke su strašno važne i velike. Zamislite gospodine Grubišiću koliko bi bilo ljepše živjeti u ovoj zemlji da su s takvim porukama mira, ljubavi, prihvaćanja i zajedništva javno izašli političari u devedesetima.
Formalizam bez sadržaja možemo predbaciti onima koji se izjašnjavaju vjernicima, a tu vjeru ne žive. A u konkretnom slučaju dobili smo itekako vrijedan sadržaj i poruku: „Poštujmo jedni druge, jer samo zajedno možemo od ove zemlje učiniti mjesto na kojemu će biti lijepo živjeti svima.“
Post je objavljen 27.12.2011. u 12:55 sati.