Žena vuk

18.04.2011.

Slika 1.

Vruæ je ljetni dan. Maloj Doni je pet godina. Sjedi na terasi i plaèe… onako iz duše… plaèe tiho, ali mokro… haljinica na prsima joj je natopljena suzama… Ritam plaèa prekida samo povremeno teško jecanje….
Na terasu se stepenicama uspinje oèev prijatelj i uz široki osmijeh je pozdravlja reèenicom: „Donièka… opet tulaš?!“ A ona uhvativši malo zraka odgovara: „Nije ti to tulanje, to je plakanje!“ Èovjek se glasno nasmije i prokomentira: „Ma ti si živi vrag…“
Suze su se odjednom zaustavile… jer je tugu zamijenila ljutnja i osjeæaj uvrijeðenosti…. Prkosno je digla glavu i odgovorila: „Eeee moj Miæo… svi smo ti mi živi vrag.“
Nije joj padalo napamet prešutjeti uvredu…. ali se snašla u odgovoru da ne uvrijedi direktno èovjeka…

Slika 2.

Prvi dan škole. Dona je prije par dana doselila u ovaj grad. Uzbuðena je. Sjedi pored djeèaka koji ima sasušenu krv na nosnicama jer se prije škole potukao s bratom.
Uèiteljica se zove Jagica. Dona je tiha, povuèena, zbunjena…. ali prije svega znatiželjna.
1. sat upoznavanje. 2. sat pita uèiteljica: „Tko zna èitati?“ Svi šute… i Dona sramežljivo
digne ruku. Èita Dona razredu štivo o jeseni i plodovima u košarici. Èita teèno i lijepo… jer nauèila je èitati s èetiri godine. Odjednom se prolomi glasni smijeh poruge i ismijavanja. Dona je „pogrešno“ izgovorila rijeè košarica. Odrasla je na kajkavskom govornom podruèju, a sada se prvi put susrela s podsmjehom štokavaca.
Tog popodneva je opet tužno plakala…. a otac ju je nježno tješio: „Ma taman posla da æeš plakati jer jedina u razredu znaš èitati! Nisi ti ta koja treba plakati. Dok te oni stignu u èitanju ti æeš štokavski govoriti èistije od njih.“
Bio je u pravu.

Slika 3.

Dona ima 26 godina… obitelj… dvoje djece… i tešku bolest iza sebe. Živi s obitelji u prelijepom kvartu pod Sljemenom…. u prekrasnom dvosobnom stanu.
Veæ su nekoliko dana bez tople vode jer je Plinara zbog nekoliko neplatiša iskljuèila toplu vodu. Bosna gori u strahotama rata…. Zgrada je puna izbjeglica. Do nedavno uredna i lijepa zgrada pretvorila se u nešto neuredno, vulgarno i ružno. Ljudi se dopisuju na zidovima… a ispisane poruke su neèija interna prepucavanja i uvrede…. Netko je hraènuo na ogledalo u liftu. Sastanak kuænog savjeta. Dona drži emotivnu govoranciju o tome kako nije O.K. da svi nemaju tople vode zbog nekoliko nesavjesnih ljudi i moli ih da plate svoje dugove. Prilazi joj jedna žena, potapša je po ramenu i pokuša u je u najboljoj namjeri utješiti reèenicom: „Ženo šutiiii… ono što nemaš ne moraš ni platiti. Bar æeš uštedjeti. Pa do juèer smo se prali u lavoru. Nije ovo nikakav problem.“ Dona je dubokim pogledom pogledala ženu i tiho razmišljala: „Jadni ljudi…. U pravu je… Što je ovo u odnosu na strahote koje su prošli?!!!. Ima li smisla nekome tko se do juèer prao u lavoru uopæe više išta objašnjavati?! Nema…. jer eto…. Dona se osjetila krivom što se nikada nije prala u lavoru, što je roðena s bojlerom i oèito èudnim higijenskim navikama. Dona je otišla sa sastanka. Plin, a s njim i topla voda došla je sljedeæeg dana jer je direktor Plinare puno bolje razumio Donine argumente od njenih susjeda.
No ubrzo nakon toga Dona i obitelj sele na selo… Bježe od te neke nove… èudne atmosfere življenja… na koju se nikako nisu mogli naviknuti.

Slika 4.

Dona dolazi na posao nakon tjedan dana godišnjeg. Nakon tog odmora ostaje joj još 58 slobodnih dana…. jer godišnji koristi vrlo rijetko.
Na godišnji nije otišla planirano da bi se odmarala…. otišla je u ljutnji zbog neprimjerenih ponašanja… jer se osjetila poniženo i uvrijeðeno. Odmor je provela pod antibioticima…. preslagujuæi misli i tjerajuæi svakodnevno svoj bicikl kroz šumu da otrese iz sebe svu ljutnju.
Hladna, suzdržana, sva u poslu… odluèna sjediti poput školjke u svom oklopu….. oèajnièki želeæi zaštiti sebe… ali i druge od sebe…. želi samo mir…. i ništa više.
Djelomièno je upalilo….. puno posla se napravilo. No ipak pred kraj radnog vremena sjedne preko puta Done njen kolega. Inaèe… kad taj kolega želi reæi da je neka žena ružna, zla i muškobanjasta naziva je „ženom vukom“. Pokreæe teme zbog kojih je Dona otišla na godišnji. Ona nije raspoložena raspravljati… jer to je isto kao u slici 3….. s onom ženom koja se prala u lavoru. Ne možeš o toploj vodi i higijenskim navikama raspravljati s nekim tko ne kuži o èemu prièaš. Isto tako… ne možeš nekome objasniti da su neka ponašanja neprimjerena i ponižavajuæa ako te on neprestano uvjerava da krivo razumiješ, pogrešno shvaæaš…. i na taj naèin te na sva ta neprimjerena ponašanja još pravi nekom ludom spodobom koja eto ne razumije nešto što je nekim ljudima normalno ponašanje. I svjesna besmislenosti tog razgovora… prekida Dona temu, a kolega joj kaže: „Da li smo se to poèeli pretvarati u vukove?“ U tom trenutku se Donina duša nasmijala…. jer se sjetila male Done s terase… kako je veæ s pet godina znala uvrijediti, a da to ne bude direktno. Oduševilo ju je što je njen kolega toliko napredovao pa joj nije direktno rekao da je „žena vuk“…. nego je upotrijebio množinu i pristao i sam biti vuk u toj prilici… iako je muškarcu kompliment kad ga nazovu vukom, a za ženu bi to kao trebalo biti uvreda. Pitala je samo: „Što je loše u vukovima?“
Vozeæi se doma s posla…. s njom je bio duh njenog oca… kao i uvijek i zaèula je odluèni šapat: „Taman posla da bi se ti trebala uvrijediti što ti je netko rekao da si žena vuk?!!!! To je kompliment!“
Clarissa Pinkola Estes napisala je knjigu „Žene koje trèe za vukovima“ vuka je uzela kao metaforu za divlju dušu. Istièe da je duša, upravo poput vukova i žena, u našoj kulturi èesto ugrožena vrsta…. ugrožena divlja priroda i divlja duša. Smatra da žene i vukovi žude samo za poštovanjem i dopuštenjem da slijede svoj put u miru.
U pradavna vremena ljudi su posebno poštovanje iskazivali prema totemima. Totem je životinja ili biljka… koja je zaštitnik plemena ili pojedinca u tom plemenu. S posebnom pažnjom vraèevi ili èarobnjaci birali su odgovarajuæe toteme za svakog pripadnika plemena. Obièno bi se povukli u osamu te su u razgovoru s duhovima dolazili do spoznaje koji totem odgovara kojoj osobi. Muškarci su obièno imali toteme jakih i moænih životinja (mesoždera)… a žene su uglavnom bile vjeverice, hrèci ili neke male ptice… jer su vjerovali da duh muškog totema mora biti jaèi i slomiti duh ženskog totema. To su vjerovanja najstarijih religija…. ali kad malo bolje razmislimo i prouèimo današnje religije i odnos prema ženama, možemo zakljuèiti da se nismo daleko odmakli.
No eto… ja sam danas konaèno saznala svoj totem i moram vam priznati da mi se strašno sviða.
Kršæanstvo nas uèi: „Tko tebe kamenom – ti njega kruhom!“
A meðu vukovima je to ovako: „Tko tebe totemom – ti njega temom na blogu!“
Pozdrav od žene vuka….

“Dugo vremena duša je, upravo poput divlje prirode, bila zatirana i loše se s njom postupalo. Prirodni ciklusi dubine, uèenja i shvaæanja da su uvidi u dušu potrebni u svim aspektima života su preèesto bili zamjenjivani neprirodnim oblicima i ritmovima, kako bi se zadovoljile vlastite ili tuðe nesvjesne želje.”
Clarissa Pinkola Estes

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)