Kukurikuuuuu

23.07.2010.

Prije petnaest godina doselili smo iz grada na selo. Moje selo nije baš pravo selo… nego se radi o grupici izdvojenih kuæa, pored šume. Zadnjih godina nas èesto spominju na TV-u pod nazivom Nigdje…. kad spominju jedan projekt koji im je malèice zapeo. E… tu vam ja živim.
Obožavam taj komadiæ zemlje, pod tim komadiæem neba… ali kako svaki izbor ima dobru i lošu stranu…. loša strana moje prièe je što sam vjeèiti dotepenec, koji želi svoj mir i nema namjeru prihvaæati neka pravila života koja su normalna za starosjedioce. Trudim se ne smetati im, ne ugrožavati ih na bilo koji naèin… ali isto tako ljubomorno èuvam svoj mir, pravo na izbor vlastitog naèina života.
U poèetku to nije bilo lako jer su djeca išla u seosku školu, pa smo bili prisiljeni sretati se i usporeðivati svoje razlièite naèine plovidbe.
Više njih mi je reklo da bi mi bilo puno lakše i ljepše da sam se pojavljivala nedjeljom na misi, seoskim prošæenjima i sliènim dogaðajima… Ali kako ja nikada ne biram lakši put, ni ovaj put ga nisam odabrala…. nego sam odluèno èuvala svoje pravo na vlastiti izbor.
Veæ dugo vremena mi jedni s drugima nemamo problema. Klinci su stasali…. svatko gleda svoja posla, ja nemam naviku zalaziti na tuða dvorišta, svima kojima sam mogla pomogla sam… ljubazno se pozdravljamo u prolazu… i život nam je veæ duže vrijeme gotovo idilièan.
Kad smo doselili… gotovo sve kuæe su držale domaæe životinje. Od prvog dana uživam u glasanju peradi, ovaca, lavežu pasa…. neko vrijeme družili smo se i sa štakorima jer je prvi susjed imao svinje… pa smo i štakore prihvatili kao sastavni dio idiliènog života na selu.
Nema u mom selu kanalizacije. Mnogima je bilo preskupo kopati septièke jame pa su odvode spojili u bunare (neæemo sada cendrati zbog zagaðenja podzemnih voda), a neki su ih jednostavno izveli u otvorene grabe pred svojim kuæama. Možete si zamisliti koji divni mirisi oplahuju selo pri ovim temperaturama. No sve to je sastavni dio života na selu i ja nikada nisam ni jednom rijeèju prigovorila.
U ovih petnaest godina domaæih životinja je sve manje. Neki stari ljudi su umrli, mladi su se okrenuli nekim novim navikama. Nestale su svinje, pa s njima i štakori. U selu uz ljude stanuje još samo perad.
Jako volimo životinje, a kod mog mlaðeg klinca je ta ljubav malo žešæe naglašena.
Na livadi pod prozorom moje spavaæe sobe klinac piše svoju prièu, slika svoju sliku, ostvaruje djeliæe svoga sna. Na toj livadi je jedna tužna vrba, drvored breza i još puno bilja koje je tek posaðeno, tu je i jedna bara (jezerce), dvije drvene kuæice. Stanovnici na tom ograðenom prostoru su jato divljih pataka, patak i patka koji izgledaju kao da imaju psorijazu… ali nemaju, to je navodno IN u paèjem svijetu…. Zatim su tu neke japanske koke koje imaju dlaku umjesto perja, pa crno bijele koke koje imaju šare kao jedna naša politièarka na svom kostimiæu (Koraljka je stavila slike), pa koke koje na guzama imaju punðe… Jureki, Katice… a car meðu svima njima je pijetao. Èini mi se da je to potomak Ðoletovog pijetla….. jer ima isti hormonalni poremeæaj kao i pijetao iz njegove pjesme. Perad na toj livadi nije predviðena za prehranu. U tom pernatom društvo živi i pet zekoslava. To su ljubimci… likovi iz sna mog klinca… ili kako mladi peradar voli naglasiti njegovog „eko-projekta“.
Da mi je netko prije par godina rekao da æu toliko vremena provoditi gledajuæi kokoši i patke sigurno mu ne bi vjerovala. Pa tko bi pomislio da perad može biti dobro društvo?!!!!
Noæu spavam sa širom otvorenim prozorom…. a zvukovi prirode mi pomažu da pronaðem tišinu u sebi. Prije sna osluškujem cvrèke, žabe, noæne ptice… ponekad èujem i sovu…. osluškujem kako patke razgovaraju pred san i kako se brèkaju u bari u sparnim ljetnim noæima. Prije sata me budi pijetao kukurikanjem…. Èesto moram zatvoriti prozor da uhvatim još koju minutu prije no što zazvoni budilica. Kad zatvaram prozor oko 4:30 uvijek mu namignem i priprijetim da æu od njega napraviti finu masnu juhu. Naravno… šalim se.
Ovog tjedna me u dva navrata napala jedna susjeda. Tu ženu u 15 godina nisam vidjela da se smije… a sada je uzrujana zbog kukurikanja našeg pijetla. Želi da ga maknemo. Na moje pitanje što je s ostalim pijetlovima u selu… ona odgovara da joj oni ne smetaju, naš joj je posebno odbojan i samo zbog njega ona po cijele noæi ne spava. Prije kukurikanja u zoru valjda ne spava jer cijelu noæ oèekuje kukurikanje….
Neæu se sada baviti njenom nesanicom… jer valjda nam je svima jasno da nesanici nisu uzrok zvukovi iz prirode, nego je uzrok u nama… a priroda i njeni zvukovi nam samo mogu pomoæi da pronaðemo tišinu i mir u sebi…. ako to želimo…
Moj pijetao je uvrijeðen zbog takvog ponašanja pa sam mu odluèila posvetiti ovu temu i isprièati vam prièu…

Zurvan je bio prastari perzijski bog vremena. Imao je sinove blizance.
Prvoroðeni se zvao Angra Mainu i bio je utjelovljenje zla, a iza njega je svijet ugledao Ahura Mazda koji je bio utjelovljenje dobra. Angra Mainu je bio jaèi i svijetom je zavladalo zlo.
Ipak je otac bio gospodar vremena pa je odluèio vrijeme ogranièiti i raspodijeliti pravedno izmeðu dva brata. No problem je bio u tome što je Zurvan jako volio spavati, pa je èesto prespavao trenutak kada je vlast trebalo prenijeti s jednog sina na drugog, tj. zlo pretvoriti u dobro… i obrnuto.
Kako bi riješio taj problem doveo je u svoje nebeske dvore pijetla… koji je bio praotac svih pijetlova. Nauèio ga je tajnama vremena, a onda mu je povjerio zadatak da kukurikanjem poène odreðivati trenutak smjene na prijestolju.
Ljudi su se navikli na kukurikanje pijetla… pa su pomoæu njegovog kukurikanja nauèili brojati stoljeæa, godine…. zbog tog zvuka se palilo sunce i pretvaralo mrklu noæ u svjetlost i toplinu.
Kukurikanje pijetla doziva promjene… nagovješæuje svjetlo i buðenje.

Zove li se „Kukuriku koalicija“ sluèajno baš tako… ili im je netko isprièao ovu perzijsku prièu?!!!!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)