Povjerenje

16.05.2010.

Najve�i darovi koje mo�emo primiti ili mo�emo dati su nematerijalne prirode.
Po mom mi�ljenju, jedan od najdragocjenijih darova koje dajemo ili primamo je POVJERENJE.
Povjerenje je osje�aj sigurnosti da nekome mo�emo vjerovati, da se na nekoga mo�emo osloniti. Ono zna�i na�e O�EKIVANJE od osobe od povjerenja ili neke organizacije da �e svoje budu�e akcije oblikovati u okviru zajedni�kih vrijednosti i zajedni�kog interesa.
Mo�emo imati ili nemati povjerenje u pojedinca, institucije, neku politi�ku stranku, neku udrugu, lije�nika, itd�
U na�em sustavu vrijednosti obi�no su najdragocjeniji oni osje�aji koji ve�emo uz ljubav, no s povjerenjem nije tako. Mo�emo nekoga voljeti, a u njega nemati bezrezervno povjerenje� kao �to s nekim ne moramo biti osobno bliski, a da mu poklonimo svoje povjerenje.
�esto sam pisala o tome da ne znam pra�tati� iako je pra�tanje u na�oj kulturi vrlo visoko na ljestvici moralnih vrijednosti. Uvijek isti�em kako mo�emo prije�i preko toga da nas netko povrijedi, no to nikada ne zaboravimo i takvi doga�aji obi�no ubiju povjerenje (na�a nerealna o�ekivanja) i onda to ne zna�i pra�tanje� nego zna�i jednu novu dimenziju odnosa � bez povjerenja. Kad se jednom poljulja povjerenje odnos je nu�no naru�en� i u njemu uvijek postoji doza straha i opreza, da se doga�aj ne bi ponovio. Takvi odnosi me podsje�aju na podgrijani krumpir. To je krumpir� ali podgrijan nikada nije dobar, kao kad ga tek pripremimo.
�esto na forumu �itam da u djecu moramo imati povjerenja i da je to neobi�no va�no.
Ne sla�em se s tim�. jer kad imamo odgovornost odgoja, tada nemamo pravo na bezrezervno povjerenje� jer se radi o mladim ljudima koji imaju pravo na gre�ke, koji tek u�e �ivot� i smatram da uvijek moramo imati dozu opreza� da im pomognemo pri njihovim padovima.
Tek kad odrastu i postanu svoji ljudi�. povjerenje je izgra�eno ili nije.
Jednom mi se jedna kolegica �alila jer �ef u Pepicu ima povjerenja, a u nju nema. Smatrala se zbog toga uvrije�enom, �ak diskriminiranom.
Upravo je u tome veli�ina povjerenja. To nije ne�to �to se mo�e propisati zakonima, pravilnicima, to nije ne�to �to dijelimo ravnomjerno svima� nego je ne�to �to svatko od nas mora zaslu�iti svojim odnosom prema drugim ljudima i �ivotnim situacijama. A kad povjerenje darujemo, tada smo najoprezniji� jer raniti nas, prevariti ili iznevjeriti mo�e samo onaj kojemu smo darovali svoje povjerenje. U djetinjstvu smo izgovarali re�enicu �Ono �to se da � to se vi�e ne vra�a!� Povjerenje je dar za koji ne vrijedi ta izreka. To je ne�to za �to se moramo jako, jako truditi, a mo�emo ga izgubiti u trenu� bez obzira da li ga dajemo ili primamo.
Kad dijete odrasta u normalnim uvjetima� prve osobe od povjerenja su obi�no roditelji, nakon toga u�itelji, prijatelji� neki profesori� i tada se s vremenom lista osoba od povjerenja smanjuje. Ljudi nas ranjavaju, u nas se uvla�i strah i oprez�. a povjerenje je ono �to poklanjamo samo odabranima.
Puno je ljudi koji u�ivaju na�e djelomi�no povjerenje. To su obi�no na� zubar, lije�nik, mesar, vo�ar, automehani�ar. To povjerenje je vezano za �isti interes� a odnosi se na vjeru da �e ti ljudi za nas odraditi ono �to od njih o�ekujemo� savjesno, stru�no i na vrijeme.
Povjerenje u institucije smo mnogi izgubili�. u politi�ke stranke isto tako� jer su oni od kojih smo o�ekivali da su vrijedni na�eg povjerenja pokazali da ba� i nisu na visini zadatka.
Na osobnoj razini jo� je te�e� Bar kod mene. No postoje ljudi koji i na tom podru�ju u�ivaju moje povjerenje. Nema ih puno.
Svima nam je va�no da ljudi u nas imaju povjerenja. Taj osje�aj u nama budi osje�aj po�a��enosti, ali i dodatne odgovornosti da to povjerenje ne izigramo.
Da ne tupim dalje�. ispri�at �u vam pri�u, koja me i inspirirala na ovu temu�. Sino� sam je prona�la na net-u i dirnula me�. pa je �elim podijeliti s vama�

Jednom su jednog starog pastira, koji je ve� preko sedamdeset godina �uvao ovce upitali novinari:
�Mo�ete li nam ispri�ati ne�to osobno, �to vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja?�
Razlog, za�to su uop�e novinari do�li je bio taj �to je dr�ava odlu�ila da mu dodijeli po�asnu mirovinu za njegov osamdeseti ro�endan, jer je po�teno obavljao svoj posao eto ve� punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova nema da bi dobio zaslu�enu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduze�a.
Starac se ispo�etka branio, da je on obi�an pastir, i ve� mu je bilo neugodno �to su uop�e do�li oni kojih se niti u snu �ovjek ne bi nadao, a kamoli da �e jo� o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari, kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostodu�ni je starac na kraju ipak popustio i zapo�eo pri�ati. Imao je on obi�nih pri�a, koje su za obi�nu raju i koje se mogu pri�ati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one isuvi�e selja�ke za tako ne�to kao �to su novine. Po�eo je svoju pri�u:
�Cijena jednog iskustva je bila visoka, a da me nitko nije pitao �elim li kupiti to iskustvo�
Pa nastavlja:
�Kada sam imao dvadeset godina, na�ao sam u �umi malo nejako psetance. Onako male�no mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmi�ljanja. Ve� nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim �to sam i s�m imao. I pseto je lijepo napredovalo.
No, seljani su me po�eli zadirkivati govore�i da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da �e se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao poslu�ati, kad mi je to bi�e srcu priraslo, uvuklo se pod moju ko�u.
Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio te�ak, kao da �e ki�a. U�ao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par stabala. �im sam legao na le�aj, o�i su mi se same sklopile. Bilo je sparno.
Ne znam koliko sam dugo le�ao, tek ne�to me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i re�anje. Sve je bilo nekako prigu�eno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Iza�ao sam da vidim ipak �to je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Naran�asta sun�ana lopta je bila jo� za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je naran�asto prosijavalo kroz o�i. Kao da je mjesto njih imao dvije �eravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim vi�e, �to se ispred njega nalazila hrpa pu�e�eg mesa iz prohujalog �ivota. Odmah sam shvatio �to je bilo na stvari.
U�ao sam hladno mirno u kolibu i skinuo pu�ku ponad vrata i ponovno iza�ao. Podigao sam lagano pu�ku, nani�anio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osje�ao krivicu �to je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega ulo�io. Povukao sam obara� i on je pao.
Da bih nekako spasio, �to se spasiti dalo, oti�ao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram �to prije nisam seljane poslu�ao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo po�eli tovariti le�eve ovaca u kolica. Mo�ete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepa��enje kada sam izme�u ovaca nai�ao na tri le�a vuka i jedne vu�ice. Srce mi se steglo, a na o�i mi grunu�e suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja, posumnjao sam u zvijezdu na nebu.
Odonda je pro�lo �ezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Nakon tog doga�aja sam se nekako povukao u sebe. Rije�i su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pa�ljiv. Jasno mi je postalo da nema vi�e mjesta u mojoj du�i za bilo kakvo osu�ivanje bilo koga."

Komentari (64) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2010					>
P	U	S	�	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje �ivjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rije�i su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis

Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
�udesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubi�i�
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao �ivota
Suncokretica
Sun�ana �ena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Va�a djeca nisu va�a djeca
Ona su sinovi i k�eri �e�nje �ivota za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Mo�ete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Mo�ete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove du�e.
Jer njihove du�e borave u ku�i od sutra
Koju vi ne mo�ete posjetiti �ak ni u va�im snovima.

Mo�ete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tra�ite od njih da budu poput vas.
Jer �ivot ne ide unazad i ne ostaje na ju�er.

Vi ste lukovi s kojih su va�a djeca odapeta kao �ive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskona�nosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijel�evim rukama bude za sre�u;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
O�ujak 2022 (1)
Velja�a 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
O�ujak 2018 (1)
O�ujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
O�ujak 2015 (1)
Velja�a 2015 (1)
Sije�anj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
O�ujak 2014 (4)
Velja�a 2014 (5)
Sije�anj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
O�ujak 2013 (4)
Velja�a 2013 (2)
Sije�anj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
O�ujak 2012 (4)
Velja�a 2012 (1)
Sije�anj 2012 (2)