Komentari

doninsvijet.blog.hr

Dodaj komentar (64)

Marketing

  • Kinky Kolumnistica

    "Možemo nekoga voljeti, a u njega nemati bezrezervno povjerenje… kao što s nekim ne moramo biti osobno bliski, a da mu poklonimo svoje povjerenje."

    Ovo je velika istina u kojoj sam se baš pronašla. Pomalo je i žalosna jer mene onda kopka zašto nemam povjerenje i u tu osobu koju inače volim i diskreditira li ju onda i u drugim područjima našeg odnosa taj moj manjak povjerenja prema njoj. To je zapravo popriličan upitnik o kojemu valja razmisliti. Pritom ne mislim na djecu koja odrastaju i još se nisu formirali, već na odrasle, "gotove" osobe s kojima je odnos povjerenja ili izgrađen ili nije. Ako nije, koliko su zapravo dalekosežne posljedice?

    avatar

    16.05.2010. (15:36)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Kinky... to je zato što nekoga volimo jer je "naš".... jer ga volimo i jer nas voli. Ali pri tom ne mora biti pouzdana osoba u koju imamo povjerenje. To znači da smo svoja očekivanja spram te osobe prilagodili njenim ili njegovim mogućnostima... Zbog ljubavi tu osobu PRIHVATILI sa svim njenim vrlinama i manama. Najčešće su to osobe na koje se ne možemo osloniti... ali se ona na nas naslanjaju... često, punom svojom težinom....
    Mislim da tu nema dalekosežnih posljedica... jer je odnos utemeljen na ograničenim očekivanjima... pa ne može biti ni povrijeđivanja. Puno je opasniji odnos s onima u koje imamo potpuno povjerenje... jer samo nas oni mogu raniti... a vrijedi i obrnuto... ;)

    avatar

    16.05.2010. (15:46)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Divno, Dona! Povjerenje se jako teško zadobije, a jako, jako lako izgubi - pogotovo u današnje vrijeme mobilnosti, kretanja s jednog kraja svijeta na drugi - izgubimo kontakt s dragom nam osobom - kada se ponovo nađemo zajedno - čini se kao da je to netko drugi; netko sa nekim novim pogledima i stavovima, i nismo sigurni koliko u njega možemo sada imati povjerenja....
    Što ga je gradilo to vrijeme dok nas nije bilo - dobro ili - zlo...
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    16.05.2010. (16:09)    -   -   -   -  

  • sany promina.blog.hr

    "Nakon tog događaja sam se nekako povukao u sebe. Riječi su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo pažljiv. Jasno mi je postalo da nema više mjesta u mojoj duši za bilo kakvo osuđivanje bilo koga."

    Lijepa priča Dona....

    avatar

    16.05.2010. (16:33)    -   -   -   -  

  • mercies spill

    Imala sam sličnu sličicu sa stihovima jednog psalma:
    U Gospodnjoj ćeš ruci biti kruna divna
    i kraljevski vijenac na dlanu Boga svog
    ti si milje Gospodnje!

    avatar

    16.05.2010. (19:56)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Priča je zaista teška, dirljiva........ i govori puno toga.....nedavno sam pisala o povjerenju i o tome da ga imam samo u naše mame, dakle svoju i Lavovu, mislim da su one jedine osobe na svijetu kojima možemo zaista vjerovati, ja više svojoj on svojoj, naravno. Jer su one mame.
    A u djecu ne treba imati potpuno povjerenje, ustvari, možda ima nekih obitelji u kojima se to može. ja ih znam više, uključujući i svoju, u kojima se ne može. Možda sam ja i mogla imati povjerenja u svoje dijete, dok je bio dijete,ali, tko zna što bi bilo da nije znao da ga čekamo dok ne dođe izvana, da nije znao da provjeravamo ocijene.....itd? Mislim da smo bili u pravu :))))

    avatar

    16.05.2010. (21:49)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @luki.. u pravu si. Prebrz je tempo života... sve se manje družimo i uvjeravamo sami sebe da nam povjerenje nije važno. Zanemarujemo od sebe izgrađivati osobe koje su vrijedne povjerenja, kao što drugima možda dajemo premalo prilike da zasluže povjerenje kod nas. To nije dobro... :(
    @sany... i meni se sviđa... :)
    @ti si... lijepo si to rekao. Povjerenje je tanano tkanje... poput najfinije čipke... i nema krpanja.... čak ako i pokušamo feler se uvijek vidi...
    @marcies spill... pozdrav... :)
    @ETIK(et)A... u potpunosti se slažem s tobom. Kako bi itko mogao u nas imati povjerenja, ako ga nemamo ni mi u same sebe?
    @Suncokretice... prošlu noć mi je umrla kuma. Cijeli dan razmišljam o njoj.... i o tome kako me polako napuštaju ljudi u koje sam imala povjerenja... ljudi koji su me s radošću i ljubavlju dočekivali i ispraćali... Još mi je od svih tih ljudi... koje sam osjećala kao podršku, ostala samo majka. Svi oni su u meni ostavili neizbrisiv trag... svakodnevno su sa mnom... kroz uspomene... ali ipak se pomalo osjećam ostavljeno i usamljeno. To je sebičan osjećaj.... ali eto, omakne mi se...
    U vezi odgoja se u potpunosti slažem s tobom. Čvrsto sam uvjerena da smo im dužni biti roditelji, a ne prijatelji... i da im baš tako činimo dobro.

    avatar

    16.05.2010. (22:10)    -   -   -   -  

  • promatram, razmišljam

    ... Često na forumu čitam da u djecu moramo imati povjerenja i da je to neobično važno.
    Ne slažem se s tim…. jer kad imamo odgovornost odgoja, tada nemamo pravo na bezrezervno povjerenje… jer se radi o mladim ljudima koji imaju pravo na greške, koji tek uče život… i smatram da uvijek moramo imati dozu opreza… da im pomognemo pri njihovim padovima.
    Tek kad odrastu i postanu svoji ljudi…. povjerenje je izgrađeno ili nije. ...

    Potpisujem.

    avatar

    16.05.2010. (22:17)    -   -   -   -  

  • baba ljutica

    Eh,da..teška,teška priča. Mogla bih reći da svi koje sam volila (muški rod) su me prevarili.
    A ja nekako,možda glupo i dalje tvrdoglavo vjerujem da će jednom netko biti vrijedan mog povjerenja. I da neću cijeli život jesti podgrijan krompir. Vjerujem:)

    avatar

    16.05.2010. (23:04)    -   -   -   -  

  • Koraljka

    iznimno je dragocjeno, zato i rijetko

    avatar

    16.05.2010. (23:08)    -   -   -   -  

  • mirisne misli

    Vrlo lijepo i nadahnuto ,no vlastito iskustvo poljuljanog povjerenja stavlja me u dvojbu a odgovara citatu iz posta:

    "Po mom mišljenju, jedan od najdragocjenijih darova koje dajemo ili primamo je POVJERENJE.
    Povjerenje je osjećaj sigurnosti da nekome možemo vjerovati da se na nekoga možemo osloniti.
    Ono znači naše OČEKIVANJE od osobe od povjerenja ili neke organizacije da će svoje buduće akcije oblikovati u okviru zajedničkih vrijednosti i zajedničkog interesa."

    Ako je povjerenje dar tada ne bi trebalo biti vezano na naš osjećaj sigurnost i očekivanja jer osjećaj sigurnosti je jedna vrsta egotripa ,a uz očekivanja uvijek budeš razočaran jer se stvari uglavnom ne odvijaju kako očekujemo.Ako nešto dajemo da bi dobili tada to nije dar već interes.

    Mi nemamo povjerenja u sebe,svoje odluke i podršku života ali naravno to očekujemo od drugih prema nama....dijete odgajam da ima povjerenja u svoje odluke i sebe.....zato često razgovaramo o događajima i doživljajima ,a ja ga pri tom bez obzira na moja očekivanja i njegove odluke bezuvjetno i bezrezervno volim.No to je samo moje mišljenje!

    Odlična tema!
    Lp.

    avatar

    16.05.2010. (23:11)    -   -   -   -  

  • MODESTI BLEJZ

    izuzetno dirljivo...

    avatar

    16.05.2010. (23:20)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @promatram, razmišljam... drago mi je da se slažemo... ;)
    @ZAPISI LJUTIH BUHA... sigurna sam da ćeš na svom putu sresti osobu vrijednu povjerenja... a za svaki slučaj ću držati fige da se to desi... :)
    @Koraljka... slažem se...
    @MIrisne misli:
    Ako je povjerenje dar tada ne bi trebalo biti vezano na naš osjećaj sigurnost i očekivanja jer osjećaj sigurnosti je jedna vrsta egotripa ,a uz očekivanja uvijek budeš razočaran jer se stvari uglavnom ne odvijaju kako očekujemo.Ako nešto dajemo da bi dobili tada to nije dar već interes.

    Zato sam naglasila da je to jedini dar koji se ne temelji na ljubavi... kao što sam upotrijebila i riječ interes. Naravno, ne radi se o materijalnom interesu... nego se radi o odnosima među ljudima. To je jedini dar koji moramo zaslužiti. Voljeti nas ljudi mogu i ako se za njihovu ljubav uopće ne trudimo, ali povjerenje u nas mogu imati samo oni kod kojih ga zaslužimo. Vrijedi i obrnuto. Zato je po mom mišljenju toliko važno... jer se moramo svojski truditi da bi dobili taj dar... tu najveću vrijednost koja postoji u odnosima među ljudima.

    Mi nemamo povjerenja u sebe,svoje odluke i podršku života ali naravno to očekujemo od drugih prema nama

    Ne slažem se. Mi se ne trudimo biti savjesni, pouzdani i dobri... da bi dobili povjerenje... nego se trudimo biti takvi zbog sebe samih... baš iz razloga da bi vjerovali sami sebi ... a kad od sebe izgradimo osobe kakve želimo biti... povjerenje koje nam drugi poklanjaju dolazi spontano.... jer prepoznaju u nama ljude na koje se mogu osloniti.
    Isto je tako i u obrnutom slučaju. Nisu oni vrijedni povjerenja zato što to žele biti radi nas... nego su oni naprosto takve osobe... i mi im ga zbog toga poklanjamo.

    dijete odgajam da ima povjerenja u svoje odluke i sebe.....zato često razgovaramo o događajima i doživljajima ,a ja ga pri tom bez obzira na moja očekivanja i njegove odluke bezuvjetno i bezrezervno volim.

    Slažem se da treba izgrađivati samopouzdanje kod djece i da s njima treba punooooo, punooooo razgovarati. Mislim da su rijetki roditelji koji svoju djecu bezrezervno ne vole. To nema veze s povjerenjem. :) Ponekad im bezrezervno povjerenje moramo uskratiti... baš zato što ih silno volimo... i što ih želimo pomoći u osamostaljivanju i u izgradnji samopouzdanja.

    avatar

    16.05.2010. (23:24)    -   -   -   -  

  • Bugenvilija

    Uh. prava životna dirljiva priča.
    Priča sa poukom.

    avatar

    16.05.2010. (23:31)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @MODESTI BLEJZ, pozdrav za tebe. Priča je dokaz da ne postoji nijedan čovjek na ovom svijetu od kojega bar nešto ne možemo naučiti. Ljudi koji nas okružuju puni su takvih priča... samo moramo stišati buku tempa života i poslušati ih.... i pustiti naše misli da ih razumiju... da ih osjete. To nam se desilo na ovoj temi.... Osluškujemo... potaknuti na razmišljanje i razmijenu mišljenja. To mi se sviđa... :)

    avatar

    16.05.2010. (23:32)    -   -   -   -  

  • mirisne misli

    Rekoh da je tema odlična i vrlo inspirativno napisana te da je ovo moje trenutno mišljenje nastalo iz iskustva koje mijenja stavove i otvara mogućnosti .... :)

    avatar

    16.05.2010. (23:32)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Bugenvilija, pozdrav... :)
    @Mirisne misli.... drago mi je da si temu obogatila svojim razmišljanjima... Hvala ti... :)
    NIsam ti odgovorila s namjerom da bih pokušala mijenjati tvoje mišljenje... Samo razgovaramo i razmjenjujemo iskustva... :)

    avatar

    16.05.2010. (23:41)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Kada bi dan trajao dužeod dvadest i četiri sata, bilo bi lijepo...
    Pusa, pozdrav od Luki+Goldie

    avatar

    17.05.2010. (00:48)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Odlican post i poucna prica. U potpunosti se slazem s tvojim misljenjem o povjerenju u djecu.
    Lijepi pozdrav.

    avatar

    17.05.2010. (02:44)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...eto, vidiš kaj se događa kad nemamo povjerenja... ubijamo svoje prijatelje... i zato prave ljubavi nema bez povjerenja, niti pravog povjerenja bez ljubavi... da, povrijediti nas može samo onaj u koga imamo potpuno povjerenje, ali ne ako je to povjerenje uzajamno i temeljeno na istinskoj ljubavi, jer tada si nećemo dopustiti da izigramo povjerenje koje nam je dano... pozdrav...

    avatar

    17.05.2010. (11:52)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @luki... tada bi još brže trčali... i ništa se ne bi promijenilo. Bili bi još umorniji i otuđeniji... na žalost...
    @morska zvijezdo... hvala ti... Drago mi je da se slažemo.
    @Smisao života... potpuno povjerenje je nešto poput bezuvjetne ljubavi. Dešava se vrlo rijetko. U ljubavi takvu ljubav priznajem samo u odnosu roditelj dijete.... a kod povjerenja se to obično svodi na određena područja... jer malo je ljudi srelo osobu da u nju može imati povjerenja baš uvijek i baš u svemu....
    Ne slažem se da povjerenje ima veze s ljubavi.
    Npr. na poslu možeš imati kolegu koji ti se kao osoba nikako ne sviđa... jer je npr. kockar, zlostavljač u obitelji i ima niz osobina koje se tebi kod ljudi ne sviđaju... no u poslu je vrhunski, savjestan je, pouzdan, možeš se u svakom trenutku osloniti na njega. Ako završiš na bolovanju ili godišnjem, znaš da će te on pokriti i da će sve funkcionirati kao da si ti tamo.... jer je on uložio dodatni napor... jer je kolegijalan. Znači, takva osoba može uživati tvoje povjerenje na poslu... jer te nikada nije iznevjerio u poslu... nikada te nije iznevjerio kao kolega. Njegov privatni život s poslom nema veze.... i ti s njim ne moraš jesti obiteljske večere... ali na poslu sve odlično funkcionira. Za takav odnos ljubav nije potrebna.
    Isto tako ti se može desiti da silno voliš ženu koja je jako rastrošna... jednostavno ne zna s novcem.... Čim dobije plaću sve strajba, a još posegne i za tvojom plaćom. Tada ćeš se vjerojatno s njom dogovoriti neka pravila po kojima ćete voditi financije i bit ćeš vrlo oprezan... jer znaš za njenu slabost. To znači... da u nju ne možeš imati povjerenja kad je lova u pitanju... ali je silno voliš.... sviđa ti se njeno kuhanje, njena svilenkasta koža, miris njene kose i njenog tijela, odlično se ševi.... I sve to je dovoljno da je obožavaš.... ali ćeš ipak biti oprezan na financijskom planu. Jel tako?!!!
    Puno je ljudi koji se vole... a u nekim stvarima baš nemaju povjerenja jedno u drugo.
    Npr. ja svoju majku silno volim.... ali ona voli o meni pričati svojim prijateljicama. Ne samo da se voli hvaliti, nego im se voli i žaliti. Zato ja svojoj majci nikada ne pričam ono što ne želim da saznaju njene prijateljice. Znači, nemam potpuno povjerenje na tom području... ali je ipak puno, puno volim. Ali zato je pouzdana ko nitko na svijetu na mnogim drugim područjima u kojima uživa moje potpuno povjerenje. :)

    avatar

    17.05.2010. (13:05)    -   -   -   -  

  • Smisao Života

    ...tako je gospođo Dona !!!! .... kako ste Vi elokventni i smisleni da je to za popizdit :)))).... ali upravo ono što ste napisali o potpunom povjerenju i bezuvjetnoj ljubavi jest to o čemu sam ja pisao u svom prethodnom komentaru, i tako nešto jest uistinu rijetko, ako uopće postoji u relativitetu... niti je naše povjerenje, niti je naša ljubav bezuvjetna, i zato ja govorim da pravog (ili kako Vi velite potpunog) povjerenja nema bez ljubavi i obratno... ono što mi doživljavamo u relativitetu je uvjetovana ljubav i uvjetovano povjerenje, i kao takvo može biti odvojeno, ali se može i objediniti, međutim uvjetovanost je i dalje ta koja održava i jedno i drugo... roditeljska ljubav je često posesivna (i to onda uopće ne treba niti zvati ljubavlju)... posesivnost narušava istinsku ljubav, i svaki roditelj u trenutku kada se žali na svoje dijete, ali i kad ga hvali, odražava svoju posesivnost... i ljubav je u tom trenutku potisnuta na uštrb zadovoljavanja našeg ega... ili se žalimo kako bi naš ego dobio zadovoljštinu u vidu suosjećanja, ili se hvalimo kako bi ego dobio zadovoljštinu u vidu pohvale... dakle, kada nas naši roditelji kude ili hvale pred drugima, to čine iz čisto sebičnih, egoističnih razloga... pozdrav...

    avatar

    17.05.2010. (15:16)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    @Gospodine Smisleni... pitanje je da li baš u svim područjima imamo povjerenje i u sami sebe. Svi mi imamo neke sitne slabosti koje ponekad pokolebaju našu čvrstu volju. Ja sam masu puta prestajala pušiti.... ali od trenutka prestanka, pa do ponovno povučenog dima nisam imala povjerenje u sebe da ću zbilja prestati. Ali povjerenje može biti potpuno u raznim područjima. Npr. ja sam na poslu, do sada doživjela dva puta da sam imala ili imam potpuno povjerenje u suradnike. Prvi put mi se desilo na bivšem poslu.... kojeg ja volim nazivati prvom crtom "bojišnice"... tamo sam radila s kolegicom u koju sam stekla takvo povjerenje da bih joj bez problema dala cijelu svoju imovinu na čuvanje, da ne trepnem okom. Postoje meni puno bliži ljudi, kojima ne bih ukazala takvo povjerenje. Nas dvije smo bile tako lijepo uigrane da je to ono što mogu nazvati idealnim odnosom na poslu. I sada imam na poslu sličnu situaciju. Zanimljivo je da je se u oba slučaja radi i o dubokom poštovanju prema suradnicima. Smatram da je povjerenje na poslu strašnooooo važno... i samo se tako može naprijed! Na žalost imam ja i negativnih iskustava... o kojima sada neću pisati. Znači... potpuno povjerenje u poslovnim odnosima sam doživjela... i o tome mogu svjedočiti.
    Povjerenje ne mora biti obostrano. I to sam često doživjela.

    roditeljska ljubav je često posesivna (i to onda uopće ne treba niti zvati ljubavlju)... posesivnost narušava istinsku ljubav, i svaki roditelj u trenutku kada se žali na svoje dijete, ali i kad ga hvali, odražava svoju posesivnost...

    S ovim se apsolutno slažem! Tamo gdje živi sebičnonost i posesivnost - nema ljubavi! To ne vrijedi samo u odnosima s djecom, nego u svim međuljudskim odnosima.
    Ljubav i povjerenje po mom mišljenju nisu nužno povezani, ali sebičnost uništava i ljubav i povjerenje.

    avatar

    17.05.2010. (15:57)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Život nas uči da potpuno povjerenje ni u koga ne možemo imati. Ograničeno povjerenje na izvjesnim područjima to da, ali apsolutno nikako. A što se pak tiče iznevjerenog povjerenja, nisam nikad zamjerala onome tko me je iznevjerio na izvjestan način, nisam nikad krivila tu osobu nego sebe, jer odakle mi pravo misliti da se ljudi moraju ponašati onako kako ja to očekujem - mogu samo misliti kako ja nikad ne bih tako postupila... Naravno da poslije toga nastojim prekinuti svaku vezu s tom osobom i čak se ne trudim objasniti zbog čega to činim, jer tu objašnjenja ne pomažu... uvijek kažem "ako sam ne znaš zašto tada ti nikakve riječi neće to objasniti".

    avatar

    17.05.2010. (16:21)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    A što se pak tiče iznevjerenog povjerenja, nisam nikad zamjerala onome tko me je iznevjerio na izvjestan način, nisam nikad krivila tu osobu nego sebe, jer odakle mi pravo misliti da se ljudi moraju ponašati onako kako ja to očekujem - mogu samo misliti kako ja nikad ne bih tako postupila... Naravno da poslije toga nastojim prekinuti svaku vezu s tom osobom i čak se ne trudim objasniti zbog čega to činim, jer tu objašnjenja ne pomažu... uvijek kažem "ako sam ne znaš zašto tada ti nikakve riječi neće to objasniti".

    @dordorice, u pravu si. To su situacije kad su iznevjerena naša očekivanja. Možda drugi ljudi nemaju mogućnosti, ne znaju ili ne žele slijediti naše snove.... i zato nikako ne mogu biti krivi što smo mi nešto u svojoj glavi zamislili i njima postavili "previsoko ljestvicu".
    Što se tiče izigranog povjerenja... i mojih reakcija, one su razne.... Najčešće postupim poput tebe... Objašnjenja dajem ako se ona od mene traže. Bila sam čak u situacijama da se naprasnim prekidima oslobađam onih koji navodno imaju u mene povjerenje... jer su se toliko počeli naslanjati na mene, da to moja leđa više nisu mogla nositi. Povjerenje je čast, ali i obveza. Kad ljudi nanjuše da previše držiš do riječi i obveze... znaju to iskorištavati.
    Ti moji prekidi bi se možda mogli razumijeti kao da sam izigrala nečije povjerenje.... a to je opet znak da su oni sami od mene očekivali nešto što nisam bila spremna dati.
    Idealne su situacije kad se sretnu ljudi koji dijele međusobno povjerenje i pri tom se poštuju kao ljudi... i da se u tom odnosu nitko ne osjeća iskorišten i naivan.

    avatar

    17.05.2010. (17:49)    -   -   -   -  

učitavam...