ČESTITKA

01.05.2010.



Jučer sam svoju jutarnju kavu pila s jednom dragom kolegicom.
Pitam je: „Kako si?“
Kolegica: „Ma loše sam.“ Pitam: „Zašto si loše? (iako sam slutila odgovor)“
Kolegica: „Smijenili su mi direktora.“ Pitam: „Zašto si ti zbog toga loše?“
Kolegica: „Dobar je čovjek.“ Pitam: „Čujem da su razlozi čvrsti, da nije ljubio propise…?“
Kolegica: „Ma znam….. ali nama, svojim ljudima je bio dobar?“
Pitam: „Kako vam je bio dobar netko tko je kršio propise? Ako vam je davao mrvice i osmijehe… kupovao vas sitnicama… a kršio propise, to znači da je uništavao poduzeće, uništavao državu, uništavao budućnost našoj djeci… i kako onda za takvog čovjeka možemo reći da je dobar? Zbog takvih ti i svi mi možemo već sutra ostati bez posla… jer su sve uništili.Dao vam je sitnice na koje niste imali pravo… na taj način vas pretvorio u slijepe podanike…. a sve su to razlozi zbog kojih ljudi ostaju bez posla, imaju manje plaće i sve teže žive.“
I tu smo stale. Nisam je više htjela mrcvariti… ali cijeli dan sam razmišljala o njenoj tuzi.
U prethodna dva desetljeća nagledala sam se mnogih smjena. Do ove godine bile su to uglavnom političke smjene. Bilo je tu pakiranja i podmetanja, a smjenjivani su uglavnom oni koji nisu htjeli igrati prljave igre, koji nisu htjeli sudjelovati u kriminalu ili nisu htjeli pripadati grupi koja je imala moć. Ove godine…. kao veliku novost vidjela sam neke smjene kojima je glavni razlog odgovornost zbog promašaja, grešaka i kršenja propisa.
Uopće se ne zanosim mišlju da i u njihovoj pozadini nema političkih igara… može se i u ovim smjenama puno pitanja otvoriti i puno toga zamjeriti… ali ja ću to sada zanemariti… jer uvijek se od nečega i nekoga mora početi. Niti se zanosim mišlju da se one dešavaju zato što netko želi red i čini to za opće dobro… jer želi bolje i pravednije društvo. Svjesna sam da se kolju između sebe… poput utopljenika, jedne guraju dolje da bi sami došli do zraka i kupili vrijeme. No ono što me veseli, jest činjenica da nitko od njih više nije siguran. Ne postoji više čvrsta grupa koja brani „svoje“ pod svaku cijenu. Stvorili su nered u državi jer im je nered odgovarao. Sada im je nered izmaknuo kontroli. U sukobu su oni koje vidimo kao krivce s onima u sjeni koje su sami stvorili.
Oni koji su nered stvarali i zlo činili nisu više između sebe solidarni, nisu više okupljeni oko zajedničkog interesa, nego svatko od njih brani svoj osobni interes. Ta situacija pokazuje da nikada i nisu imali čvrstu ideju oko koje su se okupili… nego su iza svoje prestrašne moći prikrivali svoje osobne interese. Kuća koja je izgrađena na lošim temeljima, ruši se kad-tad…
Upravo te promjene i nemiri u taboru onih koji su nas doveli do siromaštva znače iskru koja je zapalila vatru na kojoj ćemo se svi ogrijati, a na zgarištu ćemo stvarati bolje društvo… nadam se, poučeni svim zlima kojima smo svjedočili.
Vrijeme koje je ispred nas bit će teško, tužno i neće biti lako živjeti. Bit će to vrijeme o kojemu ćemo pričati svojim unucima kad ih budemo nunali na koljenu, pričat ćemo o njemu kao teškom i strašnom vremenu… ali tada će ono biti iza nas.
Ovo vrijeme danas znači točku koja nam garantira da se zla prošlosti ruše i prisilit će nas nova stvaranja. Osobno mi je žao što se bolje vrijeme nismo dovoljno čvrsto i masovno borili puno ranije…. nego smo bespomoćno čekali da zlo samo sebe pojede. Ali što je – tu je! Predugo smo imali preveliki stupanj tolerancije na zlo… a sve iz nekih svojih, sitnih interesa. To je naš dio odgovornosti i sve što nam se sada dešava proizlazi iz toga. Sadašnji trenutak znači da se moramo suočiti sami sa sobom i objasniti sebi da li navijamo za zlo ili želimo ponijeti svoj dio tereta u stvaranju boljeg društva…
Promjene o kojima sam pisala u ovoj temi najljepši su cvijet koji cvate ovog svibnja. Oko nas je magla, ružna atmosfera, puno tužnih i ružnih pojedinačnih priča… možda ćemo i osobno stradati ili će stradati netko od nama bliskih ljudi. I najveći zlotvori u ljudskoj povijesti su nekome bili dobri… nekome su bili bliski… no to ne umanjuje njihovu odgovornost zbog općeg zla koje su sijali svojim djelovanjem. Sve to moramo razumjeti i izdržati za ono vrijeme u kojemu ćemo ovo društvo predati onima kojima ovo društvo samo čuvamo, a već smo ih sada prezadužili, svojim ponašanjima podrezali im krila i ostavili im tamu svojih grijehova. Ovo je vrijeme kada od svojih predaka moramo zatražiti oprost zbog takvih ponašanja.

Blogeri, Sretan vam Praznik rada!

Na današnji dan se sjećamo i akcije Bljesak…. pa je to prilika da kažemo hvala svima koji su u njoj sudjelovali, onima koji su dali svoj život za bolje i pravednije društvo. I njima smo dužni…. jer sigurno se za ovo i ovako nisu borili. Ne zaboravimo na svoje dugove… ne zaboravimo na svoju osobnu odgovornost!

Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

< svibanj, 2010 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz

put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena



SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)