Čestitka
31.03.2010.
(Matkovi pilići i pačići)
Malog Matka je zlostavljao kapelan na satima vjeronauka… a pridružila mu se i seoska učiteljica prepuna primitivnih predrasuda. U toj osjetljivoj dobi doživio je ponižavanje etiketiranje, prozivanje… a sve to je na maloj duši ostavilo posljedice, probudilo prkos i otpor prema nekim ponašanjima…. strahovitu nesimpatiju prema ljudima kod kojih osjeti predrasude, kod kojih pročita i najmanji trag arogancije i potrebe da ga ponize. Poput ranjene zvijeri uvijek je na oprezu, često pruža otpor i kad to nije u njegovom interesu… pa je bilo situacija da je snosio posljedice svoje nespremnosti na suradnju s ljudima, u događajima koji su mu bili neprihvatljivi. Ponosan je to mladac…. Svaki životni „šamar“ on junački otrpi… jer je svaki njegov osobni izbor… a uslijedio je uvijek zbog njegovog otpora i potrebe da bude drugačiji, svoj i da se nikome ne da gaziti. To mlado stvorenje je blage naravi, ugodno društvo, širokih je interesa i obožavam naše dijaloge… obožavam njegov svijet… jer u njemu prepoznajem djedove, u njemu prepoznajem pozitivu i čistu ljubav prema životu i prirodi, prema pravim vrijednostima. No ipak… nije uvijek lako bilo slijediti njegove snove…. živjeti sa njegovim strahovima i prkosima… ponekad je bio jači i veći od mene… ponekad sam se osjetila bespomoćno…. pa sam čak prije par godina potražila stručnu pomoć psihologa za sebe i njega. Silno su nam pomogli ti razgovori sa ženom koju smo pustili u svoje svjetove i dozvolili joj da nam pomogne razumjeti sve ono što nam je bilo pred nosom… a nismo vidjeli.
I on je s bratom nekada (prije spomenutih događaja) bojao jaja za Uskrs, kitio bor na Badnjak, odlazio svake nedjelje na misu, nosio gračice na blagoslov… šunku i jaja u nakinđurenoj košarici. Hodali su po kiši, snijegu, suncu, vjetru kilometar i pol do crkve i nikada nisu izostali. Sa zanimanjem je učio gradivo vjeronauka… sa zanimanjem upijao poruke i tumačio simbole. I onda se dogodilo da upravo oni koji su mu tumačili poruke i simbole pokažu suprotna ponašanja i sve te poruke i simbole pretvore u nešto što on i dan danas doživljava samo kao kulisu iza koje se kriju laž i ljudska zloba, uskogrudnost i nepravda. Osjeća se prevaren… namamljen šarenim pisanicama, sjajnim kuglicama, pričama o ljubavi, toleranciji, uvažavanju i čovječnosti.
Od tih događaja… u našoj kući više nema simbola.
Sjećam se prvog Uskrsa bez pisanica. Išli su tada u niže razrede osnovne škole.
Na sam Uskrs padala je jaka kiša… ma pravi potop…. a nakon kiše zasjalo je predivno proljetno sunce. Igrali su se na dvorištu i završili u šumi… kao i svakog dana. Odjednom začujem: „Mamaaaa, mamaaaaa…. pronašli smo malog „jelena“….“ Stariji je u naručju nosio smotuljak…. zamotao je životinjicu u svoju jaknu. Uzbuđeno su odmotali stvorenje…. a ja sam ugledala malo janje… slijepljeno od blata, pokislo i promrzlo. Oprali smo ga…. utoplili, nahranili… Igrali su se njim cijeli dan… tada smo pronašli vlasnika koji ga je izgubio kad je tjerao stado preko šumskog potoka. Tada sam pomislila…. Eto… nemate pisanice i sva šarena čudesa, ali „netko“ vam je poslao živo janje…. i pružio vam mogućnost da mu spasite život… da slavite život….
Pisala sam već ovu priču o janjetu… nemojte mi zamjeriti što se ponavljam… to mi je od godina….
I prolazile su godine…. U kojima u našem domu nema propisanih simbola, rituala i običaja.
Mali ateist je sada maturant, planinar, ali i najmlađi peradar u našem kraju. Bavi se uzgojem ukrasne peradi. Cijelu ušteđevinu je potrošio na inkubator… i danas su mu se izlegli prvi pilići i pačići. Ne mogu vam opisati koje je uzbuđenje danas u mom domu. Postao je „tata“. Stvorio je život. Ne, on ni ove godine neće jaja bojati umjetnim bojama…. jer u tome ne vidi smisao… ali će jaja i dalje promatrati nad žaruljom, osluškivati, okretati, špricati vodom i stvarati im idealne uvjete da bi se iz njih izlegli mali pilići… koje će njegovati, tetošiti, hraniti, nositi na izložbe, razmjenjivati i slaviti život!
I znate… kako u svakom zlu ima neko dobro… tako se i iz ovog zlostavljanja u ranom djetinjstvu jednog dječaka.. izrodila potreba da misli svojom glavom, razmišlja o smislu poruka predaka… da shvati najdragocjeniju stvar na svijetu, a to je da ima pravo odabrati samo svoj način na koji će slaviti i štovati ŽIVOT!
Uostalom i vjera naših predaka je nastala na prkosu zbog vjerskog zlostavljanja i nepriznavanja prava jednom čovjeku i njegovim sljedbenicima da na svoj način slave ŽIVOT tj. Boga….
Pa neka upravo te poruke budu moja najiskrenija uskršnja čestitka…. Budimo tolerantni, birajmo svoje načine i poštujmo izbore drugih ljudi…
Vjernicima SRETAN USKRS… a svima ostalima želim ugodan i lijep produženi vikend…
< | ožujak, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje riječi su djela."
Linkovi
Blog.hr
Blog servis
Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Čudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišić
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunčana Žena
Vidoteka
Zelena
SLOBODA
Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra
Koju vi ne možete posjetiti čak ni u vašim snovima.
Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na jučer.
Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelčevim rukama bude za sreću;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.
Kahlil Gibran
Arhiva
Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (5)
Siječanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljača 2013 (2)
Siječanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (1)
Siječanj 2012 (2)