Predblagdanski tjedan 2.

19.12.2009.

Da sluèajno ovaj ružan tjedan ne bi završio bez strahota… danas se desila još jedna… najstrašnija od svih.
U temi od 06. prosinca pisala sam vam o ispraæaju jednog predivnog èovjeka, pisala sam vam o starici koja je ostala za njim. Pod temom smo vodili žustru raspravu o ponašanju onih kojih ostaju iza umrlih.
Smisao života je moju kritiku na odreðena ponašanja doživio kao osudu drugih… a to nije baš lijepo od mene, a MALIŠA mi je objašnjavao kako oni koji plaæaju imaju pravo odluèivati. Pri svom obrazlaganju nije se libio vrijeðati mene i sve svoje sugovornike.
Djed i baka su bili jako stari, teško pokretni i jedno vrijeme su proveli u domu. Njihov smještaj u domu plaæan je iz odliène mirovine koju je imao djed, a ostatak su plaæala djeca. No onda ih je unuk odluèio dovesti kuæi i preuzeti skrb o njima. Žena (snašica) mu je bez posla… pa su izraèunali da se to njima isplati … naravno, najjaèi argument (za javnost) je bio da æe njih dvoje biti najsretniji o svom domu. Moj muž je tada predlagao da se plati neka žena koja æe s njima biti 24 sata i brinuti o njima… ali njegov prijedlog nije prihvaæen…. jer treba pomoæi svome.
I tako su se oni izdogovarali i poèela je ova tužna prièa.
Prilikom mog zadnjeg posjeta starici, pronašla sam zakljuèanu kuæu. Kuæa je bila zakljuèana izvana… a kljuè u vratima. Znaèi… starica nije štiæena od neželjenih gostiju, nego se netko štitio da starica sluèajno ne izaðe iz kuæe i odluta.
Sigurna sam da nije imala više od 40 kila. Pisala sam vam da je na trenutke svjesna, a na trenutke luta neki èudnim svjetovima. Njena „lutanja“ traju veæ godinama… ali u zadnje vrijeme su sve izraženija. Nakon što smo sami otkljuèali i ušli u kuæu… pronašli smo je samu, u mraku… kako drijema.
Danas nam je javljeno da je naðena mrtva… na podu… a kuæa sva u dimu.
Tijelo je odvezeno na sudsku medicinu… i prava istina æe biti utvrðena…. no iz svega što mi je javljeno proizlazi da je starica sama pokušala zapaliti vatru u peæi i oni koji su preuzeli skrb o njoj nemaju pojma kako se to moglo dogoditi. Starica se oèito ugušila. A netko tko je zakljuèan izvana… ne može se od gušenja ni spasiti. Imala je 89. godina.
I pitam se ja sada… zašto je bila sama? Što je radila sama oko peæi? Zašto starici nije osigurana skrb na koju se netko obvezao? Zašto ostali (djeca) nisu reagirali na oèito neprimjerenu skrb koju su ti stari ljudi imali u zadnje vrijeme?
Smisao života… vidiš li kako sudim? Da, ovo je osuda i prozivka!!!!! Ovo je moj vrisak i nerazumijevanje… iz mene teku jad i gorèina. Imam li osobnog interesa? Nemam, osim olakšavanja vlastite savjesti. Javno sipam svoj jad…. iz èistog poštovanja koje sam osjeæala prema tim starim ljudima i iz prestrašne tuge koja me obuzima zbog naèina na koji su otišli. Sudim javno… i radi onih koji æe se tek naæi u sliènim situacijama… skrbiti o starim ljudima, pa da budu svjesni što se sve može dogoditi.
Ovo je nastavak moje teme o odgovornosti… o našem odnosu prema vlastitim greškama.
Inaèe sam previše iskrena. Izbjegavam druženje s rodbinom…. jer ne mogu i ne znam lagati, a moja pitanja i razmišljanja ih znaju silno smetati. Pišem ovu temu i radi toga što me peèe savjest. Peèe me savjest jer ih sve skupa nisam prijavila socijalnoj službi zbog zanemarivanja staraca. Zašto to nisam uèinila? Zato što su njihova djeca starija od mene, zato što se nije pristojno miješati u tuðe živote, nisam htjela stvarati zlu krv. Nisam htjela narušavati rodbinske odnose… koji su ionako hladni i nikakvi… ali zbog djece nisam htjela njihov gnjev primiti na svoj dom… i tako sam sa strane gledala što rade i šutjela. Ma tko je vidio rodbinu prijavljivati nekakvih službama?!!!!
Danas me peèe savjest što nisam prijavila. Bože, nemoj mi oprostiti taj propust, jer oprost nisam zaslužila. Kazni me!!!! Kakva god bila sudbinska kazna za ovu moju krivnju, sporednog lika u jednoj drami, spremna sam je prihvatiti!
Obièno u predblagdanske dane na blogove stavljamo lijepe božiæne prièe i pozivamo jedni druge na mir i dobro.
Ove godine je na mom blogu istinita prièa… nimalo lijepa…. ali neka upravo ona bude opomena svima nama. Ovo je prièa koja nam otvara pitanje koliko je starih, bolesnih i nesretnih samo i napušteno u našem društvu.
Baš je zgodno što su gradovi okiæeni, svijetle lampice (onima koji imaju struje)… strašno je romantièno kiæenje borova, božiæne pjesmice, razmjena darova. Svi vole Božiæ. Ovih dana svi djeluju tako nježno, okrenuti miru i dobru…. veæina poštuje svoje vjerske rituale… i meni je to sve jako lijepo vidjeti. Ali iza tog blještavila odvijaju se neke strašne prièe…. koje su u velikoj suprotnosti sa svim tim sjajem i porukama koje se ovih dana izgovaraju.

Zbogom tebi bako. Pošla si za èovjekom s kojim si provela više od 60 godina…. Neka ti je miran san.
Žao mi je zbog naèina na koji si otišla. Hvala ti… beskrajno ti hvala na svemu….

Svim vjernicima, od sveg srca želim SRETAN BOŽIÆ… a onima koji to nisu želim da ovih dana uživaju u slikama zime. Svima zajedno vam želim puno ljubavi koju æete dobiti od bližnjih i da je ne zaboravite pružiti.

p.s. èitamo se iza Božiæa….

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)