Tko izda - pizda!

05.12.2008.

Ovu temu pišem sebi za uspomenu… da obilježim ovaj dan. Pišem je i onima koji žive u udaljenim podruèjima... ili su bolesni... i nisu bili u moguænosti doæi na prosvjede. A svi oni koji su mogli, a radi vlastite komocije su ostali pri toplim radijatorima – neka odmah prestanu èitati jer ovo nije tema za njih.
Bila je to cmoljava veèer….jer nebo je slinilo. Pozvala nas je naša mladost! Pozvala su nas naša djeca! Pozvali su nas da zajedno vrisnemo i iskažemo svoje nezadovoljstvo.
Èitajuæi blogove, forume… razgovarajuæi s ljudima èinilo se da ljudi u Hrvatskoj nisu zadovoljni. Sada više nisam sigurna u to.
Naš Gandalf je napisao da je prosvjed doživio krah. To nije istina? Krah je i opet doživio samo hrvatski narod. Ali zasluženo! I uopæe mi nije žao! Treba nama zamrznuti plaæe, treba nas opasati èvrstim remenjem, treba nas se što više i èešæe privoditi, treba nas smjestiti u još manje kaveze i privezati na još kraæi lanac. Jer nama se to sviða! U ovoj zemlji je svega desetak tisuæa nezadovoljnih. To je zanemarivo!
Masu su danas èinili uglavnom mladi i penziæi. Gledala sam tu djecu… one na pozornici, ali još više sam osluškivala komentare iz mase. Ta djeca su nezadovoljna, ljuta… ta djeca su ironièna i cinièna. Gledala sam i penziæe koji su uglavnom šetali….i sa tihim osmijehom slušali komentare, gledali mladost… Imala sam osjeæaj da su je došli èuvati jer na njihovim licima je bilo zadovoljstvo i ljubav. Oni tu djecu i ne poznaju….ali na njihovim licima se jasno vidjelo da tu djecu smatraju svojom.
Ako je itko protiv štrajkova i izlazaka na cestu – onda sam to ja! Uvijek stišavam i ukazujem na druge moguænosti… No ovo nije bio politièki skup. Naša djeca su nas pozvala da nas upozore kako im uništavamo buduænost. I što smo uèinili?!!! Iznevjerili smo ih! Pokazali smo im da im eto malo divljaju hormoni – jer su mladi….ali to æe se s vremenom stišati….a oni trebaju postati poput nas. Pizduni, šutljiva masa koja uvijek grinta i prigovara, koja nikada nije zadovoljna, ali nikada javno i nikada ne preglasno da nam sluèajno ne bi skoèio prišt na jeziku ili nam se rastopilo salo sa debelih guzica koje su se usalile od previše sjedenja pred raznoraznim ekranima. Mi smo takav narod. To smo toliko puta u povijesti dokazali.
Podanièki mentalitet…. špijuniranje i pizdunstvo. Oèito veæini odgovara nered… veæina se uklopila u korupciju, nepotizam….veæina je zarobljena u svojim grijehovima i strahovima.
Volju veæine treba poštovati! Jer to je demokracija!
Drago mi je da je toliko zadovoljnih u ovoj zemlji. I kao što sam kod CBK-a napisala… ubuduæe treba pisati o sexu… kako pèelice oprašuju cvjetiæe na našoj cvjetnoj livadi.
I meni bi bilo toplije za prdu da sam ostala doma… ali ne bi mi bilo ovako toplo u duši.
Ponosna sam što sam se opet prepoznala u manjini. I što nisam „PIZDA KOJA IZDA!“ Zbog te izreke je moj sin imao problema sa uèiteljicom i kapelanom. Preživjeli smo mi njihova zlostavljanja… a danas smo samo utvrdili gradivo i još jednom sebi priuštili pravo na glasnu reakciju. No poštujemo vaš izbor - izbor veæine! Uživajte… a mi æemo sa smješkom uživati u vašem zadovoljstvu!

Opis bloga

"Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela, ima jedan svijet gdje rijeèi su djela."

Komentari On/Off

Linkovi

Blog.hr
Blog servis


Annaboni
Brod u boci
Popularni bloger b-612
Èudesni svijet ljubimaca
Dem
dolphinA
dordora2
Geomir
Gustirna
Ivan Grubišiæ
Kinky
Lobotomizator
Luki
MA
Mikoslav
MJ
Mladen
Mosor
Neverin
Pegaz
put Gradine
semper contra
Smisao života
Suncokretica
Sunèana Žena
Vidoteka
Zelena

SLOBODA

Vaša djeca nisu vaša djeca
Ona su sinovi i kæeri èežnje života za samim sobom.
Ona dolaze kroz vas, ali ne i od vas.
I premda su s vama ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli.
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete udomiti njihova tijela, ali ne i njihove duše.
Jer njihove duše borave u kuæi od sutra
Koju vi ne možete posjetiti èak ni u vašim snovima.

Možete nastojati da budete kao oni,
Ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer život ne ide unazad i ne ostaje na juèer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonaènosti i savija vas
Svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vasa savinutost u strijelèevim rukama bude za sreæu;
Kako On voli strijelu koja leti, isto tako voli i luk koji miruje.

Kahlil Gibran

Arhiva

Svibanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljaèa 2021 (1)
Travanj 2019 (1)
Srpanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Ožujak 2017 (1)
Listopad 2016 (1)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (1)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljaèa 2015 (1)
Sijeèanj 2015 (2)
Listopad 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)
Srpanj 2014 (2)
Lipanj 2014 (6)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (5)
Ožujak 2014 (4)
Veljaèa 2014 (5)
Sijeèanj 2014 (5)
Prosinac 2013 (8)
Studeni 2013 (7)
Listopad 2013 (6)
Rujan 2013 (7)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (1)
Svibanj 2013 (5)
Travanj 2013 (5)
Ožujak 2013 (4)
Veljaèa 2013 (2)
Sijeèanj 2013 (2)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (2)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (2)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (4)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (3)
Travanj 2012 (7)
Ožujak 2012 (4)
Veljaèa 2012 (1)
Sijeèanj 2012 (2)